ADVENT ILI DOŠAŠĆE

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Mk 13, 33-37

  1. Povijest i značenje Došašća

            Riječ došašće ili advent dolazi od latinske riječi adventus koja znači dolazak. Sama ta riječ dolazak, uz sebe nužno veže i iščekivanje onoga koji dolazi. Ovaj dolazak se odnosi na drugi dolazak Isusa Krista. Upravo to iščekivanje je jedna od glavnih tema koja se provlači kroz biblijske tekstove koje čitamo u misnim slavljima tijekom Došašća. „Vrijeme došašća je dvojakog značaja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena. Iz ova dva razloga predstavlja se vrijeme došašća kao vrijeme predanog i radosnog iščekivanja.“[1] To iščekivanje se dijeli u tri etape: a) iščekivanje Mesije u Starom Zavjetu, b) ostvarenje spasenje po djelu i životu Isusa Krista i c) iščekivanje budućeg spasenja na kraju vremena u Isus Kristu. Kao takav Advent označuje početak nove liturgijske godine. Sav govor o iščekivanju pronalazi svoje ostvarenje u nadi Gospodnjeg dolaska. Cijeli život kršćanina bi trebao biti usmjeren prema tom budućem susretu sa Kristom. Tako se i Advent može promatrati kao „trening“ za susret s Gospodinom. Uz to iščekivanje i nadanje Gospodnjeg dolaska neraskidivo stoji poziv na obraćenje. Pripremanje za dolazak Gospodnji najbolje se ostvaruje u budnosti i bdijenju. Svatko tko je budan i bdije nad svojim životom uvijek se trudi biti pripravan za taj susret s Gospodinom.

           Povijest nastanka došašća je vrlo zanimljiva. Naime, u početku se taj period vezao uz slavlje Kristovog utjelovljenja. Tek s vremenom on postaje priprava za svetkovinu Isusova rođenja/Bogojavljenja. Prvi pojavak došašća pronalazimo u okviru galsko-hispanske liturgijske tradicije. Tako, Hilarije iz Poitiersa i Grgur iz Toursa(+490.), govore o Došašću kao o vremenu posta od sv. Martina(11.studenog) do Bogojavljenja. Takav način priprave i duljina ostaju sve do pape Grgura Velikog(+604.). Za njegova pontifikata, Došašće poprima oblik vremenske priprave od četiri nedjelje. Advent se dijeli na dva dijela: prvi do 17. prosinca koji ima eshatološki karakter i onaj drugi do 24. prosinca koji se shvaća kao bliža priprava za svetkovinu Božića.

  1. Simboli Došašća

            Vrijeme Došašća simboliziraju i određeni znakovi. Neki od njih su adventski vijenac i mise zornice koje su u našim krajevima iznimno važne i dobro posjećene. Adventski vijenac nastaje u njemačkim protestantskim krugovima u 19. stoljeću. S vremenom ga preuzimaju katolici u Bavarskoj. Na taj način adventski vijenac postaje opće prihvaćeni simbol Došašća. Koncem Drugog svjetskog rata taj običaj pravljenja vijenca dolazi i u naše krajeve. Sljedeći simbol Došašća su mise zornice. One naime očituju spremnost vjernika na budnost i bdijenje. Ranim ustajanjem i slavljenjem Kristova otajstva izražava se spremnost za drugi Kristov dolazak. One zbog toga ranog ustajanja imaju i pokornički karakter. Mise zornice karakteriziraju i adventske pjesme koje pokazuju taj karakter radosnog iščekivanja Gospodnjeg dolaska.

  1. Franjino Došašće

            Do sad smo vidjeli kako se kroz povijest Crkve vrijeme Došašće mijenjalo i na kraju ustalilo kakvog ga mi danas poznajemo. Tako je i Franjo u svoje vrijeme htio posebno obilježiti i doživjeti svetkovinu Božića. Ta svetkovina za njega je bila životni uzor kako živjeti svoj život. Učeći od toga malog Djeteta rođenog u jaslama, Franjo je sve više otkrivao Božju malenost i poniznost. U tom otajstvu Božjeg oplijenjenja, Franjo je pronalazio pravac za svoj život. On će u svome Pravilu poticati svu braću da se trude postiti u vrijeme Došašća. I ne samo postiti nego  i truditi se pripremati same sebe za taj susret s Kristom. „I neka poste od blagdana Svih Svetih do Božića.“[2] Za njega vrijeme te priprave je bilo od svetkovine Svih Sveti pa do samoga Božića. I sama duljina te priprave govori o važnosti koju je Franjo pridavao toj svetkovini. Za njega je Kristovo utjelovljenje uz njegovu smrt na križu izvor snage za život.

            Kako je fra Vendelin Vošnjak govorio o Adventu:

             To je vrijeme kada svako srce dršće nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na naše duše spušta mir, kada ljudi sve jasnije osjećaju blizinu Božanstva koje dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo svako srce. Sve u došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih zornica, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U svemu tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Mi kršćani tada se sjećamo da je On već tu i da smo mi sretni baštinici drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na naše duše – sreća djece Božje.

[1] Opća načela o liturgijskoj godini i opći rimski kalendar

[2] Potvrđeno Pravilo

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *