Marija – Zvijezda nove evangelizacije

Govoriti i pisati o Mariji kao biću koje je jednako nama, a opet toliko uzvišeno, kako je uznesena tijelom i dušom na nebo, očuvana od ljage istočnoga grijeha i sve ostalo što Crkva ispovijeda, izrazito je teško. U današnjem okruženju bilo bi teško govoriti i Mariji o Mariji, a kamoli ne nekome drugome. Svatko od nas je slušao razna tumačenja zašto je Marija ovakva ili onakva, zašto je toliko posebna te zašto je bilo nužno njezino bezgrešno začeće. Svi znamo uzvišeno govoriti o tome događaju, ponekad više mistično negoli otajstveno, no znamo li govoriti o tome konkretno, životno? Znamo li biblijsku poruku prenijeti u cijelosti, a ne kao skup povijesnih i kritičkih tekstova koji ostavljaju samo mrtvo slovo na papiru?

Čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja (Post 1,27), ali nije ga Bog stvorio kao jedinku, stvorio je muško i žensko. Sve je bilo u najboljem redu, ali samo nekoliko redaka poslije nastaje problem čije posljedice osjećamo i danas. Bio nam je potreban Krist kako bi nas otkupio od grijeha. Čitajući prolog Ivanova evanđelja postaje nam jasno, Krist je došao učiniti nas djecom Božjom (Iv 1,12), došao nam je vratiti izgubljeno dostojanstvo. Ako nastavimo čitati pažljivo Ivanovo evanđelje, doći ćemo do otkrića kako je od početka Ivanova svjedočanstva, do svadbe u Kani prošlo 7 dana (Iv 1, 29.35.432,1), jednako koliko je Bogu bilo potrebno da završi svijet i prepusti čovjeku da ga obrađuje te napuči Zemlju (sklapanje prvog braka (Post 2,23)). Na sceni su Novi Adam i Nova Eva. Oboje savršeni, bez ljage grijeha na sebi. Stvoritelj i stvorenje, Otkupitelj i stvorenje koje je prvo oslobođeno grijeha milošću Božjom kako bi bila stanom Svevišnjega!

Na svadbi u Kani, Marija se obraća Isusu za pomoć jer je uočila potrebu mladenaca, ali Isus joj odgovara čudno, naziva je „Ženo“, a istom riječju Adam oslovljava Evu. Marija shvaća Isusov odgovor puno bolje, negoli mi danas, znajući kako on nije ovdje kako bi činio čudesa zbog čudesa samih, ali jednako tako zna kako će ih učiniti jer upućuju na jednu drugu stvarnost. Možemo reći kako su Marijine riječi: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5) svojevrsna Marijina oporuka, Marija neće više ništa izustiti u evanđeljima. Pronaći ćemo je pod križem; u gornjoj sobi na dan Pedesetnice, ali Marija više ništa ne govori.

Iako Marija više ne govori, jer nema potrebe za nadopunom tih riječi, nismo još uvijek naučili čuti te riječi. Davne 1975. sv. Pavao VI. na blagdan Bezgrešne izdao je apostolski nagovor Evangelii nuntiandi u kojemu je označio Mariju kao onu koja je zvijezda nove evangelizacije. Znamo svi kako nam zvijezde služe kao orijentir u noći za pronalazak sigurnog puta do cilja. Marija nam je svima bila prethodnicom u evangelizaciji. Čuli smo više puta razgovor između Marije i anđela, ali ono na što ne obraćamo pažnju je nastavak. Marija se ne obazire na Zakon, na Josipa, ona odlazi, dapače hita, u gorje udaljeno 150km, kako bi se uvjerila u istinitost Gabrijelovih riječi. Pri dolasku na prag Elizabetine kuće Marija je učinila prvu evangelizaciju u povijesti. Donijela je Radosnu vijest drugoj osobi, toliko radosnu da je Ivan zaigrao u utrobi. Duh Sveti je prvi evangelizator pa je tako i ovdje bio na djelu, pogotovo prilikom izricanja Veliča.

Što ovo sve znači za nas danas, svi ovi pojmovi? Marija bezgrešna, pohodila Elizabetu, zvijezda nove evangelizacije? Sve su to lijepe stvari, ali gdje je konkretnost? Marija je odvjetnica, zagovornica i nije se još čulo kako je netko ostao zakinut ako se utekao njezinu zagovoru, ali treba se naučiti utjecati. Prilikom utjecanja Mariji uvijek ćemo čuti iste riječi: „Što god vam rekne, učinite!“ i ako nismo spremni pogaziti sebe kako bi slijedili Krista uzalud nam sve. Krist nas poziva na neumorno naviještanje sve do kraja svijeta i to je temeljni poziv svakoga kršćanina, redovnika, svećenika. To nije mogućnost, nego dužnost. Svatko od nas je pozvan odgovoriti na poziv Crkve te izaći na periferije ljudskoga društva kako bi doveli što više ljudi Kristu. Opcija nije sjedenje u kućama i čekanje kada će nam netko pokucati na vrata te zatražiti navještaj, moguće je, ali praksa pokazuje kako je to malo vjerojatno. Jednako kao što je Marija morala napustiti udobnost svoga doma kako bi donijela Krista drugima, ni mi ne možemo ništa drugo očekivati ako se utječemo njezinu zagovoru.

Ići Kristovim putem znači hodati putem Crkve, a ona nas poziva svakoga dana na izlazak iz svoje zone komfora kako bi navijestili istinu o spasenju, koje dolazi po Crkvi i u Crkvi. Nemamo druge mogućnosti u ovome svijetu osim toga da stojimo u istini i pred Istinom. Zadobiti vječni život možemo jedino hodajući Kristovim putem, navješćujući njegovu istinu. Kao Red koji je posebno njegovao pobožnost i istinu o Mariji Bezgrešnoj nemamo druge mogućnosti od ovih navedenih. Proces evangelizacije nije lak, ali je potreban u ovome svijetu koji je sve manje katolički, a sve više pun raznih bogova i istina.

Bezgrešna, zvijezda nove evangelizacije, na tome putu nam je najveća zagovornica i ne bojmo se slijediti njezin primjer. Radikalnost u navještaju je ono što je ona činila. Bježeći od Golgote bježimo od događaja uskrsnuća i Duhova, a bez toga nema ni života. Neka nam na tome putu navještaja Marija Bezgrešna ostane najvećom zagovornicom kako bi doveli što više ljudi njezinu Sinu.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *