Nedjelja riječi Božje

 Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!« I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Mk 1,14-20

Svaki dan bi trebao biti dan Božje riječi jer ne živi čovjek samo o kruhu kojega svakoga dana konzumira, nego i o riječima što izlaze iz Božjih usta (Mt 4,4). Ipak papa Franjo je na poseban način želio obilježiti 3. nedjelju kroz godinu nazvavši je nedjeljom Božje riječi kako bi nam svima osvijestio važnost Božje riječi u svakodnevici. Tako u današnjem evanđelju čitamo o važnosti Božje riječi koju je Krist propovijedao. Pozvao je sve ljude na obraćenje, ali na poseban način je pozvao prvu četvoricu učenika i nad tim detaljem htio bih se zaustaviti.

Neizmjerno je važan Kristov pogled upravljen svoj četvorici jer je On njih prvi vidio, prvi se on obratio njima (Mk 1,16-20). Zamislite koliko je to prodoran pogled, a još snažniji poziv kada dvojica sinova odmah ostavljaju posao i oca te kreću za nekim nepoznatim čovjekom. Probajte zamisliti tu dubinu pogleda koji vidi sve ono što je u srcu, a onda izgovara riječi koje pogađaju u samo srce. Nema vremena za odgađanje kada stigne takav poziv jer on mijenja tebe kao osobu. Druga ključna stvar je što Bog, kada poziva, koristi one naše talente koje imamo kako bismo mogli služiti u skladu s našim mogućnostima. Sva četvorica su bili ribari, a Krist ih čini ribarima ljudi. Njihov talent i znanje u lovu na ribe iskoristit će za lovljenje ljudi po čitavome svijetu. Ribarski posao nije lak, zahtijeva budnost tijekom noći, krpanje razderanih mreža preko dana, a ne znate hoćete li nešto uloviti. Takvo pouzdanje Gospodin treba od svakoga od nas kada nas poziva u svoju službu. Ne znamo što će biti kroz idućih 5 minuta, ali pouzdajemo se u Gospodina.

Kroz ovaj evanđeoski odlomak vidimo koliko je snažna riječ Božja. Ona prodire u srce, dira u samu bit čovjeka te ga mijenja. Ta riječ čini da kruh i vino postanu Tijelo i Krv našega Gospodina, a u konačnici Riječ je Tijelom postala i pozvala ovu četvoricu učenika. Ta riječ, koja skuplja prašinu na tvojoj polici, ima moć spasiti tvoju dušu (Jak 1,21). Ta riječ proniče u dubinu tvoga srca i dira tamo gdje nitko drugi ne može, ali moraš je uzeti u svoje ruke i odazvati se tome pozivu. U sakramentima ta riječ briše sve tvoje grijehe i vraća ti mogućnost pristupa Ocu, zar to nije nešto čemu treba barem dati priliku na današnji dan?

Nije jednostavno slušati i čitati riječ Božju jer ona uvijek poziva na moje obraćenje, a ne na obraćenje drugoga čovjeka, ali spoznati tu istinu je najljepša stvar na svijetu. Milost je od Boga i On će ti pomoći na putu povratka kući, vratit će ti dostojanstvo koje su ti uzeli, ali moraš ustati i poći Ocu svome (Lk 15,18). To ti želim današnjeg dana, spoznaju kako si zaista ljubljeno Očevo dijete, ali ako ti to želiš shvatiti moraš uzeti njegovu riječ u ruke i početi je čitati. Ako zaista ljubiš Boga onda moraš ljubiti i Njegovu riječ, gutati je svakoga dana, jer u suprotnom kakva je tvoja ljubav?  Kada tako pristupiš, kada je uzmeš u svoje ruke, čuda će se početi događati svakoga dana, najprije u tebi, a onda i oko tebe! Jer priča koju ti Otac ima za ispričati može se čuti samo ako ti slušaš, samo ako ti dođeš k Njemu. Želiš li odgovoriti na taj poziv?

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *