X. nedjelja kroz godinu

Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti! Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Mk 3,20-35

Ovaj evanđeoski ulomak govori nam o događaju koji se zbio za vrijeme Isusovog javnog djelovanja u Galileji. O Isusu iz Nazareta se već nadaleko pročulo. Taj Isus čini čudesa, ozdravlja bolesne, izgoni zloduhe, naučava narod u Božje ime i mnogi ljudi ga slijede. Zbog svega toga u Galileju dolaze i pismoznanci iz Jeruzalema. Željeli su svojim autoritetom upozoriti narod da je Isus varalica. Oni kažu za Isusa da “Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.” Iznose javno teške klevete o Isusu. A Isus, znajući to, poziva ih k sebi. Isus nije uvredljiv, ne odustaje olako od čovjeka. Zove pismoznance i pokušava im pomoći da shvate koliko težak grijeh čine. Govori im kroz prispodobe. “Kako može Sotona Sotonu izgoniti? … Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj.” Besmislena je dakle tvrdnja pismoznanaca. Isus im nastavlja govoriti drugom prispodobom i poučava ih da jedino svemogući, sveti Bog može izgoniti Zloga. Sukladno tome Isus izgoni đavle Božjom snagom, snagom Duha Svetoga. No, pismoznanci ostaju okorjeli u svom grijehu. Ne prihvaćaju Isusov poziv na promjenu nego govore za Isusa da “duha nečistoga ima.” Nakon što su odbili Isusov poziv na zdravorazumsko promišljanje i odlučili ustrajati u opakom grijehu Isus im izriče snažnu opomenu. Sve moguće grijehe Bog može oprostiti ljudima, ali onome tko sagriješi protiv Duha Svetoga nema oproštenja dovijeka. Tko pohuli na Duha Svetoga krivac je grijeha vječnoga.

Zašto Isus izriče tu tešku opomenu? Znači li to da su neki grijesi jednostavno neoprostivi od strane Boga? Vjerujemo da ne. Grijeh protiv Duha Svetoga, kojega Isus jasno razlikuje od drugih grijeha, grijeh je osobite zloće. Naime, pismoznanci su vidjeli vlastitim očima da se Isusova čudesa zbivaju nadnaravnom moći. Svi su znaci govorili da Isus Božjom moći izgoni đavle. Usprkos tome pismoznanci su, okorjeli u svojoj zavisti i oholosti, zanijekali da je Isusov izgon đavla Božje djelo. Nijekati i druge navoditi na nijekanje upoznatog Božjeg djela u kojem se odražava Božja dobrota i pripisivati to djelo Sotoni, grijeh je protiv Duha Svetoga. Takav grijeh je neoprostiv jer je to grijeh okorjelosti. Okorjelost uključuje čvrstu odluku ne mijenjati raspoloženje. Takav grešnik namjerno zatvara put pokajanju. Isus je pismoznancima dao strogu opomenu jer su bili puni zloće koja koči um u priznavanju istine i Božjeg djela. Isus im je svojom opomenom ukazao na to da su se zapravo sami isključili iz Božjeg milosrđa.

O Isusovom izvanrednom djelovanju čuli su i njegova majka i rođaci. O njihovom Isusu se svašta govorilo pa i to da je “izvan sebe.” I kaže evanđelist Marko da su oni došli k Isusu sa željom da ga obuzdaju. Možda su ga željeli odvratiti od njegovog javnog djelovanja i pozvati ga da se vrati jednostavnom životu u Nazaretu. A Marija? Vjerujemo da je njoj bilo dovoljno samo vidjeti svojega sina, ona bi odmah razumjela da Isus čini sve novo i da je to što čini njegovo poslanje. Isus koji je bio u kući s mnoštvom, čuvši da ga traže majka i rođaci, koristi i tu prigodu da izreče pouku i utjehu za sve nas. “Tko god vrši volju Božju on mi je brat i sestra i majka.” Svi koji se okupljaju oko Isusa i slušaju njegove riječi, koji žive iz odnosa s Isusom vrše volju Božju. I svi takvi ljudi su u duhovnom srodstvu s Isusom. Oni su mu i majka i braća i sestre. Naše duhovno srodstvo s Isusom je važnije od našega naravnog srodstva i ono mu se ima pretpostaviti.

Iz oba ova događaja slijedi da je Isus tajanstvena osoba. On razara vladavinu sotoninu. On nam daje duhovno srodstvo sa sobom kada vršimo volju Božju i nasljedujemo njega samoga. Klanjaj se Isusu Kristu i vjeruj da on nije običan čovjek, nego da se u njemu krije osoba vječne Riječi. Vjeruj mu iako ga nisi vidio. Ljubi ga iako ga ne možeš potpuno shvatiti.

*U razmatranju sam koristio: Sluga Božji Aleksa Benigar, Sveto evanđelje po Marku, Duhovna razmatranja, Zagreb, 2011.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *