Otajstva Kristova života – poklon maga Kralju (Mt 2,1-12)

Bogojavljenje je poslije Uskrsa najstariji blagdan kršćanstva.“[1] Kada se ovaj odlomak, poklon maga, čita na samu svetkovinu Bogojavljenja, tada mu prethodi jedno čitanje iz proroka Izaije. Upravo se tu nalazi jedna mala uvertira u evanđelje koje slijedi. „Jeruzalem, prijestolnica Izraela, Božjeg naroda, postaje središtem okupljanja svih – u miru pobraćenih – naroda svijeta. Doista, grandiozna vizija – po Bogu – ujedinjenih nacija. Ovo je čitanje srodno s drugim Izaijinim stavkom gdje promatra Jeruzalem kao Goru Gospodnju kojoj će se stjecati svi narodi pošto se ostvari univerzalni mir.“[2]

“Svaka riječ u Bibliji ima sedamdeset lica, kaže stara rabinska izreka. Površnim čitanjem lako se pričinja kao da se radi o lijepoj istočnoj priči, nabitoj egzotičnim bojama i mirisima. U stvari, tu imamo simbolizam koji biblijski čovjek lako shvaća, nabit teološkim razmišljanjem, protkan navodima i temama iz Staroga zavjeta. Dakako, pogrešno bi bilo zaustaviti se na mudracima i zvijezdi, a izgubiti iz vida Krista. Mudraci i zvijezda igraju ulogu, ali oni nisu glavni, već Isus, sin Marije, kome idu na poklon.“[3]

U ovim je prijašnjim citatima navedena glavna misao ovog rada. Dolazak maga s Istoka i poklon najvećem Kralju. Rad je koncipiran na način da prvo opisuje neke pretpostavke o mudracima. Naime, ne može se govoriti o činjenicama jer sve što je navedeno u ovom radu bazira se na pojedinim autorima i njihovim promišljanjima! Naravno, cijeli rad polazi od grčkog izvornika, a ne od hrvatskog prijevoda. Nakon prvog djela slijedi drugi dio, a to je teološki značaj ove zgode koje se nalazi u Mt 2,1-12. Odmah treba naglasiti kako pripovijesti iz Isusova djetinjstva ne mogu imati biografsku ili povijesnu nakanu.[4] Ali, ovaj rad ne želi negirati događaj koji se dogodio kao što ne želi niti ne dopustiti mogućnost da se neke stvari ne mogu znanstveno objasniti.

  1. Pripovijest o magima u Mt 2,1-12

1.1. Grčki izvornik

1Τοῦ δὲ Ἰησοῦ γεννηθέντος ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας ἐν ἡμέραις Ἡρῴδου τοῦ βασιλέως, ἰδοὺ μάγοι ἀπὸ ἀνατολῶν παρεγένοντο εἰς Ἱεροσόλυμα 2λέγοντες, Ποῦ ἐστιν ὁ τεχθεὶς βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων; εἴδομεν γὰρ αὐτοῦ τὸν ἀστέρα ἐν τῇ ἀνατολῇ καὶ ἤλθομεν προσκυνῆσαι αὐτῷ. 3ἀκούσας δὲ ὁ βασιλεὺς Ἡρῴδης ἐταράχθη καὶ πᾶσα Ἱεροσόλυμα μετ’ αὐτοῦ, 4καὶ συναγαγὼν πάντας τοὺς ἀρχιερεῖς καὶ γραμματεῖς τοῦ λαοῦ ἐπυνθάνετο παρ’ αὐτῶν ποῦ ὁ Χριστὸς γεννᾶται. 5οἱ δὲ εἶπαν αὐτῷ, Ἐν Βηθλέεμ τῆς Ἰουδαίας: οὕτως γὰρ γέγραπται διὰ τοῦ προφήτου: 6Καὶ σύ, Βηθλέεμ γῆ Ἰούδα, οὐδαμῶς ἐλαχίστη εἶ ἐν τοῖς ἡγεμόσιν Ἰούδα: ἐκ σοῦ γὰρ ἐξελεύσεται ἡγούμενος, ὅστις ποιμανεῖ τὸν λαόν μου τὸν Ἰσραήλ. 7Τότε Ἡρῴδης λάθρᾳ καλέσας τοὺς μάγους ἠκρίβωσεν παρ’ αὐτῶν τὸν χρόνον τοῦ φαινομένου ἀστέρος, 8καὶ πέμψας αὐτοὺς εἰς Βηθλέεμ εἶπεν, Πορευθέντες ἐξετάσατε ἀκριβῶς περὶ τοῦ παιδίου: ἐπὰν δὲ εὕρητε ἀπαγγείλατέ μοι, ὅπως κἀγὼ ἐλθὼν προσκυνήσω αὐτῷ. 9οἱ δὲ ἀκούσαντες τοῦ βασιλέως ἐπορεύθησαν, καὶ ἰδοὺ ὁ ἀστὴρ ὃν εἶδον ἐν τῇ ἀνατολῇ προῆγεν αὐτοὺς ἕως ἐλθὼν ἐστάθη ἐπάνω οὗ ἦν τὸ παιδίον. 10ἰδόντες δὲ τὸν ἀστέρα ἐχάρησαν χαρὰν μεγάλην σφόδρα. 11καὶ ἐλθόντες εἰς τὴν οἰκίαν εἶδον τὸ παιδίον μετὰ Μαρίας τῆς μητρὸς αὐτοῦ, καὶ πεσόντες προσεκύνησαν αὐτῷ, καὶ ἀνοίξαντες τοὺς θησαυροὺς αὐτῶν προσήνεγκαν αὐτῷ δῶρα, χρυσὸν καὶ λίβανον καὶ σμύρναν. 12καὶ χρηματισθέντες κατ’ ὄναρ μὴ ἀνακάμψαι πρὸς Ἡρῴδην, δι’ ἄλλης ὁδοῦ ἀνεχώρησαν εἰς τὴν χώραν αὐτῶν.

1.2. Hrvatski prijevod

1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: “Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.” 3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: “U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: “Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.” 9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

  1. Smještaj pripovijesti o magima unutar Matejeva evanđelja

Prva je Crkva jednodušno posvjedočila da je među četvoricom evanđelista sv. Matej pisao prvi, i to na aramejskom jeziku. Aramejski je Matej očito bio namijenjen Židovima i obraćenicima koji su govorili aramejski. Mogao je nastati negdje oko 40-50. godine.[5] Ali, kanonsko je Evanđelje po Mateju, kakvo je sačuvano i ušlo u Novi zavjet, izvorno pisano grčki.[6] Kanonski je Matej napisan prije 65. godine.[7] Najvjerojatnije je evanđelista složio prva dva poglavlja od književnih cjelina o mudracima i zgodama koje su podijeljene u svojevrsne triptihe. Ove su cjeline nastale u njegovoj školi. Prikazu o mudracima pridodan je dodatak. Odlomak o mudracima umetnut je između Mt 2,1a (Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja) i Mt 2,13b (anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu). Taj odlomak, ovako umetnut, služi kao uvod u Herodov pokolj.[8]

Neki u zgodi o mudracima vide midraš, koji je sastavljen na temelju biblijskih tekstova kao što su Br 24,17 i Iz 60,6. Međutim, među kumranskim tekstovima otkriven je horoskop Kralja – Mesije. Na temelju tog teksta iz Kumrana neki su stvorili hipotezu da su mudraci, u stvari, bili eseni koji su došli javiti Herodu, a on im je, inače, bio naklonjen, ono što su mislili da skriva njihov horoskop. Matej bi iskoristio tu razglašenu činjenicu, uljepšao bi je, dodajući čudesne pojedinosti i proširio, nadahnjujući se odlomcima Starog Zavjeta. Korištenje te činjenice ne bi Matejev izvještaj o pohodu mudraca činilo midrašem u pravom smislu riječi. Zgodnije je reći da se on služio građom što su je prenijela predaja da bi osvijetlio svoju teologiju o Mesiji.[9]

  1. Tko su magi (hipoteze)?

3.1. Pojam „magi“

U grčkom za zvjezdoznance stoji posuđenica iz perzijskog „μάγοι“. Riječ μάγοι vjerojatno je indoeuropskog porijekla i označuje moćne, velike. Na sanskrtskom mahet, mahat, na novoperzijskom mog, grčki megas, latinski magus, magnus. Ali riječ može potjecati i iz sumerskog emgu. U Babilonu se je ovaj naziv koristio za svećenike, mahhu.[10]

Prema Grčkom leksikonu novog zavjeta i njegovim istraživanjima, samo ime ne označuje posebno pleme iz kojeg su se formirali svećenici kod Medijaca i Perzijanaca, nego, ovaj termin, označava pristaše vjersko-moralne Zaratustrine nauke.[11]

„U rabinskoj literaturi onog doba magom se naziva onaj koji proučava tijek zvijezda, dakle, astrolog, ili, možda bolje astronom.“[12] Ovaj pojam može imati i dvostruko značenje: prvo, i to negativno, je ono koje ovom pojmu pripisuje da su oni bili obični šarlatani koji se bave praznovjerjem. Drugo, pozitivno značenje, je ono koje govori da su oni bili stručnjaci za znanost i tražitelji ljudske i religijske mudrosti.[13] Međutim, kod proroka Daniela koristi se ovaj izraz kako bi se označio visoki državni činovnik.[14]

3.2. Broj maga

Naime, njihov broj varira. Prastara predaja iz Sirije govori o dvanaestorici Maga.[15] Međutim, i apokrifi i stara umjetnost, ali i mnogi Oci govore o trojici Maga.[16] O tome govori i Origen,[17] ali i Cezarije Arelatinski. No, ovaj to ne spominje zbog broja darova, već navodi da su bila trojica zbog tri, tadašnjem svijetu, poznate grupe čovječanstva, potomaka Noe, Šema, Hama i Jafeta.[18] Taj broj zagovaraju i sv. Leon Veliki,[19] ali i sv. Maksim Turinski.[20] U tekstu Evanđelja se taj broj nigdje ne može pronaći.

Ovdje se može spomenuti i da, prema ustaljenom prikazivanju, stari kralj Melkior je Europljanin, a mlađi Baltazar kralj je iz Azije. Od križarskih ratova Gašpar je postao tamnoputi kralj.[21]

3.3. Imena maga

Kako ni broj, tako ni imena, Biblija ne poznaje. Tek kasnija povijest tumačenja, točnije Agnellus, donosi ta imena (Gašpar, Melkior, Baltazar).[22] Gašpar potječe iz perzijskog i znači „rizničar“. Melkior potječe iz hebrejskog i znači „kralj svjetla“, Baltazar također potječe iz hebrejskog i znači „Bog će pomoći“ ili „Bog neka čuva život njegov“. Postoji i izvedenica iz starosirijskog koja se prevodi s „Bog neka štiti kralja“.[23] No, prema jednom autoru, imena kraljeva (Gašpar, Melkior i Baltazar) su, zapravo, izvedenice iz jednog izričaja, a to je „Christus mansionem benedicat“ – „Krist neka blagoslovi ovu kuću.“[24]

3.4. Domovina maga

3.4.1. Arabija

Za same Židove, ἀνατολή (Mt 2,1) znači izlaz sunca, istok, označava samu Arabiju s glavnim gradom Petra. „Za Židove je orijent sve ono što se nalazi preko Jordana i Mrtvoga mora. Oni su iz orijenta, tj. tamo na orijentu im je domovina.“[25] Što se tiče crkvenih otaca, svi oni koji su tzv. palestinski Oci, sv. Justin, Epifanije, Origen, tvrde da je domovina Maga, Arabija.

3.4.2. Babilon

 Neki, kao domovinu mudraca, spominju Babilon, ali prorok Joel u 2,20 govori o Akađanima, Asircima i Babiloncima kao o sjevernim narodima, a ne da su s Istoka.[26]

3.4.3. Kaldeja

Neki Oci kao domovinu maga spominju Kaldeju. „Sv. Maksim ih izričito naziva, u svojoj homiliji na Bogojavljenje, Kaldejcima.“[27] Ali ima i onih, poput Teodora Mopsuestijskog, koji su tvrdili da oni dolaze iz Egipta zbog Ps 72,10.[28]        

3.4.4. Perzija

U Mt 2,11 nalazi se sljedeći izraz: πεσόντες προσεκύνησαν αὐτῷ. πεσόντες dolazi od grčakog glagola πίπτω što znači pasti, padati,sići, sniziti se, a προσεκύνησαν dolazi od grčkog glagola προσκυνέω što znači obožavati, štovati, pokloniti se, pasti na koljena pred, pasti ničice. Na temelju ta dva glagola moguće je zaključiti kako magi dolaze iz Perzije ili Medije, upravo zbog načina njihova klanjanja jer je takav način poklona bio specifičan za to podneblje. U područje Perzije smješta ih i Klement Aleksandrijski,[29] ali i sv. Ćiril Aleksandrijski koji kaže da se imenom Arabija hoće označiti Perziju.[30] Na njihovom je tragu i jedan Antiohijac, a to je Diodor iz Tarza.[31]

3.5. Služba maga

Tertulijan ih naziva kraljevima s Istoka, tj. Istok ih je držao skoro kao kraljeve.[32] Tako i Leon Veliki.[33] Međutim, Klement Aleksandrijski ih naziva tiranima.[34] „Zanimljivo je to što Matej kraljevsku čast pridaje samo Herodu pa možemo slobodno misliti i da, ako su oni i bili kraljevi, sigurno bi ih Matej i tako nazvao.“[35] Sv. Justin drži da su bili zli jer su se bavili astrologijom i praznovjerjem.[36] Međutim, i sv. Jeronim[37] i sv. Leon Veliki[38] pridaju Magima naslov mudraca (mudrac označava onoga koji nastoji spoznati božanske i ljudske stvari, podrijetlo i uzrok svega što postoji)[39] i filozofa.

3.6. Kojim putem i u koje vrijeme su magi stigli u Jeruzalem?

U Mt 2,2 nalaze se dva izričaja εἴδομεν i τεχθεὶς. Oni se nalaze u aoristu te označavaju jednostavnu akciju bez obzira na vrijeme i daju razumjeti da su magi vidjeli zvijezdu pred malo vremena i da se Isus tek rodio ili se tek ima, u skoro vrijeme, roditi. Znači, „moguće je da su Magi pristigli u Jeruzalem i da se Isus tek tada rodio, ali je moguće i to da je On već bio rođen“.[40] Također, izvještaj koji slijedi nakon ovoga tvrdi da je „Herod jednom naredbom zapovjedio da se u Betlehemu i svoj njegovoj okolici ubije dojenčad do dvije godine na niže prema vremenu koje su mu točno označili mudraci“.[41] Znači, ostavlja se i prostora da su magi pristigli u Judeju nakon dvije godine, što je vrlo upitno.

 Svakako, ovo ostavlja prostora za još jedno pitanje. Ako su došli s Istoka, kojim putem su došli do Jeruzalema? Još je poznat put s Istoka iz vremena Abrahamova, a to je put preko Babilona uz rijeku Eufrat prema sjeveru do Harana, da bi se nakon toga put spustio prema jugu, točnije prema Damasku i onda prema Judeji. To je bio glavni put koji je vodio s Istoka. Međutim, važno je napomenuti kako u vrijeme Abrahamovo ljudi još nisu pripitomili deve i nisu, zbog toga, mogli putovati pustinjom. U vrijeme Isusova rođenja, deve su već bile pripitomljene i zato je otvorena mogućnost da su mudraci s Istoka u Jeruzalem pristigli direktno preko pustinje. Ovu teoriju zagovara i Josip Stadler koji u svojem komentaru na Matejevo evanđelje tvrdi kako su Judeja i Perzija udaljene dvjesto milja, a deva na dan može prevaliti oko četrdeset milja. To znači da su mudraci u Jeruzalem pristigli za pet, najviše, šest dana.[42]

3.7. Upozoreni u snu

 O perzijskim magima poznato je da nisu bili upućeni samo u tumačenje konjunkcije zvijezda nego da su tumačili i snove. U Mt 2,12 pojavljuje se oblik χρηματισθέντες od glagola χρηματὶζω koji označava jednu vrstu Božjeg upozorenja. Pasiv „upućeni“ u Bibliji uvijek smjera na Boga. Bog je onaj koji im u njihovim snovima pokazuje pravi put. Zvjezdoznanci, na način koji razumiju, dobivaju putokaze koje potom mogu slijediti. Upozoreni u snu, magi se ne vraćaju Herodu. Idu drugim putem u svoju domovinu i tako zaobilaze opasnost koja prijeti njima i Djetetu.[43]

  1. Tajna zvijezde koja je mage dovela pred Kralja

 „Poznati su egzegeti, kakav je primjerice Rudolf Pesch, mišljenja da je to pitanje besmisleno. Radi se o teološkoj pripovijesti koju se ne smije miješati s astronomijom.“[44] Na takav je način razmišljao i Ivan Zlatousti.[45] Tako će P. Lagrange reći: „O zvijezdi mudraca više nam može reći teologija od astrologije.“[46]

 Ipak, s astronomskog gledišta, kada se govori o betlehemskoj zvijezdi, može se doći do četiri najvažnije hipoteze za ostvarenje te pojave, a one su: eksplozija neke zvijezde, konjunkcija planeta, zodijačko svijetlo i komet. No, da bi se uopće govorilo o tome, potrebno je, ponajprije, reći nešto o shvaćanju zvijezda kod Židova i naroda na Istoku.

„Zviježđe Riba je kod Kaldejaca znak zapada, ali kod Židova i po njihovoj predaji, ona je znak Mesije.“[47] Riba je Židovima bila znak nevinosti, oproštenja i ujedno i znak Krista dok se je „Jupiter u svim vremenima i kod svih naroda držao kraljevskom zvijezdom sreće: otac, roditelj kraljeva i svećenika, donosilac mira, zdravlja i bogatstva“.[48]

4.1. Konjunkcija planeta

Mnogi astronomi i razni istraživači vjeruju, među njima je i začetnik ove teorije Kepler (u vrijeme djelovanja Keplera pojavila se u zviježđu Zmije nova zvijezda u blizini planeta Jupitera i Marsa, te se dogodila trostruka konjunkcija),[49] da ja ta zvijezda bila, zapravo, trostruka konjunkcija planeta.

Kako nastaje trostruka konjunkcija? Konjunkcije se uvijek događaju među pokretnim nebeskim tijelima, Suncem, Mjesecom, planetima ili kometima. Konjunkcije sa Suncem mogu se teško promatrati jer danja zvijezda sjajem nadjačava sve osim Mjeseca i Venere. Za razliku od toga, zasebne položaje u noći može se promatrati znatno lakše. Za trostruki susret dvaju planeta moraju se ispuniti sasvim posebni uvjeti. Svaki planet u opoziciji prema Suncu prolazi prividnom petljom na nebu. Prividno se ispred zvijezda kreće u smjeru istoka. Tijekom vremena zaustavlja se i vraća u smjeru zapada. Opozicija astronomski znači da se planet, gledan sa Zemlje, nalazi na suprotnoj strani Sunca. Tako se izmjenjuju izlasci i zalasci planeta s izlaženjem ili zalaženjem Sunca: ako Sunce izlazi, planet zalazi; ako planet izlazi, Sunce zalazi. Taj poseban položaj on dostiže otprilike na sredini prividne petlje na nebu. Planet odlazi još dalje na zapad kako bi potom optički opet stao i promijenio smjer kretanja prema istoku. Što je manja udaljenost planeta od Zemlje, to je veće njegovo prividno kretanje ispred nepomičnih zvijezda. Zbog toga planet Jupiter čini veću opozicijsku petlju od Saturna. Ako Jupiter upravo za vrijeme faze opozicije „pretječe“ Saturn, tad može doći do trokratnog susreta ovih dvaju planeta na nebu.

Pojedini planet na svom putovanju zvjezdanim nebom može prividno ostati ispod zvijezda. Saturn i Jupiter su to i učinili 7. godine prije Krista. No, zvijezda ne može tako uputiti na neki određeni grad, a pogotovo ne na pojedinu kuću.[50] Trostruka konjunkcija Jupitera i Saturna u zviježđu Riba javlja se rijetko, u prosjeku jedan jedini put u tisuću godina.[51] Prema nekima se prva dogodila krajem svibnja 7. godine pr. Kr. Druga je bila 19. rujna. Treća se dogodila 1. prosinca. Hontheim kaže da su se konjunkcije dogodile 29. svibnja, 4. listopada i 5. prosinca. Ali autori, poput Innitzera, se ne slažu u vezi tih datuma. Kepler govori o konjunkciji u lipnju, kolovozu i prosincu.[52]

„Konjunkcija Jupitera i Saturna bila je zapažena na više mjesta pa tako i u Mezopotamiji, što svjedoči i pronađeni natpis pisan klinastim pismom.“[53]

Međutim, konjunkciji ne ide u prilog to što Matej kaže da su magi u Mt 2,2 vidjeli τὸν ἀστέρα, tj. samo jednu zvijezdu, a nikako konjunkciju, zodijački znak ili skup zvijezda. Na ovo se nadovezuje jedan znanstvenik Gerhardt koji kaže da ἀστέρ redovito označava samo jednu zvijezdu, a ἄστρον označava skup, sastav, cijelo zviježđe.[54]

Također, postavlja se pitanje, kako je to zvijezda mogla ići pred mudracima. Odgovor se može nalaziti u Mt 2,9. Naime προῆγεν dolazi od grčkog glagola προάγω što znači voditi, ići prije, povesti, prethoditi, itd. Ovaj glagol može značiti i onoga koji dođe na neko mjesto prije drugoga, a da ne stupa, ne ide neposredno pred njim.

4.2. Zodijačko svijetlo

Konradin Ferrari d`Occhieppo kao posljednji znak iscrpno opisuje kako je zvjezdoznancima u potrazi za pravim mjestom i štalicom u pomoć priteklo zodijačko svjetlo. Kod zodijačkog svjetla riječ je o svjetlosnom fenomenu međuplanetarne prašine. Oko Sunca i planeta u svemiru se nalazi prsten prašine. U uobičajenim okolnostima od toga se ne može vidjeti ništa. No, ako Sunce zađe dovoljno daleko pod horizont i noć se potpuno spusti, tad se sunčevo svjetlo, koje se reflektira od te prašine, može opažati još satima kao fini trak svjetla. Taj trak je prema Suncu svjetliji i ima difuzan trokutasti oblik čija je uska baza na horizontu, a vrh pokazuje u ekliptiku staze Sunca, Mjeseca i planeta. Može se vidjeti samo u područjima koja ne rasvjetljuju umjetni izvori svjetlosti. Sa zodijačkim svjetlom na nebu zvjezdoznancima je sigurno izgledalo kao da iz Jupitera i Saturna izlazi svjetlo koje pokazuje Betlehem, a time i pravo mjesto.[55]

4.3. Komet

Enciklopedijski biblijski priručnik ovako govori o ovoj pojavi: „Postoji samo jedan astronomski predmet koji zadovoljava opis iz Mt, a to je komet s dugim repom!“[56] O kometu je govorio i Origen u djelu Contra Celsum.[57] Komet najprije sjaji, zatim se sakrije, a nakon nekog vremena, redovito iza više mjeseci ukaže se na protivnoj strani horizonta na veliko iznenađenje opažalaca. Tako je npr. Halleyev komet viđen 1910. a bio je viđen i u Palestini 12. g. pr. Kr.[58]

  1. Zašto su se magi uputili u Jeruzalem (Židovi zvijezdu nisu ni primijetili)?

Iako Židovi zviježđe Riba promatraju kao znak Mesije, ipak, ne bave se astronomijom i astrologijom. „Židovi nisu bili skloni astrologiji. Njima uopće ne pada na pamet da na nebu traže nekakav znak. Ako se na nebu iznad Jeruzalema nešto i moglo vidjeti to njih nije interesiralo.“[59]

I Perzijanci, ali i ostali narodi na Istoku bili su vrsni poznavatelji neba, tj. nije nepoznato da su se svi oni bavili astronomijom.[60] Ali, postavlja se pitanje zašto su se magi uputili u Jeruzalem? Ako je i bilo zvijezde, oni su je vidjeli, ali što ih je potaknulo na put u Jeruzalem? Možda su poznavali židovske spise. Bilo kako bilo, apokrifi prvih kršćanskih stoljeća opisuju kako i zašto su se magi uputili u Jeruzalem.

5.1. Apokrifi

Važno je napomenuti kako su apokrifi, kao i kanonske knjige, pisani u kasnijim desetljećima kršćanstva. Apokrifi su djela raznih kršćanskih autora koji su htjeli dati jednu svoju refleksiju na Isusa, a pritom je, u mnogim apokrifima, mnogo radila i ljudska mašta.

 Tako jedan apokrif[61] iz četvrtog stoljeća pisan na sirskom jeziku donosi jedan opis ovome događaju: U hramu Junone glavnog perzijskog grada tražio je kralj Cir tumačenje nekoga sna. Ondje je saznao, da je svećenik Papucije usnio jednaki san. Naime, božanstva, koja se štuju u onomu hramu, objavila su, da je Junona, majka bogova, one noći rodila čudesno dijete. Junona se naziva i drugim imenom Izvor. Svi znakovi drugih božanstva u onomu hramu popadali su odmah sami po sebi na zemlju. Dok je Papucije ovo pripovijedao, ugleda kralj, kako je sjajna zvijezda zasjala kao kruna nad glavom božanske rodilje. Zvijezda sama nagovori Junonu ovim čudnim riječima: Gospođo Izvor, mene je k tebi poslalo Veliko Sunce, da ti poslužujem i objavim naš čisti brak, o najveća majko i zaručnice jednoga troimenog božanstva. Dijete rođeno od tebe zvat će se Početak i Svršetak, početak spasa, a svršetak propasti. Kralj prestrašen ovim viđenjem zapovijedi svojim doglavnicima, da sakupe sve mudrace kraljevstva. Oni se odmah sastanu i kad su vidjeli, što se dogodilo, kažu: O kralju, kraljevski porod, pun božanskoga duha, ugledao je svjetlo vječnog upravitelja neba i zemlje. Izvor je Myria, kći betlehemskog Izvora. Ova kruna nad glavom božanske rodilje znak je kraljevskog rođenja, a sama je zvijezda znak i glasnik čudesa, koja su se dogodila na zemlji. U Judeji je ustalo kraljevstvo, koje će uništiti sve židovske spomenike. Onaj koji se sada pojavio, jer je prastarog roda, otjerat će sve mlađe s njihovih mjesta. O kralju, pošalji u Jeruzalem i naći ćeš Pomazanika Svemogućega Boga u tijelu i žena ga drži u svomu tjelesnom naručju. A zvijezda je ostala nad Izvorom, koji je bio prozvan božanski. Kada su magi otputovali, uputila se s njima i zvijezda. Krist, koji je kao dječak sjedio na zemlji, igrao se i smješkao im se, imao je po izjavi majke dvije godine…[62]

5.2. Proročanstvo Zaratustre o magima i Mesiji

Klement Aleksandrijski[63] kaže da su Magi unaprijed navijestili rođenje Spasitelja. Sam Klement kao i mnogi sirski pisci prvih stoljeća govore o Zaratustri kao proroku, donose neko njegovo proročanstvo o Mesiji i uspoređuju ga sa Ilijom i Ezekielom, ali ponajviše s Bileamom, koji je također bio iz progonstva i prorokovao o Mesiji. Po kasnijim spisima pisaca iz sedmoga do desetoga stoljeća, koji se bave Zaratustrinim proroštvom, saznajemo: Zaratustra, sjedeći uz vrelo vode, poučava svoja tri učenika Guštapa, Sasana, Mahmana i kaže im: Čujte, jer vam namjeravam otkriti presvetu tajnu o velikom kralju, koji će doći na svijet. Prije svršetka i uništenja svega začet će djevica sina bez čovječjega posredovanja. Poslije sveta života i spasonosnoga naučavanja umrijet će za ljude. Ali će opet doći slavan s velikom vojskom na svijetlim oblacima. Ja sam on, on je ja, on je u meni, a ja u njemu. Njegov će dolazak najaviti nebeski znaci. Zato neka učenici promatraju tok neba i bdiju i kada se kaže njegov znak, neka idu, da mu se poklone i prinesu mu darove, da ne poginu od njegova mača.[64]

  1. Događaj s magima ima teološki značaj pretkazivanja

Važno je napomenuti (što je u Uvodu već naznačeno) kako pripovijesti iz Isusova djetinjstva ne mogu imati biografsku ili povijesnu nakanu.[65] Ali, ako se govori o teologiji koju je moguće izvući iz ovih redaka to ne znači, nužno, da se želi negirati događaj koji se dogodio.

6.1. Bileamovo proročanstvo (Br 24,17)

„Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al` ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Šetovu zatire!“

Ovo Bileamovo proročanstvo može se itekako povezati sa pojavom zvijezde u vrijeme rođenja Isusa Krista. Naime, „zgoda o Mojsiju dolazi pred oči kada zli vladar (faraon, Herod) pokušava pobiti svu mušku djecu (Židova, Betlehemaca) od kojih se samo jedan spašava i postaje spasitelj svog naroda. Mudraci pridonose paralelizmu s Mojsijem: jer prema židovskim legendama Isusova vremena faraon je primao informacije od mudrih ljudi. Jednako tako, kako je Mojsije vodio Izrael kroz Transjordaniju, zli kralj Balak pozvao je Bileama (kojeg Filon naziva magos) s Istoka da prokune Izraela; ali umjesto toga ovaj je vidio zvijezdu davidovskog kralja kako se uzdiže na nebu (Br 22-24)“.[66]

Da su Izraelci očekivali Mesiju, znao je gotovo cijeli Istok. I drugi su narodi očekivali Mesiju, kao nekakvog, jakog kralja. Već se spominjao Zaratustra, iako kroz prizmu apokrifa, koji je stvorio jedan nauk i proročanstvo o Mesiji. Također, babilonski su magi po položaju i kretanju zvijezda unaprijed prorokovali mnoge događaje u Palestini.

Sada, pitanje je, kako su magi, kad su stigli u Jeruzalem, znali da je zvijezda znak Mesije, tj. oni kažu: „εἴδομεν γὰρ αὐτοῦ τὸν ἀστέρα“ (vidjesmo zvijezdu njegovu). Dobro promatrajući tekstove moguće je uvidjeti kako između zvijezde Bileamove iz Br i zvijezde koja se pojavila kod Kristova rođenja nema direktnog odnosa. Jer zvijezda Bileamova proročanstva znači samu osobu Mesije, a zvijezda Isusova rođenja je materijalan predmet, koji magima javlja Kristovo rođenje. Moguće je, zato, i ovu zvijezdu koja se pojavila za vrijeme Kristova rođenja promatrati kao samog Krista. Krist je ta zvijezda – ni ta opcija nije isključena.[67]

6.2. Značenje Jeruzalema u ovoj pripovijesti

„Oduvijek je privlačila pozornost činjenica da se magi zaustavljaju u Jeruzalemu. Međutim, sasvim je prirodno da oni najprije idu u prijestolnicu, budući da se radi o rođenju važne ličnosti pa čovjek spontano misli da se takve stvari događaju u prijestolnici, a ne u nekom drugom mjestu.“ „Također, treba imati u vidu kako je za cijelo ovo Matejevo poglavlje značajna unutarnja književna povezanost. Autor je smatrao dovesti mage u Jeruzalem da učini razumljivim sljedeće tri činjenice: da se Mesija morao roditi u Betlehemu; da tiranin progoni Mesiju; da je Mesija morao bježati u Egipat.“[68] I sv. Jeronim ovome nadodaje: „Znak pak zvijezde dovodi mudrace u Judeju da svećenici, zapitani od mudraca gdje se Krist ima roditi, budu bez isprike glede njegova dolaska.“[69]

6.3. Poklon maga, tj. pogana

 „Isusova svjetlost počinje obasjavati pogane![70] Nije samo Izrael pozvan k Djetetu. I puci – nežidovi – ljudi koji nisu poznavali objave izabranog naroda ulaze u krug pomilovanih i spašenih!“[71] Svi oni dolaze u Obećanu zemlju. A ta Obećana zemlja nije neki teritorij, neko točno određeno mjesto, nego je to ono mjesto gdje boravi Gospodin. To je ono mjesto na koje je i zvijezda odvela mudrace.[72] U mudracima „gledamo tipične Istočnjake, njihov postupak, njihovu velikodušnost“.[73] „U tijelu se klanjaju Riječi, Mudrosti u nijemosti, Snazi u slabosti i u istinitome čovjeku Gospodinu slave. Da pak izraze tajnu svoje vjere i razumijevanja, darovima iskazuju što vjeruju srcima.“[74] „Otvorili su blago svoje i obdariše dijete zlatom (usp. Iz 60,10; 1 Kr 9,28), tamjanom (usp. Jr 6,20) i smirnom (usp. 1 Kr 10,2). Kršćani su kasnije u zlatu gledali dar Kristu kao kralju, tamjan kao Bogu, a smirnu kao čovjeku. Smirna se upotrebljavala u Egiptu i u Izraelu za pomazivanje mrtvih. Bilo je to priznanje da je netko smrtan čovjek. Tamjan se je od pradavnine upotrebljavao u hramskoj službi. Palio se na čast Bogu ili bogovima. Zlato je ugodno svjetlucalo pred kraljevskim očima i služilo kraljevima – i drugim bogatašima – za razne svrhe. Tako su mudri ljudi iskazali svoju vjeru, donijevši zlato iz daljine.“[75] „Svjesno su u jedinstvu častili božansku i ljudsku narav jer u moći nije bilo različito što je bilo vlastito u bitima.“[76]

„Na kraju je važno napomenuti sljedeće: „Isus je odbačen od svojih, a prihvaćen od tuđih; nagoviješta se novi Božji narod. Iza kako se objavio svijetu siromaha (pastiri: Lk 2,8-20), Isus se objavljuje poganskom svijetu; on je svijetlo naroda.“[77] I da, mudraci na kraju odoše u svoju zemlju drugim putem, tj. susret s Kristom nikada čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim i ne dozvoljava mu da ostane na istom grešnom putu već potiče čovjeka na novi život.

6.4. Značenje Betlehema u ovoj pripovijesti

„Betlehem je mjesto rođenja kralja Davida. Tijekom pripovijesti teološko značenje ovog mjesta osvijetlit će još izravnije u odgovoru koji pismoznanci daju na Herodovo pitanje o mjestu gdje se Mesija trebao roditi. Činjenica da se zemljopisni položaj Betlehema pobliže određuje dodatkom „judejski“ možda bi u sebi mogla nositi i teološku nakanu. U Jakovljevu blagoslovu patrijarh proročki govori svojemu sinu Judi: „Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada – kome će se narodi pokoriti“ (Post 49,10). U pripovijesti u kojoj je riječ o dolasku konačnog Davida, novorođenoga židovskog kralja koji će spasiti sve narode, ovo se proroštvo na neki način može čuti u pozadini.“[78]

Zaključak

Ovaj rad je smjerao k tome da pokaže neke pretpostavke (ne dokaze) kojima su razni autori pokušali iznijeti što je, zapravo, Matej, navodno, htio reći svojom prispodobom u Mt 2,1-12.

Neki su tvrdili da je to midraš sastavljen na temelju biblijskih tekstova (npr. Br 24,17; Iz 60,6), drugi, da ima nekih dijelova koji su istiniti (npr. da su se magi poklonili Kralju), ali i da ima nekih dijelova koji su izmišljeni (npr. betlehemska zvijezda). Međutim, mnogi su egzegeti i istraživači ovog teksta proučavali ovaj tekst s nakanom da su, upravo oni, u pravu. Tako je ovaj tekst „izrodio“ mnoštvo ideja i hipoteza.

Ovaj sam rad pisao ne zastupajući nijedno stajalište, mišljenje, već da pokušam predočiti mnoštvo, tj. paletu svih tih mišljenja. Ipak, nakana nije bila samo iznositi hipoteze, nego, u skladu s ovim kolegijem, i teološki se osvrnuti na poruku koja proizlazi iz ove pripovijesti (Mt 2,1-12). Međutim, i u teološkom razlaganju svaki autor iznosi svoje mišljenje, ali, ipak, manje raznovrsnije, tj. više se slažu nego odmiču jedan od drugoga kao što je to bio slučaj u znanstvenim pokušajima razlaganja ove pripovijesti. Iako, kao što je to nekoliko puta u radu spomenuto, pripovijesti iz Isusova djetinjstva ne mogu imati biografsku ili povijesnu nakanu, one, ipak, ne poriču da se to uistinu dogodilo. Također, i razum ima svoje granice te se tu otvara mogućnost vjeri, tj. može se dopustiti da vjera osvijetli ono što je razum htio ograničiti.

Zato, kod proučavanja Svetog pisma, ne smije se hrliti ni u jednu krajnost jer, ako sve možemo znanstveno objasniti, to bi onda bilo vulgarno bezbožništvo. A, opet, treba paziti i na brzoplete odgovore utemeljene samo na vjeri. To bi bila zatucana religioznost. Već, bježeći i od racionalizma, ali i od fideizma, treba utočište pronaći u razumnosti vjere.

fra Josip Sedlar

_________________________________

[1] Bonaventura DUDA, U plemenitu srcu, Zagreb, 1990., 69.

[2] Bonaventura DUDA, Sijač je Sin čovječji, Zagreb 1989., 65.

[3] Celestin TOMIĆ, Isus iz Nazareta. Bog s nama, Zagreb, 1990., 208.

[4] usp. Augustin AUGUSTINOVIĆ, Povijest Isusova I, Zagreb – Sarajevo, 1984., 42.

[5] usp. Wilfrid J. HARRINGTON, Uvod u Novi zavjet, Zagreb, 1975., 163.

[6] usp. Wilfrid J. HARRINGTON, Uvod u Novi zavjet, 161.

[7] usp. Isto, 164.

[8] usp. Isto, 178.

[9] usp. Isto, 178-179.

[10] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, Zagreb, 1941., 13.

[11] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 14.

[12] Isto, 14.

[13] usp. Lorenzo ZANI, Guidati dalla stella. Il viaggio pasquale dei Magi, Milano, 22010., 15.

[14] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 14.

[15] usp. Isto, 18.

[16] usp. Isto, 19.

[17] usp. ORIGENIS, Homiliae in Genesim, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, XII, Pariz, 1857., 238.

[18] usp. AUGUSTINUS, Appendix tomi quinti, u: Patrologia Latina, XXXIX, Pariz, 1841., 2018.

[19] usp. Leonus MAGNUS, Sermones, u: Patrologia Latina, LIV, Pariz, 1846., 235.

[20] usp. Maximi TAURINENSIS, Homilia XVII. De Epiphania Domini I., u: Patrologia Latina, LVII, Pariz, 1847., 259.

[21] usp. Christoph GERHARD, Astronomija i duhovnost: zvijezda betlehemska, Zagreb, 2011., 87.

[22] usp. Agnelli ABBATIS s. Marie ad Blachernas, Liber pontificalis, pars II., u: Patrologia Latina, CVI, Pariz, 1851., 620.

[23] usp. Christoph GERHARD, Astronomija i duhovnost: zvijezda betlehemska, 53.

[24] usp. Isto, 82.

[25] Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 15.

[26] usp. Isto, 15.

[27] Isto, 16.

[28] usp. Isto, 16.

[29] usp. Clemens ALEXANDRINUS, Stromatum, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, VIII, Pariz, 1857., 778.

[30] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 16.

[31] usp. Isto, 16.

[32] usp. TERTULIANUS, Liber adversus Judaeos, u: Patrologia Latina, II, Pariz, 1844., 637.

[33] usp. Leonus MAGNUS, Sermones, u: Patrologia Latina, LIV, 237.

[34] usp. Clemens ALEXANDRINUS, Stromatum, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, VIII, 777.

[35] Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 20.

[36] usp. JUSTINUS, Dialogus cum Tryphone Judaeo, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, VI, Pariz, 1857., 660.

[37] usp. HIERONYMUS, Commentariorum in Danielem prophetam, u: Patrologia Latina, XXV, Paris, 1845., 498.

[38] usp. Leonus MAGNUS, Sermones, u: Patrologia Latina, LIV, 240.

[39] usp. Stjepan KUŠAR, Mudrac, u: Opći religijski leksikon, Adalbert Rebić (ur.), Zagreb, 2002., 608.

[40] Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 67.

[41] Euzebije CEZAREJSKI, Crkvena povijest, Split, 2004., 230.

[42] usp. Josip STADLER, Sveto evanđelje po Mateju, Sarajevo, 1895., 25-26.

[43] usp. Christoph GERHARD, Astronomija i duhovnost: zvijezda betlehemska, 55.

[44] Joseph RATZINGER, Djetinjstvo Isusovo, Split, 2012., 112.

[45] usp. Joseph RATZINGER, Djetinjstvo Isusovo, 112.

[46] Celestin TOMIĆ, Isus iz Nazareta. Bog s nama, 213.

[47] Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 44.

[48] Isto, 44.

[49] usp. Isto, 38.

[50] usp. Christoph GERHARD, Astronomija i duhovnost: zvijezda betlehemska, 54.

[51] usp. Isto, 63-65.

[52] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 40.

[53] Isto, 38.

[54] usp. Isto, 54-55.

[55] usp. Christoph GERHARD, Astronomija i duhovnost: zvijezda betlehemska, 68-70.

[56] Colin HUMPHREYS, Der Stern von Betlehem, u: Das grosse Handbuch zur Bibel, Pat i Davd Alexander (ur.), Stuttgart, 2001., 553.

[57] usp. ORIGENES, Contra Celsum libri octo, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, XI, Pariz, 1857.

[58] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 47.

[59] Christoph GERHARD, Astronomija i duhovnost: zvijezda betlehemska, 51.

[60] usp. Luigi PARETI – Paolo BREZZI – Luciano PETECH, Historija čovječanstva: Kulturni i naučni razvoj. Stari svijet, Leonard Woolley (ur.), I, Zagreb, 1966., 415-420.

[61] usp. Julius AFRICANUS, Africani narratio de iis quae Christo nato in Persia acciderunt, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, X, Pariz, 1857., 99-108.

[62] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 30-31.

Ovo je djelo pripomoglo kod prijevoda ovog teksta.

[63] usp. Clemens ALEXANDRINUS, Stromatum, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, VIII, 777.

[64] usp. Clemens ALEXANDRINUS, Stromatum, u: Patrologiae. Cursus completus. Patrum Graecorum, VIII, 777. Ovo je djelo pripomoglo kod prijevoda ovog teksta.

[65] usp. Augustin AUGUSTINOVIĆ, Povijest Isusova I, 42.

[66] Raymond E. BROWN, Uvod u Novi zavjet, Zagreb, 2008., 174.

[67] usp. Nikola ŽUVIĆ, Zvijezda Mudraca prilikom konjunkcije Jupitera i Saturna 1940/41, 49-53.

[68] Augustin AUGUSTINOVIĆ, Povijest Isusova I, 43.

[69] JERONIM, Tumačenje Matejeva evanđelja, Makarska, 1996., 100.

[70] usp. Lorenzo ZANI, Guidati dalla stella. Il viaggio pasquale dei Magi, 74.

[71] Mijo ŠKVORC, Isus – Spasitelj. Životni put i tajna osobe, Zagreb, 1998., 33.

[72] usp. Lorenzo ZANI, Guidati dalla stella. Il viaggio pasquale dei Magi, 33.

[73] Mijo ŠKVORC, Isus – Spasitelj. Životni put i tajna osobe, 35.

[74] Leon VELIKI, Govori, Makarska, 1993., 280.

[75] Mijo ŠKVORC, Isus – Spasitelj. Životni put i tajna osobe, 35.

[76] Leon VELIKI, Govori, 280.

[77] Augustin AUGUSTINOVIĆ, Povijest Isusova I, 43.

[78] Joseph RATZINGER, Djetinjstvo Isusovo, 104-105.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *