XIV. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Mk 6,1-6

Gospodina sramote njegovi. Makar je mudrost kod poučavanja i snaga kod djelovanja potaknula divljenje, ipak njihova nevjra nije prihvatila istinu prosuđivanja. Njegovi ne vjeruju da ono čini Bog u čovjeku. Oni čak imenuju njegova oca, majku i braću i na neki način vrijeđaju očinski zanat. Isus je zaista bio sin kovača koji ognjem svladava željezo, svu moć svijeta spaljuje sudom i masu oblikuje u svrhu svakoga korisnika ljudskoga djela, to jest bezobličnu tvar naših tjelesa oblikuje za različite službe udova i za sva djela vječnoga života. Svi su se zbog naznačenoga sablažnjivali i sred toliko brojnih i tako veličanstvenih djela koa je činio uznemirivali motrenjem njegova tijela. Gospodin im je odgovorio da je prorok nečašćen u domovini jer je u Judeji bio prezren do osude na križ.  I ako je Božja moć kod vjernika, Isus se zbog njihove nevjere suzdržao od svih djela božanske snage.

Sveti Hilarije (iz razmatranja na Matejevo evanđelje)

 

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *