II. nedjelja došašća

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka:

»Glas viče u pustinji:

’Pripravite put Gospodinu,

poravnite mu staze!

Svaka dolina neka se ispuni,

svaka gora i brežuljak neka se slegne!

Što je krivudavo, neka se izravna,

a hrapavi putovi neka se izglade!

I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«

Lk 3, 1-6

Bog po Ivanu najavljuje spasenje svakome tijelu, svakome čovjeku. Ivan naznačuje i najavljuje do sada neviđenu, neopisivu Božju blizinu i ljubav. Onaj kojemu Ivan priprema put je Bog, koji dolazi među nas ljude. Neshvatljivo je to Božje otajstvo. Isus dolazi među nas da može živjeti našim životom koji je prožet bolešću, patnjom, neprihvaćanjem i smrću. On isto tako dolazi da se može s nama radovati, dijeliti sve naše trenutke radosti. Nikoga neće osuditi niti prezreti, nitko drugi nam to ne može pružiti osim njega koji je pravi Bog. Potrebno je povjerovati da je Ivanov poziv upućen svakome od nas. Pripraviti put Gospodinu u svome životu i životu svih naših prijatelja i onih koje manjem volimo.  Na takav način možemo doživjeti spasenje Božje mi i oni koje susrećemo.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *