V. nedjelja kroz godinu

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Lk 5,1-11

Čovječja je dužnost da radi i da se trudi, no Bog daje uspjeh. Svećenici i biskupi moraju se služiti svim raspoloživim sredstvima u duhovnoj pastvi. Često moraju dugo raditi, proučavati i mijenjati metode rada, uložiti najbolje sile, a to sve bez uspjeha. Žetvu daje Bog, često naglo i neočekivano, tamo gdje se i kada to nije moglo ni slutiti. Bila je to velika pouka Šimunu Petru kojega ovdje Luka prvi put zove ovim simboličkim imenom. On je jasno uvidio da uspjeh ovisi o Bogu i da dušobrižništvo ima svoj smisao samo onda kada odgovara volji i nalogu Gospodnjem, a kada se prividan neuspjeh vjerom svladava. Prije nego što će za Učitelja dati svoj život, Petar mu tako daje svoje srce spremno: “Na tvoju riječ bacit ću mreže”.

No Gospodin je i na drugi način htio Šimuna pripraviti da mu se posve preda kao učenik svojemu Učitelju. Nakon uzaludnog noćnoga rada i ribarenja, vidjevši neočekivani ribolov po bijelom danu, Petar je shvatio nešto neobično – da, pravo čudo. Kako je mudrace s Istoka zvijezda dovela k Isusu, tako je sada čudotvorni ribolov priveo Petra posve k njemu. Takav ribolov, tako obilan u nepovoljno vrijeme, otvara Petru oči te je u njemu prepoznao nešto Božjega. Postao je svjestan Božje blizine koja ga je posve obuzela, uzdrmala, preplašila. U Božjoj blizini postao je duboko svjestan svoje grješnosti koja mu posta nepodnošljiva: “Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Isto osjećaju i oba brata, Jakov i Ivan.

Što se više čovjek približava Bogu, što više proživljava Božju blizinu, to mu nepodnošljivija postaje vlastita grješnost. No, upravo je takvo raspoloženje ispravni stav duše koju Bog hoće pozvati na suradnju. Bog zove na suradnju ne zbog naravnih duševnih talenata, ni zbog moralnih krjeposti ili vjere, nego zove jer hoće! Čovjek mora postati svjestan i mora priznati da je pozvan na suradnju s Bogom za kraljevstvo Božje usprkos svojoj grješnosti. Priznaje li to, onda uspjeh neće pripisivati sebi, nego Bogu. Taj čudotvorni ribolov sa svojim učincima bio je najbolja priprava da ti učenici budu pozvani na suradnju u izgrađivanju kraljevstva Božjega. Ispravan je, dakle, stav kada se grješni čovjek u vjeri i posluhu sav poda suradnji s Bogo-čovjekom.

sluga božji Aleksa Benigar (iz knjige Sveto evanđelje po Luki – duhovna razmatranja)

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *