Dragi Jura. Maleni brat pun radosti i ljubavi, a osobito za nas mlade. Imao si zarazan humor i oči koje su uvijek sijale radošću. Bio si čovjek od djela, uvijek spreman nam pomoći, niti jedan zadatak ti nisi odgovarao sa „ne mogu“, „ne želim“, „ne može“. Uvijek si se trudio naći načina, uvijek si bio spreman zauzeti se za nas. Tvoja tiha upornost i iskrena ljubav i glasan smijeh- to je naš duhovni trener. To je naš fra Jura. Moj framaški život si obilježio svojim pričama, tvojim pjevanjem na španjolskom, iznenađenjima, vicevima- i toliko sam zahvalna na prilici da sam te upoznala. Ne želim te zaboraviti. Ne želim zaboraviti tvoj nepokolebljivi duh, tvoje istinsko življenje franjevaštva, tvoju tihu hrabrost. Žao mi je što sam prečesto samo viđala ono što je preda mnom, a ne ono ispod površine, nisam primjećivala kako si nam ti istinski uzor življenja po Evanđelju. Ima toliko toga što ti želim reći, što želim napisati. Znam da si sada gore, ispunjen Ljubavlju i Mirom i Radošću. Sigurno je Isus poskočio od veselja kada si napokon stigao k Njemu. Možda te čak i zamolio da središ njihovu nogometnu momčad tamo gore. Taj dres je sigurno najvrjedniji. Bio si maleni brat, ali veliki čovjek. I nadam se da ćemo se jednom ponovo sresti, dragi moj Jura i da ćemo ponovo moći jesti energetske čokoladice i smijati se. Fališ mi puno. Ali ono što si nam svojim svjedočanstvom ostavio nadam se da je palo na plodno tlo i da će te tvoji framaši činiti ponosnima. Mi smo zasigurno ponosni na tebe. Takav duhovni trener poput tebe je samo jedan. Ponosni smo i zahvalni što si bio dio naših života. Volim te Jura. Sada stvarno igraš za najbolju, najjaču momčad.

Paula Stier