Tijekom svete mise prije nekoliko godina i malo više, znao sam vidjeti jednog fratra koji bi „izletio“ iz sakristije kako bi pričestio okupljeni narod. Uvijek je djelovao nekako ozbiljno. Jako ozbiljno. Znao sam se pitati: „Tko je ovaj?“ Nekoliko godina kasnije sam ga i upoznao. Na moje opće iznenađenje, shvatio sam da ne da nije onako ozbiljan kako se činio, nego je čista suprotnost. Radilo se o djetetu. Ne bilo kakvom. Skužio sam sa vremenom da je ovaj fratar zbilja dijete Božje. Svi smo mi djeca Božja i braća u Kristu, ali malo tko je toga svjestan i još manje nas se tako ponaša. Fra Juraj Vrančić, uglavnom poznat ljudima kao fra Jura, obnašao je dužnost sakristana u franjevačkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Samoboru zadnjih 5 godina. Bio je časni brat. Kad bi ga ljudi pitali: „što je to časni brat“, dobili bi odgovor od Jure: „to ti je muška časna sestra“. Žao mi je što ovog čovjeka nisam upoznao ranije, što nisam prepoznao odmah tu njegovu svetost, tu evanđeosku i dječju jednostavnost, što nisam imao priliku opet ga vidjeti u sakristiji za radnim stolom, na framaškom susretu ili iz daljine čuti onaj prepoznatljivi zvuk šuškanja krunice koja mu je visjela na kordi dok je prolazio hodnicima. Isto tako sam Bogu iznimno zahvalan što sam imao priliku upoznati ovog čovjeka velike vjere i velikog srca. Još sam zahvalniji i ponosniji što mogu reći da mi je bio prijatelj!Često sam znao reći da je fra Jura čovjek izvan svake kategorije. Ne možeš ga svrstati ni u jedan kalup zbog autentičnosti koju je teško opisati. Susreti s fra Jurom donosili su veselje i smijeh. Karakteristični smisao za humor i još neobičniji smijeh; velika strast prema nogometu kojom je razveselio i mnoge beskućnike, dok je bio izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika, vodeći ih na razna prvenstva (Milan, Pariz, Rio) i još veća strast prema sakupljanju nogometnih dresova i najrazličitijih predmeta. Stvarno najrazličitijih. U bolesti i mukama nisam čuo ni jednu tvoju žalbu. Bio si pravi supatnik Kristov, trepeći svoju bolest i bolove strpljivo i unatoč svemu si zadržao osmijeh na licu. Raspitao si se o svojoj frami i kad si jedva pričao. Naravno, sa velikim entuzijazmom si pokazivao i najnovije dresove koje si dobio.Ali od svega, najviše ga je krasilo veliko franjevačko srce. Fra Juraj Vrančić bio je pravi manji brat, veliki prijatelj ljudi, i pravi sin sv. Franje.U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici! I odveli te u sveti grad, nebeski Jeruzalem. Zbor anđeoski te primio i ti s Lazarom, nekoć ubogim, pokoj vječni imao. Dragi prijatelju, vjerujem da si ušao u radost Gospodara svoga. Uvijek ću te se sa radošću prisjetiti!

Filip Vlašić