Pozdravlja Te moj uskrsli Isuse, koji svojim uskrsnućem imaš vlas nad nebom I zemljom. Po ovome komadiću kruha i kapljicama vina, Tvoje je uskrslo tijelo ušlo u moje tijelo i svaka moja stanica te osjeća. Želim biti svjesna Isuse, da Tvoja duša i  moja postaju jedno. Ti u meni, ja u Tebi. Hvala Ti Isuse, što si me ovih dana, poveo duhom sa mnoštvom kršćana, kroz Veliki petak, a onda me ostavio u svojoj i Tvojoj tišini Velike subote, da bi radosno dočekala Tvoje uskrsnuće.  Tako snažno osjećam Isuse, kako svakome od nas progovaraš: Mir tebi, čije je srce uznemireno. Mir tebi, koji se bojiš budućnosti, koji si usamljen, tužan, koji možda nemaš posao, zdravlje. Mir tebi koji si umoran i opterećen……

O moja raspeta Ljubavi, želim Te večeras slušati, kako mi progovaraš sa križa. Želim te promatrati u krilu  tvoje žalosne Majke i gledati kako Te polažu u grob. Želim to, moj Isuse, da shvatim svoj život i moje stalno umiranje zlu i grijehu. Doživljavam večeras kako se spaja i zemlja i nebo, noć i dan, čovjek i njegov Bog. I gledajući u Tvoj grob, Ti mi uskrsli Isuse progovaraš: NE BOJ SE, SAMO GLEDAJ U MOJ KRIŽ…… Gledaj u moju Ljubav, koju ti darujem svakoga dana da bi išla dalje svojim putom do cilja. Moja Ljubav izvire na krizu….. Nosi te u tvojim bolima, daje ti moj mir i radost…… Viči svima oko sebe, BOG JE JEDINA LJUBAV u ovome svijetu. Svijet postoji samo zato što postoji Ljubav.

 V A R A Ž D I N S K I   B I S K U P

Varaždin, 6. svibnja 2019.

Draga braćo i sestre!

   Ove se godine u Hrvatskoj održava „Hod za život“, tijekom dvije subote, 18. i 25. svibnja u 5 hrvatskih gradova: Osijeku, Zadru, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Hod se održava pod geslom: „Zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu“.

   „Hodamo za pravo na život onih koji ne mogu sami hodati za sebe. Tražimo zaštitu prava na život svakog čovjeka u Hrvatskoj, osobito onih najslabijih. U demokraciji je svatko od nas odgovoran dići svoj glas protiv kršenja temeljnog ljudskog prava – prava na život nerođene djece, pravo majke na potporu društva te pravo na priziv savjesti. Svako dijete – rođeno i ono koje još raste u tijelu svoje majke – trebamo čuvati i štititi kao naše bogatstvo, kao našu budućnost“, ističu članovi inicijative.

   Ovu inicijativu rado podupirem te potičem sve vjernike da joj se pridruže. „Hod za život“ u nama najbližem Zagrebu bit će u subotu 25. svibnja koji će započeti okupljanjem na Zrinjevcu u 10 sati. Svi koji mogu neka sudjeluju u tom Hodu, a sve ostale potičem na molitvu za zaštitu života, osobito nerođenih, za obitelji i za naš hrvatski narod.

          Uz iskreni pozdrav i blagoslov!

Josip Mrzljak varaždinski biskup, v. r.

Autor: Vjera Utorak, 26. ožujak 2019.

'Je li mi žao? I nije. Pa zašto bih više morao trpjeti to iživljavanje, to svođenje tijela na meso, to krajnje neukusno, gotovo bludno prenemaganje u Božjem hramu?'

Pater Marko Glogović za mjesečnik Book poslao je otvoreni apel o golotinji u crkvi i dao genijalne ideje svećenicima kako spriječiti čobanluk koji svake godine u vrijeme krizme ispliva pred Raspetim Jaganjcem na oltaru.

Pa tako piše p. Marko….

Progovorit ću sada, odnosno propisati, o temi koja neke kršćane boli, neke ljuti, a neke zabavlja. Neki su od nas iskreno zabrinuti, neki uopće ne vide problem, a poneki opet u svetom gnjevu malo lude ili malo padaju u depresiju. Riječ je o golotinji u crkvi. Presnažan izraz? Oni koji posljednjih godina i desetljeća prisustvuju podjeli sakramenata svete potvrde odnosno krizme, znaju vrlo dobro o čemu pišem.

Početak štovanja Blažene Djevice Marije na Trsatu seže u 1291. godinu kada je na tom mjestu čudesno osvanula kućica iz Nazareta u kojoj je nekada živjela Isusova majka

Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je nazaretska kućica Svete obitelji. U toj kućici je nekoć Arkanđeo Gabrijel navijestio Djevici Mariji da će začeti po Duhu Svetomu. Predaja kaže da je Sveta kućica bila sazdana od crvenkastog kamena, da nije imala temelj, pod i strop, dok su joj crveni krov krasile posute zvijezde. Na Trsatu, na mjestu današnje bazilike, nalazila se 10. prosinca 1294. g., kada je “na krilima anđela odletjela” u talijanski gradić Loreto kod Ancone, gdje je i danas.

Dolazak Svete kućice iz Nazareta u Trsat dogodio se po predaji 1291. g., u vrijeme vladavine kneza Nikole I. Frankopana, doživljen je kao znak Božje milosti. Mnogi vjernici su stoga počeli pohađati Trsat. Stizali su i brojni bolesnici, pošto se steklo uvjerenje da je tadašnji trsatski župnik Aleksandar, teško bolestan, ozdravio vidjevši nazaretsku kućicu.

Pozdravljam te Isuse, u ovoj tako čudesnoj korizmenoj tišini, u kojoj me pozivaš na obraćenje, ali u susretu  sa Tobom. Pozivaš me u moju i  Tvoju tišinu srca, u kojoj ću spoznati svoje grijehe, krive putove, krive postupke, u kojoj me želiš učiniti novom i darovati mi novo obraćeno srce, obući me u nove izbjeljene haljine. Da Isuse, želim uči u Tvoju tišinu. Želim u ovoj korizmi više slušati svoje dubine, kojima Ti progovaraš. To ne mogu u buci ovoga svijeta. Zato me evo do Tvojih nogu da ti rečem, pomozi mi Isuse da postanem bolja, da budem poslušna Tebi, jer samo Tebi je unaprijed znani moj put. I ovih dana sam imala prilike čuti, kako je to radio sv Josip, uz kojeg si rastao, napravio prve korake, koji te učio raditi, koji Te tražio s Majkom kad si izgubio. Znam da nema moje promjene bez tvoje milosti, bez Tvojeg i mojeg susreta. Priznajem Isuse, da sam i ja odgovorna za ponašanje brata pored sebe. I njegovo ponašanje govori toliko toga o samoj meni. A kad sam ja umorna, opterećena, povrijeđena, kada je netko pogazio moje dostojanstvo, Ti me tako očinski i blago pozivaš: Dođi dijete moje, reci mi što te muči? Zagledaj se u moje lice, moj pogled je uvijek tebi upućen. Daj mi svoju ruku da te podignem, da obrišem tvoje suze, da ustaneš  i da mirno nastaviš dalje. Zato te pozivam,  da nađeš vremena za mene u toku dana, kojeg sam ti darovao. Da se povučeš barem na kratko u svoju tišinu, u svoje srce, da me osjetiš da sam ti blizu. Da ti rečem ne boj se, TU SAM pored tebe, ja tvoj ISUS.....uroni u moju prisutnos, to te i sada pozivam. Da Isuse moj,  žeđa te duša moja i lice moje Te traži. Zato želim uroniti u Tvoje nepresušne dubine Očeve Ljubavi i uživati u dodiru te Ljubavi, koji si mi večeras pripremio. I ja sam ti ona žedna Samarijanka koja te susrela na zdencu. Daj mi Isuse svoje žive vode, da oživi moje tijelo i moj duh………..

Svetkovinu Božjeg milosrđa katolici slave na drugu uskrsnu nedjelju, zvanu još Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Čine to zadnjih dvadesetak godina, odnosno otkada je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio svetom s. Faustinu Kowalsku. Bilo je to u Rimu 30. travnja 2000. godine. Uz nemalo značenje toga događaja, čini se da ni do danas, mnogi u Crkvi nisu u potpunosti shvatili ni značenje poruke niti smisao njezina poslanja – koje nam je prenijela s. Faustina, prozvana i tajnicom Božjega milosrđa.

Poslanje sv. Faustine Kowalske

Isus je izabrao s. Faustinu za navjestiteljicu svojega milosrđa želeći upravo po njoj objaviti veliku poruku. Isus joj kaže kako svojemu narodu slao proroke skupa s gromovima (u Staromu zavjetu), a u današnjem vremenu šalje svoje milosrđe po sestri Faustini, da ona upozna svijet s njegovim nakanama i njegovim željama – sve na dobro svih ljudi. Kaže joj Isus: „Ne želim kažnjavati ranjeno čovječanstvo, već ga želim izliječiti privijajući ga na svoje milosrdno srce.“ Sestra Faustina tako dobiva poslanje koje se temelji na tri zadatka.

Prvi je zadatak da svijetu približi i navijesti istinu o Božjoj milosrdnoj ljubavi prema svakom čovjeku, a ta je istina objavljena u Svetomu pismu.

Drugi joj je zadatak da usrdno moli ili isprosi Božje milosrđe za cijeli svijet, a to će učiniti štovanjem Božjega   milosrđa onako kako ju je uputio sam Isus. Sestra Faustina dobila je upute da se štuje slika Milosrdnog Isusa na kojoj treba biti natpis „Isuse, uzdam se u tebe“, da se prve nedjelje nakon Uskrsa slavi blagdan Božjega milosrđa, da se moli krunica Božjega milosrđa i štuje čas Isusove smrti na križu ili sat Božjega milosrđa (svaki dan u 15 sati) te da se širi pobožnost Božjemu milosrđu. Nisu se sve ove Isusove objave dogodile u jednomu danu – sestra Faustina zapisivala ih je u svoj Dnevnik jer je to od nje tražio njezin Ispovjednik.

Treći je zadatak širiti apostolski pokret Božjega milosrđa naviještanjem i molitvom, poticati pouzdanje u Boga nalik djetinjemu pouzdanju, vršiti Božju volju u stavu milosrđa prema bližnjima.

Sestra je Faustina pisala svoj Dnevnik četiri posljednje godine života, i na izričitu Isusovu želju. U Dnevniku zapisuje svoje susrete s Isusom, susrete duše s Bogom.

Dan nerođenog djeteta (25. ožujka)

Svakog 25. ožujka u više zemalja svijeta obilježava se Dan nerođenog djeteta, a kao spomen na Isusovo začeće, odnosno kroz posebnost Isusova začeća nastoji se gledati svaki novi život u svojoj neponovljivosti i blagoslovljenosti od Boga.

Sama je ideja obilježavanja toga dana rođena 1993. god. u Salvadoru, a pet godina poslije tadašnji argentinski predsjednik prvi je Dan nerođenog djeteta uveo za svoju zemlju. Papa Ivan Pavao II. snažno je podržao tu ideju, pa su uskoro i druge zemlje Latinske Amerike slijedile primjer Argentine. Dan nerođene djece obilježava se i u SAD-u i u Europi – u Austriji, Slovačkoj i Španjolskoj, a kod nas se, iako nema službenog obilježavanja, to čini na neke druge načine, posebno preko raznih pro-life udruga i njihova konkretnog angažmana.