Na današnji dan 1960. godine umro je voljeni hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac.

Dana 10. veljače Katolička crkva u Hrvatskoj slavi Stepinčevo jer je toga dana umro blaženi Alojzije Stepinac (sveci i blaženici Katoličke crkve slave se obično na dan njihove smrti jer se smatra da je to ujedno dan njihova rođenja za Nebo). Bl. Alojzije Stepinac umro je 1960. godine u Krašiću, gdje je proveo zadnjih 8 godina života. Posljednje riječi tog voljenog hrvatskog blaženika bile su Fiat voluntas tua – Budi volja Tvoja! Prema svjedočanstvu prisutnih, umro je u 14 sati i 15 minuta.

Podsjetimo, za vrijeme kućnog pritvora u Krašiću papa Pio XII. proglasio je Stepinca kardinalom. Prilikom Stepinčeve smrti zvonila su sva zagrebačka crkvena zvona, a na zvonicima su istaknute crne zastave. Sahranjen je u zagrebačkoj katedrali, gdje je njegov sarkofag svečano izložen iza glavnog oltara.

Savjest u svjetlu zakona ljubavi

Suvremeni čovjek suočen je sa sve brojnijim i složenijim moralnim dvojbama, a osobito onima koje se tiču ljudskoga života u njegovim najosjetljivijim razdobljima. Kako bi mogao ispravno djelovati, svakom je čovjeku darovana savjest koja mu služi kao moralni orijentir. Čovjekova osobna savjest treba biti usklađena s naravnim i Božjim zakonima koji su ucijepljeni u samu njegovu bit.

Savjest je Božji dar čovjeku, njegova najskrovitija jezgra i svetište u kojemu je on sam s Bogom, čiji mu glas odzvanja u nutrini (usp. Gaudium et spes 16). Ona predstavlja onaj privilegirani prostor slobode koji čovjeku nitko ne može oduzeti, osim ako ga se sam ne odrekne. Ona je mjesto gdje se čovjek susreće s Istinom i onda kada je želi izbjeći (usp. Fuček I., Osoba i savjest, str. 167). Savjest je glas koji čovjeka uvijek poziva »da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo« (Gaudium et spes 16). Svatko je, bez obzira, bio vjernik ili ne, dužan slijediti taj glas moralnog imperativa koji odzvanja u njemu. Vjernik kršćanin je dužan to i više, jer orijentir i korektiv svoje savjesti pronalazi u osobi Isusa Krista i svjetlu njegovoga zakona ljubavi sažetog u dvjema zapovijedima ljubavi (usp. Mt 22,34-40; Mk 12, 28–34; Lk 10, 25–28).

Svjetski dan braka kao ideja nastao je u Luisiani, SAD, 1981. godine, a posvećen je bračnomu paru, mužu i ženi kao stupu obitelji, osnovi Crkve i društva. Obilježava se na drugu nedjelju u veljači. Odnos između muškarca i žene temeljni je odnos u kojemu obilježja osobnosti i ponašanja svakoga pojedinačno te njihovo samopoimanje, osjećaj zadovoljstva i samoostvarenja značajno djeluju na zajedništvo koje čini bit odnosa.
Simbol Svjetskoga dana braka govori o poslanju i vrijednostima koje bračni parovi zastupaju. Muž i žena simbolično su predstavljeni kao dvije svijeće, podsjećajući nas da su muž i žena, bračni par, pozvani da budu svjetlo u svijetu. Par je spojen srcem koje pokazuje da je ljubav snaga koja čuva jedinstvo unutar para i pojačava spremnost za darivanje života te nadahnjuje druge na vjernost i jedinstvo.
Kao moto odabrane su riječi "Ljubite jedni druge". Ta je rečenica Isusova zapovijed ljubavi zapisana u 14. poglavlju Ivanova Evanđelja.

Preispitivanje bračnoga odnosa

Ovakva obilježavanja određenih institucija ili pojmova (Svjetski dan braka, Svjetski dan učitelja, Svjetski dan mira, Svjetski dan kruha, Svjetski dan štednje...) trebaju nam poslužiti kao poticaj preispitivanja vlastite stvarnosti u kojoj živimo s ciljem pročišćavanja i usmjeravanja na temeljne vrijednosti koje se vezuju za određene pojmove ili institucije. U tome se surječju za ovaj prilog čini najprimjerenijim prisjetiti deset kršćanskih zapovijedi supružnika (preuzete s mrežne stranice Franjevačke kuće i župe sv. Ante Padovanskoga, Šibenik, Šubićevac).

Deset zapovijedi supružnika

Prema odluci Hrvatske biskupske konferencije, svake prve nedjelje u veljači obilježava se Dan života. Ove godine obilježava se 24. put za redom, a time se želi osvijestiti i potaknuti na zaštitu, poštovanje i njegu svakog života od začeća do prirodne smrti.

U brojnim crkvama diljem Hrvatske ovaj dan slavi se misama i posebnim molitvama. Njime Crkva naglasak stavlja na dostojanstvo ljudske osobe i odgovornost koju svatko ima prema vlastitom i prema tuđem životu.
Svaki ljudski život je dar te se svaka osoba treba cijeniti i poštovati onakva kakva jest. Na današnji dan možemo razmisliti koliko cijenimo vlastiti i tuđi život te kako da što bolje i kvalitetnije živimo.

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zajednice 'Vjera i Svjetlo' sa sjevera Hrvatske okupile su se na tradicionalnom susretu za Svijećnicu u župi Sv.Antuna Koprivnica. Zajednice se tradicionalno okupljaju jednom godišnje na blagdan Svijećnice kada slave dan zajednice na dan života. Domaćin je bila zajednica iz Sv.Antuna Koprivnica, a gosti iz Đurđevca,Virovitice, Čakovca i Kloštra Podravskog.

Brakovi propadaju iz mnogo razloga, često zbog kombinacije više njih. Bilo koji od ovdje navedenih problema trebao bi vas zabrinuti. Neriješeni osobni duhovni problemi pogodit će oboje partnera, čak i ako je jedno od njih nedužno ili nije svjesno problema. Nema mnogo razlike između bračnih jada kršćana i nekršćana, ali kršćani znaju kako prepoznati probleme u svjetlu Božje Riječi i iskusiti preobražavajuću moć Duha Svetoga. Za zrelost je potreban čitav život, i zato svom bračnom drugu dajte prostora za rast, a da nju/njega ne ismijavate i ne prekoravate zbog nezrelosti. Okružite svoj brak pobožnim i zrelim uzorima.

1. Neopraštanje

Naučite opraštati jer je to ključno za sklad. Umjesto da se usredotočavate na to kako se druga osoba ružno ponijela prema vama, prema svom bračnom drugu budite onakvi kakav je Bog prema vama.

„Podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!” (Kol 3,13)

Osnivateljica uršulinki, sv. Anđela Merici, rodila se 1. ožujka 1474. u Desenzanu, a umrla 27. siječnja 1540. u Bresciji. Bila je franjevačka trećoredica. U Bresciji je utemeljila društvo djevojaka od kojeg će g. 1535. nastati red sestara uršulinki; tako će se nazvati po nekoć veoma štovanoj svetici i mučenici Uršuli. Njezin je životni put pun Božjih milosnih očitovanja.

Jedno je od tih, osim osnutka jedne ugledne redovničke zajednice, i njezina izvanredna pobožnost Srcu Isusovu, što je inače manje poznato. Kao franjevačka trećoredica Anđela se odlikovala pobožnošću prema Kristovoj muci i presvetoj Euharistiji.

Susret voditelja i suradnika župnih Caritasa Varaždinske biskupije, u organizaciji Caritasa Varaždinske biskupije, održan je u subotu 26. siječnja u Varaždinu.

Susret je započeo svetom misom u varaždinskoj katedrali koju je predvodio mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, ujedno i predsjednik Hrvatskog Caritasa. S biskupom Mrzljakom svetu misu su slavili mons. Antun Perčić, generalni vikar te predsjednik Caritasa Varaždinske biskupije, zatim preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, vlč. Zoran Gložinić, župnik u Ivancu, vlč. Mario Križanac, župnik u Reki, vlč. Marko Rac, župnik u Đurđevcu te vlč. Marko Domiter, tajnik varaždinskoga biskupa.

Na početku misnog slavlja biskup je rekao kako susret Caritasovih župnih suradnika započinje svetom misom, jer je upravo euharistija izvor i središte svakog kršćanskog djelovanja, pa tako i onog karitativnog.

U homiliji, biskup je podsjetio na nedavnu proslavu Božića te radost zbog dolaska Boga među ljude i utjelovljenja Božje riječi, dok nakon božićnog vremena počinjemo razmišljati kako je ta Božja riječ dalje rasla u svijetu. Što se po njoj kasnije događalo te kako je ona prihvaćena ili neprihvaćena u svijetu.

Sv. Sebastijan vjerojatno je već od djetinjstva bio kršćanin, školovan u Milanu. Posvetio se vojničkom staležu i u kratkom vremenu postao zapovjednik carske tjelesne straže. Bila je to straža cara Dioklecijana koji prvih godina vladanja nije progonio kršćane. No, godine 298. Dioklecijan izdaje edikt po kojem kršćani postaju diskriminirani. Godine 303. događaju se najveći i najkrvaviji progoni protiv kršćana. Sebastijan, koji je ipak uspio ostati na carskom dvoru, posjećuje kršćane u zatvoru i donosi im hranu.