Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Filter

SVETA KATARINA ALEKSANDRIJSKA

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Tako je opisana i mučenička smrt Katarine, kršćanske djevice visokog položaja, veoma inteligentnoj i lijepoj. Upravitelj rimskih afričkih provincija Maksimin zaljubio se u Katarinu te je odlučio rastaviti se od svoje žene i oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.

U DODIRU LJEPOTE, OŽIVLJAVA I TVOJ ŽIVOT

Predragi čitatelju, darujem ti ovo svoje iskustvo, za možda neke tvoje trenutke samoće, tuge ili neke bezizlazne situacije za tebe. Svatko se nađe u toj situacije. Bitno je pronaći  izlaz iz te patnje. Tako sam se baš i ja, iako sam hagioasistent,  našla u toj situaciji. Probudilo me, jedno meni teško, jesensko, nedjeljno jutro. Budim se tužna, ali znam da se ne smijem potpuno predati tom osjećaju. Moram potražiti izlaz iz tog stanja. Devet je sati. Odlazim sama do predivne šume u blizini mojega grada. Po dolasku me već raduje ta tišina. Kao da sve još spava.

PRIJEĐI RIJEKU I PRONAĐI SVOJ MIR

Baš tebi dragi čitatelju, koji si možda zalutao u mraku ovoga svijeta, čije je svijetlo svijet ugasio i možda se osjećaš bespomoćno, nagomilalo ti se prepuno neriješenih problema…….. tebi želim pokazati jedini izlaz koji te vraća u ŽIVOT. Kao prvo zahvali za sve te trenutke patnje, jer ti baš ta patnja želi pokazati put i vrata, na koja ćeš se ponovno vratiti radosnijem životu. Jesi li ikada prepoznao Ljubav u čovjeku i oko sebe. Ta Ljubav hoda tvojim nogama, radi tvojim rukama, govori tvojim jezikom.

KAD SI UMORAN, ZNAŠ LI KAMO TI JE POĆI?

Dragi čitatelju, vjerujem da su i tvoji dani često naporni i da su tvoji večernji sati pomalo umorni od briga i tereta života. I kamo ti je onda poći? Valja se ponovno vratiti svojoj „kući“ svojem središtu. To je tvoje srce. Kako mi reče, jedna polaznica tribina, moj duh treba „inzulina“. Možda je još u tvojoj glavi neki košmar, buka, prepuno problema i tko zna čega sve nepotrebnog  u tom hardveru duše ima. Baš to su trenuci kada se treba spojiti na taj  „ nepresušni punjač Ljubavi“. Ni tvoj mobitel ne može bez punjača.

Crtica nakon susreta 60+ - 6. 11. 2019.

IMG_20191106_163122.jpg Susret skupine 60+ održan je 6. studenoga 2019. U našoj župnoj dvorani s početkom, kao i obično, u 16:30 okupili smo se kako bismo razmatrali o smislu života. Gošća ovoga susreta bila je prim. mr. Tereza Salajpal koja je, na jednostavan, ali poučan način, predočila različite životne situacije u kojima se možemo naći, a doprinose jasnijem smislu našega života. Izlaganje je započeto primjerima iz daleke prošlosti.

Sv. Elizabeta Ugarska - drugi dio

Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevaštvo su neporeciva. Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu Tkala je platno za franjevački habit. Na Veliki je petak god.1228., nakon što je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Osnovala je bolnice, a onu u Marburgu (1229.) stavila je pod zaštitu sv. Franje. Pomagala je potrebnima i prije svoga zavjetovanja, a poslije se tome predala srcem cijelim. Ona je bez dvojbe znala uskladiti obje životne dimenzije: bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima. Obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu. Kratki Elizabetin život bogat je ljubaznim služenjem, radošću i trpljenjem. Njezina velika darežljivost i bliskost izazivali su sablazan dok je boravila na dvoru. Mnogi su je smatrali ludom. U tom je nailazila na jedan od svojih velikih križeva: raspeta između društva kojem je pripadala i svijeta onih koji nisu znali za milosrđe. Ona je išla osobno dvoriti potrebne, raditi svojim rukama, previjati gubave. U nevoljnicima je gledala Krista (Mt 25,40) što joj je davalo snagu. Svetost se prikazuje u povijesti Crkve kao ludost, ludost križa, a Elizabetina je ludost veličanstvena. Odlučila je živjeti evanđelje kako bi Franjo rekao „sine glossa“ u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom. Elizabetina nutarnja goruća snaga proizlazila je iz njenog odnosa s Bogom. Njezina je molitva bila žarka, trajna koja je ponekad prelazila i u ekstazu. Njezino hodočašće prema Bogu obilježeno je odlučnim činima nutarnjeg otklona sve do potpuna izvlaštenja, poput Krista na križu. Na svršetku života nije zadržala za sebe ništa drugo osim bijedne sive pokorničke tunike koju je željela zadržati kao znak i ukopno odijelo. Elizabeta je prošla ovim životom kao svijeća. Učinila je da svijetlo zasja u srcima tolikih duša. Donijela je radost ojađenim srcima. Nitko ne može prebrojati suze koje je osušila, rane koje je previla, ljubavi koje je pobudila. Njezina je svetost bila novost bogata nijansama i uzvišenim krjepostima. Odsada se na oltar nisu uzdizale samo mučenice i djevice, nego također i supruge, majke i udovice. Franjevački pokret Elizabetu ima kao veliki svijetli primjer i uzor evanđeoskog zauzimanja. I dok promatramo djelovanje Duha Svetoga u današnjoj svetici činimo to sa divljenjem ali i sa nakanom da i mi postanemo oruđe mira u svojoj okolini. Da počnemo brisati suze i povijati rane u svome okružju. Neka Elizabetino nesebično zauzimanje ohrabri i naše zalaganje i neka njezin primjer i zagovor osvijetli nas put prema Ocu, izvoru svakog dobra. 

Sv. Elizabeta Ugarska

Slikovni rezultat za Sv. Elizabeta UgarskaPapa emeritus Benedikt XVI. o njoj veli da je vjerovala u ljubav Božju i bila čovjek ljubavi. Kako je zaboravljala samu sebe da bi postala bliska svima potrebnima, kako je otkrivala Isusovu prisutnost u siromašnima, odbačenima od društva, u gladnima i u bolesnima. Htjela je, jednostavno, biti jedna od njih. Nije željela da u zlom svijetu samo tu i tamo učini neko dobro, već je htjela graditi bolji poredak pravednosti.
Elizabeta Ugarska s četrnaest godina udala se za Ludviga IV., tirinškog grofa i kneza. Imala je troje djece. Kažu svjedoci da je bila uzorna supruga, majka i grofica. Kao supruga je mnogo vremena posvećivala molitvi koju je protezala do kasno u noć. Voljela je supruga i djecu ali je gajila veliku ljubav prema Raspetome. Ostala je udovica u dvadesetoj godini, potom bila protjerana s dvora od strane Ludvigova brata, a umrla je u dvadeset četvrtoj godini života 1231. Papa Grgur IX. proglasio ju je svetom god. 1235.
Ona je prva svetica oblikovana u Franjinoj evanđeoskoj radionici. Dajući velik primjer intenzivna i raspeta života vinula se do najuzvišenije svetosti i postala trajni primjer samozataje i sebedarja. Elizabeta je ženski lik koji najistinitije utjelovljuje Franjin pokornički duh. U dodir sa Franjinom veličinom došla kad su se manja braća pojavila u glavnom gradu Tiringiije. Propovijedanje puku manje braće sastojalo se u poticanju da se čini pokornički život, da se odbaci svjetovni život, da se moli, trapi i vježba u djelima milosrđa.

Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevaštvo su neporeciva. Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu Tkala je platno za franjevački habit. Na Veliki je petak god.1228., nakon što je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Osnovala je bolnice, a onu u Marburgu (1229.) stavila je pod zaštitu sv. Franje. Pomagala je potrebnima i prije svoga zavjetovanja, a poslije se tome predala srcem cijelim. Ona je bez dvojbe znala uskladiti obje životne dimenzije: bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima. Obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu. Kratki Elizabetin život bogat je ljubaznim služenjem, radošću i trpljenjem. Njezina velika darežljivost i bliskost izazivali su sablazan dok je boravila na dvoru. Mnogi su je smatrali ludom. U tom je nailazila na jedan od svojih velikih križeva: raspeta između društva kojem je pripadala i svijeta onih koji nisu znali za milosrđe. Ona je išla osobno dvoriti potrebne, raditi svojim rukama, previjati gubave. U nevoljnicima je gledala Krista (Mt 25,40) što joj je davalo snagu. Svetost se prikazuje u povijesti Crkve kao ludost, ludost križa, a Elizabetina je ludost veličanstvena. Odlučila je živjeti evanđelje kako bi Franjo rekao „sine glossa“ u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom. Elizabetina nutarnja goruća snaga proizlazila je iz njenog odnosa s Bogom. Njezina je molitva bila žarka, trajna koja je ponekad prelazila i u ekstazu. Njezino hodočašće prema Bogu obilježeno je odlučnim činima nutarnjeg otklona sve do potpuna izvlaštenja, poput Krista na križu. Na svršetku života nije zadržala za sebe ništa drugo osim bijedne sive pokorničke tunike koju je željela zadržati kao znak i ukopno odijelo. Elizabeta je prošla ovim životom kao svijeća. Učinila je da svijetlo zasja u srcima tolikih duša. Donijela je radost ojađenim srcima. Nitko ne može prebrojati suze koje je osušila, rane koje je previla, ljubavi koje je pobudila. Njezina je svetost bila novost bogata nijansama i uzvišenim krjepostima. Odsada se na oltar nisu uzdizale samo mučenice i djevice, nego također i supruge, majke i udovice. Franjevački pokret Elizabetu ima kao veliki svijetli primjer i uzor evanđeoskog zauzimanja. I dok promatramo djelovanje Duha Svetoga u današnjoj svetici činimo to sa divljenjem ali i sa nakanom da i mi postanemo oruđe mira u svojoj okolini. Da počnemo brisati suze i povijati rane u svome okružju. Neka Elizabetino nesebično zauzimanje ohrabri i naše zalaganje i neka njezin primjer i zagovor osvijetli nas put prema Ocu, izvoru svakog dobra.

KLANJANJE 16.10.2019.

Pozdravljam Te, Isuse, koji si ovdje prisutan na poseban način….Ti, živi Bog sada si prisutan u ovoj hostiji….

Želim se podsjetiti tko sam ja i zašto sam ovdje večeras? Želim cijelim srcem biti pred Tobom, Isuse……

 Ja sam dijete nebeskog Oca koji je želio da postojim,  koji je želio da postoji svatko od nas….zato je svatko od nas  stvoren iz ljubavi ….željen i pomno planiran…..Ti si već kad si me stavio u majčinu utrobu isplanirao i stvarao svaki djelić moga tijela i svaki djelić moga bića……hvala Ti…..dotakni sad taj  trenutak mog začeća…..Ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu, kao što pjeva psalmist,....hvala Ti što sam stvorena tako čudesno, što su djela tvoja predivna……Ti si planirao moj stas i boju moje kose…. Hvala Ti…. Želim sada zavoljeti sebe takvu kakvu si me stvorio….. hvala Ti….  Svatko od nas je ljubljeno dijete…..neka se to duboko upiše u našu dušu…..Svatko od nas je ljubljeno dijete Božje….Dotakni sad Isuse i trenutak moga rođenja…..

Znaš Isuse, zbog raznih okolnosti našeg života, nemamo baš osjećaj da smo ljubljeni, svašta nam se u životu događalo, svašta smo morali trpjeti….baš kao što si i  Ti trpio,  zato nas Ti najbolje razumiješ.