Za tvoje novo jutro

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Dragi prijatelju, pišem ti ove retke rano ujutro, nakon jutarnjeg  „doručka“ za Isusovim stolom.

Zima je. Jutra su hladna i maglovita. Baš ta hladna i maglovita jutra potiču na razmišljanje – kako se osjeća moja osoba ove zime?

I dok razmišljam o sebi, pita i tebe dragi prijatelju: kakav dan očekuješ već izjutra? Jesi li se opredjelio za dobrotu ili za zlo?

Tvoje dubine čeznu za svjetlošću, za toplinom, blagošću, mirom… To je tvoj ambijent u kojem češ proživjeti ovaj dan, bez obzira kakav bio. Kako se osjećaš kada hodaš maglovitim jutrom, a kako se osjećaš kada magle nestane i jesensko sunce blage topline obasja i miluje tvoje lice…

Zašto u svom dnevnom boravku podižeš rolete i otvaraš prozor da bi sunce i svježi zrak ušli u tvoju sobu?

Zašto tvoja osoba ne može živjeti bez kisika i bez svjetla? Zašto? Zašto sve živi u tom duhu?

Otvaraj vrata svog srca, neka uđe onaj koji je gospodar svega, koji oživljava i mijenja tvoje srce.

Pozovi ga kao najdražeg gosta, pruži mu svoju ruku, dopusti mu da On upali svjetlo u tvom mraku, da otjera maglu iz tvog srca i zagrije čitavo tvoje biće.

Samo ti odlučuješ želiš li otvoriti svoja vrata jedinom prijatelju koji te razumije i koji će ti sve dati da budeš dragocjen, miran, radostan. Ime mu je Isus. On želi svojim uskrslim tijelom hodati tvojim nogama, raditi tvojim rukama, pričati tvojim jezikom, misliti tvojim mislima, On želi s tobom ručati, s tobom sve činiti kako bi tvoji poslovi ispali dobro.

I ja ga molim da i tebi i meni svakoga dana podari novo jutro, radosno jutro na tvojem i mojem licu, koje će mijenjati tvoju i moju sredinu u kojoj živimo.

HVALA mu za svako novo jutro.

Marijana Ištvanović