Župni listić br. 24 - 12. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

ISUS I DANAS MORA TRPJETI

 Evanđelje:  Lk 9,18-24

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«

A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«

A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«

Riječ Gospodnja.


  Ostala čitanja: Zah 12,10-11; Gal 3, 26-29;


Za prvo čitanje na dvanaestu nedjelju kroz godinu uzet je sažeti opis iz Knjige proroka Zaharije u kojemu sveti pisac predviđa propast Je­ruzalema, koja će se dogoditi onda kada će pogledati na onoga koga su proboli; to je ukazivanje na muku dolazećeg Mesije. Kršćanstvo nije vjera žalovanja, jer je Isus uskrsnuo i živi, ali ne smije se zaboraviti da je cijena našeg otkupljenja bila muka i smrt našeg Gospodina.

U drugom čitanju sveti Pavao hrabri Galaćane, a s njima zajedno i nas, da smo u Kristu svi postali jedno. Nažalost, unatoč  tomu i danas je među ljudima mnogo razdora, nesloge, neprijateljstva. Nastojmo barem u svojoj obiteljskoj sredini postati inicijatori sloge.

U Evanđelju čitamo o Petrovoj ispovijesti vjere, koji je i u ime osta­lih odlučno izjavio da je Isus Božji pomazanik, odnosno obećani i dugo očekivani Mesija. Možemo, međutim, postaviti pitanje zašto je zapravo Isus upitao svoje učenike za koga ga ljudi drže? Jednom drugom prilikom, čitamo o Isusu da je znao što o njemu farizeji i drugi neprijatelji misle, a o onima koji su mu se približavali s dobrim namjerama znao je da imaju vjere. Njemu, dakle, nije bilo potrebno da ga bilo tko informira o tome što se krije u ljudima i što drugi o njemu misle.

Moguće je da je Isus pitao svoje učenike zbog toga da vidi dokle su stigli u svladavanju lekcije, odnosno, jesu li shvatili da je on veći od Ivana Krstitelja, Ilije, ili nekog od starih proroka. Petar i drugovi su ovdje po­ložili ispit s odličnim uspjehom, ali kasnije ćemo saznati da njihovo poznavanje Isusa nije bilo besprijekorno, odnosno, da su skoro svi pali na kasnijem ispitu, počevši od Petra koji nije htio prihvatiti činjenicu da će Isus morati trpjeti. Ali ni drugi nisu bili drukčiji. Dva sina Zebedejeva radi­je su zamišljali Isusa kao ovozemaljskog kralja, nego nebeskog Otkupite­lja. Toma do zadnjeg nije bio načistu s time tko je zapravo Isus, tek poslije uskrsnuća, kada je opipao mjesto rana, pao je ničice pred njim i priznao ga svojim Gospodinom i Bogom.

Možemo se i mi zaustaviti na trenutak pred postavljenim pitanjem i možemo se upitati koji bismo odgovor mogli pošteno ponuditi na pitanje »Tko je meni Isus?« Trebali bismo odgovoriti poput Petra da smo i mi razumjeli da je Isus Božji pomazanik, odnosno obećani Spasitelj.

Međutim, u sljedećem koraku, Isus je svojim učenicima, koji su vjero­jatno s nešto ponosa uzeli na znanje da je Isus prihvatio Petrov odgovor koji je dao i u njihovo ime, postavio novi zadatak. Isus ih je vodio dalje u razumijevanju načina spasenja, i obrazložio im je da će Sin Božji trebati mnogo trpjeti, da ga veliki svećenici i pismoznanci neće priznati, već će ga pogubiti, ali će trećeg dana uskrsnuti. Isus nije ni pričekao odgovor svojih učenika, vjerojatno je dobro znao da je razumijevanje ovoga za njih još pretežak zadatak.

Moguće je da je Isus pitao svoje učenike o mišljenju ljudi o njemu zbog toga, da ih navede na onu istinu da njegova osoba dovodi do podjele u mi­šljenjima, u ljudima izaziva proturječne reakcije. Na to upućuje sam Isus, kada je dopunio odgovor svojih učenika, koji su zapravo nabrojili samo pozitivna mišljenja kada su rekli da ima onih koji ga smatraju za Ivana Krstitelja, onih koji ga smatraju za Iliju, onih koji ga smatraju prorokom, dakle redom uspoređivali su ga s velikim ljudima. Bez sumnje i apostoli su znali da je Isus imao neprijatelje koji su ga smatrali buntovnikom, od đavla opsjednutim, prekršiteljem Zakona, anarhistom. Ovo kao da učeni­ci nisu htjeli primiti na znanje ili kao da time nisu htjeli ožalostiti Isusa. Njihovo držanje može se tumačiti kao znak njihove dobre namjere prema Isusu; i mi često prešutimo istine pred voljenom osobom, kako ne bismo poremetili njezin duševni mir. Kako međutim Isusu nije trebalo pojasniti što ljudi o njemu misle, zatajivanje apostola može se protumačiti i kao nji­hovo nepovjerenje prema Isusu.

Danas Isus u Crkvi živi dalje. U zadnjim mjesecima Isusovo pitanje da za koga njega držimo i kako vidimo njegovu Crkvu koju jako mnogo napadaju s pravom, ali i nepravedno, postalo je prilično aktualno. Zbog skandala koji su pogodili Crkvu možemo se sramiti, u ime drugih zatražiti oprost od onih koji su povrijeđeni, ali sve to samo tako da se poistovjeti­mo s Crkvom, i da smijemo izreći: »Ovo je moja Crkva!« Tada će pred nas stati Isus i zapitati nas isto ono što je upitao prve učenike za koga njega drže ljudi. Čuli smo mnogo lošega o našoj Crkvi, ali sada je na nama red da stanemo u njezinu obranu i usudimo se izreći topli naziv: »Sveta Majko Crkvo, ti si moja Crkva, jer si ti Kristova Crkva«.

I na Crkvu možemo primijeniti Isusove riječi: »Sin Čovječji, odnosno Crkva, trebat će mnogo patiti, mnogi ga neće priznati, pogubit će ga, ali će poslije tri dana uskrsnuti«. I prvi učenici teško su razumjeli da je Isus morao trpjeti i da njegova muka tijekom povijesti traje i dalje. To moramo i mi naučiti i ugraditi u svoju vjeru, u sliku koju smo stvorili o Isusu. U nedjeljnoj svetoj misi izrecimo glasno, odlučno i svjesno sažete riječi iz Vjerovanja: »Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.«