Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

FSR (OFS)

Kratko izvješće sa Skupštine FSR-a 4. 6. 2019.

Hitova: 86
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Skupštini je prisustvovalo 15-etak braće i sestara, te naš duhovnik fra Franjo Jesenović. Na početku Skupštine smo čuli o stanju u našoj FRAMI, te je izražena potreba da se za njihovo osnaživanje uputi molitva Duhu svetomu. Na Skupštini smo skupljali prilog za blagajnu našeg bratstva. Podijeljeni su informativni listići za slijedeće razdoblje (6.6. – poziv koordinatorima za organizaciju Dana župnog zajedništva – ekipnih igara na Bašći početkom srpnja; 8.6. – poslije jutarnje mise organizira se čišćenje okoliša samostana uoči blagdana sv.Antuna; 12.6. – u sklopu trodnevnice sv.Antuna poslije večernje mise organizira se susret živih krugova župe: ministranata, zborovi, FSR, FRAMA, Vjera i svjetlo, čitači....); 26.6. – FSR priprema klanjanje; 8/2019 – u drugoj polovici kolovoza biti će organizirano hodočašće našeg bratstva u Mariju Bistricu). Data su dodatna pojašnjenja vezana uz listić, a posebno su pojašnjena događanja u trodnevnici u okviru priprave za blagdan sv.Antuna 13.6. – pripravu vodi o.Ivan Crnković župni vikar iz Čakovca.

Brat Ivan Mikor održao je predavanje o Sakramentima:

Sakramenti su liturgijska slavlja. Već i svako drugo ljudsko slavlje ima svoj stvarni životni sadržaj koji se ”slavi” i koji se nakon slavlja nastavlja živjeti. Na sličan su način i sakramenti, kao liturgijska slavlja, dogadaji koji su povezani sa životom — prije slavlja, u slavlju i poslije slavlja. No, u sakramentima se ne radi samo o čovjekovu životu na Zemlji nego i o njegovu — vječnom životu. Vjernik, koji je u zajedništvu s Bogom, svjedok je Božje ljubavi svojim dobrim djelima, koja čini iz ljubavi, ljubavi koja „nikad ne prestaje” (l Kor 13,8a). O toj uskoj povezanosti vjerovanja, slavlja sakramenata i života jasno govori i apostolska konstitucija kojom je sveti papa Ivan Pavao II. proglasio Katekizam Katoličke Crkve: „(...) ispovijedanje vjere nalazi svoje pravo mjesto u bogoslužnom slavlju. Milost, kao plod sakramenata, nezamjenjiv je uvjet kršćanskoga djelovanja, upravo kao što i sudjelovanje u liturgiji Crkve zahtijeva vjeru. Ako se vjera ne odjelotvoruje, mrtva je (usp. Jak 2, 14-16) i ne može donositi plodova vječnoga života”. Sakramenti su slavlja povezana sa životom: slavlja koja su dioništvo u vječnom životu, slavlja koja preobražavaju vjernika i njegov zemaljski život. Sakramenti su slavlja „Isusova vazmenog otajstva” muke, smrti, uskrsnuća i proslavljenja. Stoga je nužno govoriti o Isusovu vazmenom otajstvu i, u povezanosti s njim, o biti i naravi kršćanske liturgije. Vezano za smisao sakramenata za život i poslanje Crkve, ističe se da je liturgija, to jest slavlja sakramenata, djelo (djelovanje) osoba Presvetoga Trojstva: Oca i Sina i Duha Svetoga, u našoj sadašnjoj stvarnosti, u „vremenu Crkve”.  Oni su Kristovi sakramenti, imaju temelj u njegovu življenju i djelovanju na zemlji; oni su sakramenti Crkve, sakramenti vjere, sakramenti spasenja i sakramenti vječnoga života. Isusovo vazmeno otajstvo uključuje njegovu muku, smrt, uskrsnuće i proslavljenje. To je otajstvo u središtu kršćanske vjere jer se spasenjski Božji naum ispunio jednom za svagda otkupiteljskom smrću njegova Sina Isusa Krista. Da sa sobom pomiri sve ljude koji su zbog grijeha bili predani smrti, Bog je preuzeo inicijativu punu ljubavi i poslao svoga Sina da se preda na smrt za grješnike. Isus je slobodno prikazao svoj život kao žrtvu pomirnicu, tj. zadovoljštinu za naše grijehe s potpunim posluhom svoje ljubavi sve do smrti. Ta Kristova vazmena žrtva ljude otkupljuje na jedinstven, savršen i konačan način i otvara im pristup u zajedništvo s Bogom. „Prisutnost u Kristu božanske Osobe Sina koja nadilazi i istodobno obuhvaća sve ljudske osobe, i koja Ga postavlja Glavom svega čovječanstva, čini mogućom njegovu otkupiteljsku žrtvu za sve” (Katekizam Katoličke Crkve -KKC 616). Isusovo uskrsnuće je najviša istina naše vjere u Krista i zajedno s Isusovim križem bitan je dio Isusova vazmenoga otajstva. „Postoji dvostruki vidik u vazmenom otajstvu: svojom smrću Krist nas oslobada od grijeha, a svojim uskrsnućem otvara nam pristup u novi život” (KKC 654). Krist Uskrsnuli, pobjednik nad grijehom i smrću, počelo je našega opravdanja i našega uskrsnuća. To znači da nam već sada provida milost posinovljenja koja je stvarno dioništvo u njegovu životu jedinorođenoga Sina. Na koncu vremena on će uskrisiti naša tijela (usp. Kompendij 126, 131).

Krist je uzašao na nebesa i sjedi o desnu Očevu. To znači da je započelo njegovo kraljevstvo, kraljevstvo Božje koje je navijestio. On je Gospodin koji već vlada svojim čovještvom u vječnoj slavi Sina Božjega i neprestance nas zagovara kod Oca. Šalje nam Duha Svetoga i daje nam nadu da ćemo jednom prispjeti k njemu koji nam je pripravio mjesto (usp. Kompendij 132; KKC 664).

Nakon ovog izlaganja o Sakramentima, svako od prisutnih na Skupštini je odgovorio na pitanje „Što nam znače Sakramenti u našim životima?“.