Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 25 - 13. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 112
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

ISUSOVA STRPLJIVA LJUBAV

Evanđelje:  Lk 9,51-62

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: 1 Kr 19,16b. 19-21; Gal 5,1. 13-18;


Za prvo čitanje na trinaestu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Prve knjige o Kraljevima iz koje saznajemo kako je prorok Ilija pozvao Elizeja koji je mirno orao zemlju. Na Ilijinu riječ ostavio je sve, slijedio ga i postao mu slugom. Elizej nije oklijevao, jer je u Ilijinom pozivu prepoznao volju Božju. Često je tako i u našem životu: Bog nam se obraća putem ljudi i do­gađaja.

U drugom čitanju sveti Pavao također govori o pozivu, ali ovom pri­likom u duhovnom smislu i izlaže da je naš poziv za slobodu. Kao da u riječima svetog Pavla čujemo odjek prvog čitanja, kada potvrđuje da je i kršćanin sluga, ali sluga ljubavi: »s ljubavlju služite jedni drugima.«

U evanđelju sveti Luka izvješćuje o Isusovom putu u Jeruzalem. Pu­tem su se Isus i apostoli, koji su ga pratili, umorili i ogladnjeli, zato je Isus poslao poslanike u grad Samarijanaca da bi potražili smještaj. Međutim Samarijanci nisu primili Isusa. Vidjevši to, učenici, a posebno Jakov i Ivan toliko su se razgnjevili da su poželjeli da grom s neba uništi zločeste Samarijance zajedno s njihovim gradom. Ali Isus ih je prekorio.

I danas postoje oni koji ne primaju Isusa, a ima i onih koji se zbog toga ogorče. Korisno je promotriti kako se Isus odnosio prema ovim dvjema skupinama ljudi. Isus se na Samarijance nije naljutio, već je razumio njihovu rezerviranost, što je naveo i evanđelist, rekavši da je Isus bio na putu za Jeruzalem, što ovi nisu bili u stanju prihvatiti, a što znamo iz razgovora koji je Isus vodio sa Samaritankom. Isus je, međutim, znao biti strpljiv znao je čekati. Nije se neočekivano, naglo pojavio ni među Samarijancima, već je poslao svoje poslanike prije dolaska. Isus je znao da će njegove ri­ječi, inicijativa, interes prema ovim ljudima koji žive izolirano, polako ali sigurno naći odjeka u njihovim srcima. Sigurno su se u Isusovoj pratnji kasnije našli i Samarijanci, što također znamo iz slučaja Samaritanke koja je otrčala u grad i glasno pričala svima s kime se srela kod zdenca. Čuvši to mnogi su povjerovali u Isusa. I danas nam se Isus približava na sličan način: šalje poslanike ispred sebe putem propovijedi i milosti, zatim tiho i strpljivo čeka da njegov poziv naiđe na odziv u našoj duši.

U daljnjem tekstu saznajemo da se netko ponudio za učenika, obećavaju­ći da će Isusa slijediti kamo god išao. Isus je otrijeznio čovjeka, jer ovaj nije baš znao kakav ga život pored Isusa očekuje. Isus nikada nikoga nije zavaravao, nikome nije obećavao karijeru pored sebe. On je svojim sljed­benicima mogao ponuditi samo sebe i svoj životni stil, a to je pored tre­nutaka radosti donosilo i neimaštinu i proganjanje. Situacija ni danas nije drukčija: naša kršćanska vjera nije samo radost i mir, već i iskušenje i izvor nesporazuma.

Susrećemo se i s trećom vrstom učenika: ove je Isus pozvao da ga slije­de. Prvi nije bio voljan odmah poći s njim. Naveo je da je njegov vremešni otac ovisan o njemu; »sahraniti« naime ne znači da je njegov otac umro, već to da nije voljan Isusa slijediti dok je njegov otac živ. I drugi se nećkao, jer nije mogao odlučiti što je važnije, Isus ili obitelj koju je ostavio kod kuće. Kao dobar poznavatelj ljudi, Isus je znao da ako ovi ljudi sada odu, u budućnosti neće imati duhovnu snagu vratiti se. Tako je to i u našem du­hovnom životu: ako ne djelujemo odmah, dobra namjera tijekom vremena usahne.

U ovoj evanđeoskoj sceni, međutim, glavni sudionici nisu budući uče­nici već Isus. Isus je onaj, koji prije svog dolaska šalje poslanike, Isus je onaj koji postavlja uvjete svojim budućim učenicima, Isus je onaj koji svoje učenike potiče na neposredne odluke. Ova tri njegova svojstva vrijede i danas. Kuca, zove, hrabri na donošenje odluka. Isusova ljubav je strpljiva: zna čekati, hrabriti, poticati. Tko prihvati njegov poziv bit će sudionikom njegove zemaljske sudbine, ali i nebeske slave, kako je to on sam obećao svojim učenicima. Danas smo mi njegovi učenici, zato recimo ponovno »da« njegovom pozivu.