Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 26 - 14. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 46
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župno listić u PDF formatu.

ISUSOV MIR

Evanđelje: Lk 10,1-12.17-20

U ono vrijeme:

Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.« Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«


Ostala čitanja: Iz 66,10-14c; Ps 66,1-3a.4-7a.16.20; Gal 6,14-18;


U prvom čitanju na četrnaestu nedjelju kroz godinu, prorok Izaija pun radosti objavljuje mir stanovnicima Jeruzalema. Prorok je dotaknuo čežnju svakog ljudskog srca: i mi molimo i čekamo mir. U drugom čitanju sveti Pavao u Poslanici Galaćanima također želi mir i milost svojim dragim vjernicima, a s njima i nama. Temeljna tema evanđelja je poslanje sedamdeset dvojice učenika. Evanđeosko izvješće započinje na iznenađujući način. Ne znamo točno kada je i kako Isus izabrao ovo sedamdeset dvoje ljudi. Vjerojatno apostoli nisu bili među ovima, jer čitamo da je »Gospodin izabrao drugih sedamdeset dvoje ljudi«. Ne znamo jesu li među njima bile i žene iz Isusove pratnje. Voljeli bismo znati tko su bili ovi prvi učenici, koju pripremu su prošli? Nažalost, evanđelist nije smatrao važnim da nas o tim podacima obavijesti. Dvanaestoricu apostola poimence poznajemo, ovo sedamdeset dvoje ostalo je kao bezimena skupina. Moguće je, međutim, da je i ovo poruka upućena nama. U Crkvi postoje glasoviti službenici kao papa, kardinali, biskupi, a vjerojatno poznajemo i ime našeg mjesnog župnika. Ali u Crkvi postoje mnoštvo takvih koji svojim životom i riječima pronose Isusovu poruku mira, kao ovo sedamdeset dvoje u evanđelju. Nije najvažnije to da nas ljudi poznaju, već da Isus poznaje naše ime, kao što je sasvim sigurno dobro poznavao svoje izabrane učenike. To im je sam Isus rekao kada su ga s velikom radošću izvijestili o uspjehu njihovog prvog apostolskog putovanja: neka se raduju tome da im je ime zapisano na nebu. U trenutku krštenja i naše ime je zapisano u nebesku matičnu knjigu. To nas obvezuje da živimo tako da ne osramotimo svoje ime. Kao drugu poruku možemo promisliti o tome da je Isus sedamdeset dvojici učenika povjerio navještaj mira. »Mir ovoj kući!« — i danas je lijepi pozdrav, ova evanđeoska dobra želja. Što su mogli biti izvori nemira tadašnjih ljudi, a što remeti danas naš mir? U Isusovo vrijeme ljudska srca vjerojatno je uznemiravala prividna prividna Božja šutnja. Narod Izraela navikao je da je među njima uvijek bilo proroka koji su hrabrili ljude klonule srcem, koji su ulili nadu umornima, koji su naviještali ljepšu budućnost siromašnima. U Isusovo vrijeme kao da je Bog zaboravio svoj narod: nije bilo proroka. Istina, bio je Ivan Krstitelj, ali njega je poslije jedva nekoliko godina javnog djelovanja dao pogubiti zli Herod. Jedna od Isusovih temeljnih mirovnih poruka bila je da Bog ne samo da nije zaboravio svoj narod, već se upravo sada ispunilo vrijeme da pokaže ljubav koja nadilazi svako ljudsko poimanje: jedinorođenog Sina je poslao na svijet da objavi opće spasenje. U Isusovo vrijeme, ljudska srca je vjerojatno uznemiravala rasprostranjenost ljudske zlobe. Na putovima haračili su razbojnici, što nam svjedoči parabola o milosrdnom Samaritancu, a Isusovim tadašnjim slušateljima to nije bio apstraktni primjer, već stvarni život. Rimski osvajači ponizili su obične ljude, kao što to dokazuje slučaj Šimuna Cirenca, koga su rimski vojnici prisilili da nosi Isusov križ. Ali su i službeni predstavnici podlo postupali s narodom, što nam dokazuje i slučaj žene uhvaćene u preljubu koju su tamo na licu mjesta htjeli kamenovati. Isusova poruka mira sastojala se u tomu da potvrdi kako još postoji dobrota u ljudima, što dokazuje otac izgubljenog sina, ili milosrdni Samaritanac. U Isusovo vrijeme ljudska srca je vjerojatno uznemiravala i osobna grješnost, spoznaja o vlastitim granicama, što pokazuje slučaj žene iz Samarije ili tiho kajanje grješne žene koja je u kući farizeja Šimuna pala do Isusovih nogu. Isusova poruka mira sastojala se točno u tome, da ima oproštenje od grijeha, što je neprestano naglašavao onima koji su se pokajali za svoje grijehe: pođi u miru, tvoji grijesi su oprošteni. Danas iste ove tri stvari uznemiravaju i naša srca: gdje je Bog u svijetu, zašto postoji toliko zloće u svijetu i zašto se ne možemo osloboditi ljudskih slabosti? Za ove tri brige šalje i nama Isus svoju poruku mira: Bog je i danas prisutan u povijesnim događajima, i danas je u svijetu više dobrote nego zloće, i konačno, i danas snagom Duha Svetoga postoji oproštenje grijeha. Vjernik iz ove poruke mira živi i to pronosi svijetu.