Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 29 - 17. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 40
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

OCU SE MOLITI S ISUSOM

Evanđelje:  Lk 11,1-13

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:

Oče! Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!

I otpusti nam grijehe naše:

ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!

I ne uvedi nas u napast!«

I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.

I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.

A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Post 18,20-21.23-32; Kol 2,12-14;


 U prvom čitanju na sedamnaestu nedjelju kroz godinu u Knjizi Postan­ka čitamo o Abrahamovoj posredničkoj molitvi. Dirljiva je Abrahamova ljubav prema bližnjemu i njegovo povjerenje u Boga, pri čemu se gotovo cjenka s Bogom, moleći ga da bude milostiv prema njegovim ze­mljacima. I naša molitva treba biti usmjerena prema drugima.

U drugom čitanju sveti Pavao podsjeća svoje kološanske vjernike da je spasenje Božje djelo, koji njih, ali sa njima zajedno i nas, poziva na novi život u Isusu Kristu.

Nedjeljno evanđelje povezuje tri teme, a sve tri bave se molitvom. U ovom buketu ruže su molitva Očenaša, slika nasrtljivog prijatelja i ustraj­na molitva. Razmotrimo kako ove evanđeoske slike postaju buket ruža.

Prva ruža je Očenaš. Ona je naša najdraža molitva, obrazac svake mo­litve, jer sam je Isus svoje apostole naučio molitvi Očenaša. Zato ju rado i nazivamo »Molitvom Gospodnjom«. Razmotrimo okolnost da jedina stvar koju su apostoli molili od Isusa je da ih nauči moliti. (Samo dva apostola željela su u predstojećem kraljevstvu sjesti na prva dva mjesta!). Apostoli nisu molili Isusa da ih nauči kako će činiti čuda, đavle istjerivati ili liječiti bolesne. Čak ga nisu molili ni to što će ljude trebati podučavati. Ni ovom prilikom od Isusa nisu molili nove forme molitve, jer kao vjerni Židovi, znali su mnoge molitve napamet, već su molili Isusa da ih nauči moliti tako da se putem molitve približe Bogu i da se Bog približi njima. Isus ih je tome naučio kada im je darovao Očenaš.

Molitva je obraćanje Bogu, koja ima za posljedicu odricanje da svojom snagom ostvarimo puninu svog života. Sve to sadržano je u Očenašu, koji započinje našim priznanjem Božje ljubavi prema nama, i s time nas prevo­di od naše volje na Božju volju. Bitna novost Očenaša je ova nova Božja sli­ka: Bog nije Bog koji zahtjeva žrtve, nije osvetoljubivi Bog, već dobrostivi Otac, koji se brine o svojoj djeci. Očenaš je zato ruža, jer je izraz naše ljuba­vi prema Isusu: dirljiva misao da se molimo na način kako je i Isus molio.

Druga ruža je »nasrtljivi prijatelj«, kako je to netko kao podnaslov napisao iznad teksta Evanđelja. Rado bismo izbrisali ovaj podnaslov, jer ne zrcali ono plemenito držanje koje je ovog čovjeka motiviralo da u ponoć potraži svoga prijatelja. Stigao mu je gost, jedan od njegovih dragih prijatelja, s dugog putovanja, umoran i gladan, o njemu se radilo, za njega s brinuo i za njega je bio pripravan sve učiniti. Komu će se u takvoj situaciji čovjek obratiti, ako ne jednom od najboljih prijatelja? »Nasrtljivi prijatelj je dakle pokazao veliko povjerenje prema svom prijatelju, kada ga se i u ponoć usudio posjetiti. Neka Bog da više ovakvih prijateljstava i u našem životu! Obzirom da je Bog naš najbolji prijatelj, on se neće naljutiti ni onda ako mu se u ponoć obratimo. Primjer »nasrtljivog prijatelja« je zato cvijet ruže, jer je očitovanje našeg povjerenja prema Bogu.

Treća ruža je ustrajna molitva. Današnji čovjek nerado sluša riječ »ustrajnost«. Sve želimo postići brzo, po mogućnosti odmah. Vjerojatno je ta žurba posljedica potrošačkog mentaliteta: ako imamo novaca, onda je dovoljno otići u obližnju trgovinu i kupiti željenu robu. Ni djecu ne odga­jamo tako da se napregnu jer na Internetu lako pronalaze svaki podatak koji im je u školi potreban. Ovaj mentalitet kao da je obilježio i naš odnos prema Bogu. Voljeli bismo od njega dobiti sve što poželimo, izmoliti od njega zdravlje, blagostanje, mir, brzo rješenje nekog problema. Isus je u ovom evanđelju malko preinačio ovakva naša očekivanja.

Što je zapravo ustrajnost? Lakše je izreći, što ne možemo nazvati ustrajnošću. Ustrajnost nije identična s tvrdoglavošću, čija je logika sljedeća: »Ja sam to odlučio, tako hoću i tako mora biti!« Ako ovu logiku primijenimo na molitvu, onda idemo krivim putem prema Bogu. Kada jako želimo ne­što, tada najčešće ne vidimo alternative. Bog ima mnogo više alternativa nego što mi možemo zamisliti, zato je uvijek svrsishodnije da njemu pre­pustimo slobodu odlučivanja!

Ustrajnost nije identična ni s cjenkanjem. Kada jako želimo nešto, tada »cijenu podižemo« dotle, dok ili onom drugom ne dosadi naše nasilje pa ispunjava našu želju ili se pak ne može oduprijeti ponuđenoj cijeni, kao što se to događa na dražbi. Nekada možda pomislimo da Bog nije poslušao našu molitvu ili nije uslišao našu molbu jer mu nismo ponudili dovoljno visoku cijenu, zato uz molitvu dodajemo post ili drugim odricanjem po­kušavamo gotovo podmititi Boga. Nema to mnogo smisla jer Bog nam ionako sve daruje besplatno, ne trebamo ga podmićivati!

Što je onda zapravo ustrajnost? Ustrajnost u molitvi zapravo nije dru­go već potpuno predanje svetoj volji Božjoj. Tomu je najljepši primjer sam Isus, o kojemu čitamo da se u Getsemanskom vrtu prostrt molio, zatim je još ustrajnije molio. Zašto se molio? Zapravo, molio je Oca da ga mimoiđe kalež trpljenja, ali poslije svakog pojedinog uzdaha dodao je i riječi povjerenja i samopredanja bez ostatka: »Neka bude volja tvoja. Neka ne bude po mojoj, već po tvojoj volji.«

Ustrajna molitva je zato ruža, jer je izraz prihvaćanja Božje volje bez ostatka. Ona ima samo jedan uvjet: da vjerujemo kako nas Bog ljubi više nego što mi ljubimo sami sebe. Tako se Isus u Očenašu molio Ocu, s njime se Ocu molimo i mi.