Župni listić br. 30 - 18. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

NESLOMLJIVA UPORIŠTA

 Evanđelje:  Lk 12,13-21

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Prop 1,2;2,21-23; Kol 3,1-5.9-11;


U prvom čitanju na osamnaestu nedjelju kroz godinu, čitamo poražavajuće riječi Propovjednika prema kojemu je sve »uzaludno, potpuno uzaludno«. »Uzaludno« ovdje znači ispraznost života. Ovu prazninu moramo ispuniti s Božjom prisutnošću, od kojeg sve dobro potječe.

U drugom čitanju sveti Pavao hrabri svoje kološanske vjernike da traže o što je gore, odnosno da svoj zemaljski život prožive misleći na Krista. I naš život će postati sadržajan samo onda, kada u tijeku našeg zemaljskog hodočašća budemo u stanju misliti i na nebesku stvarnost.

Evanđelje nam predočuje dvije teme. Prva je škrtost, a druga umišljenost. Zastrašujući primjer škrtosti je slučaj dvojice braće koji se svađaju oko nasljeđa, a umišljenost predočuje prispodoba o bezumnom bogatašu. Teško možemo na sebe primijeniti poruku ova dva primjera. Prihvaćamo Isusovo učenje, ali pri tome mislimo da se to ne odnosi na nas. Većina nas ne može se smatrati bogatim, niti gradimo sebi nove žitnice, u najboljem slučaju možemo dodati nešto novaca na naš bankovni račun kako bismo imali rezervu za stare dane. Razmislimo, međutim, da Isus ovu prispodobu nije izrekao bogatima, već običnom puku koji se oko njega skupljao i sasvim sigurno nisu bili bogati. Isus je zapravo upozoravao svoje slušatelje da nema takve imovine koja bi mogla pružiti sigurnost. U osjećaj lažne sigurnosti može nas uljuljkati osim bogatstva i svaka druga stvarnost o kojoj mislimo da nas može učiniti neranjivima. Tu spada i želja za moći, moću koje možemo drugima manipulirati, ali sjetimo se da je Isus kod farizeja osudio i lažne duhovne sigurnosne oslonce, jer su ovi mislili da će im obdržavanje zakona osigurati blagostanje na zemlji i vječni život u nebu.

U slučaju prepirke između dvojice braće, možemo uočiti još jednu zanimljivu psihološku okolnost. Sveti Luka kaže da je »netko« progovorio iz mnoštva. Riječ je dakle o nekom anonimnom čovjeku, koji nije htio izložiti se opasnosti da ga prepoznaju. Ne znamo jesu li oba brata bila prisutna ili samo onaj koji je podigao tužbu da bi kasnije mogao ljutiti brata, da je čak i učitelj stao na njegovu stranu. Kada je riječ o novcu, bogatstvu, ostavštini, na zanimljiv način uvijek osjećamo da smo u pravu. Naš čovjek iz evanđelja također je bio uvjeren da je brat nepravedan prema njemu. Isus je naravno otklonio ulogu suca i on se i danas tako ponaša: naše sva­kodnevne probleme, sporove sami moramo riješiti, a ne od njega očekivati rješenje. Isus nam je ostavio opća načela, u svjetlu kojih se možemo ravnati i pravilno odlučiti. Upravo nam nastavak evanđelja pruža važan oslonac kako bismo svoj život oblikovali u svjetlu evanđelja. Isus je zaključio ra­spravu između dva brata na način da je ukazao na opasnost od pohlepe.

Isus pozornost svog slušateljstva nije prvenstveno usmjerio protiv bo­gatstva kao takvog, već ih je opomenuo da postoji opasnost da svoju si­gurnost traže u bogatstvu. Možemo uočiti koliko puta bezumni bogataš ponavlja riječi »ja« i »moje«, što upućuje da se cijeli njegov svjetonazor suzio na njega samoga. Ovakav sebičan svjetonazor isključuje ljubav iz ljudskog života.

Prava poruka ove prispodobe leži, međutim, u zaključnoj rečenici: u Bogu se moramo bogatiti. Što znači u Bogu se bogatiti? Nažalost nedjeljno evanđelje ovdje se prekida. Odgovor, naime, saznajemo u nastavku. Isus je prispodobu nastavio u smislu povjerenja u Providnost Božju. Bogatiti se u Bogu znači da se sve hrabrije povjerimo Bogu. Katkad zbunjuje kada evanđeoski tekst čitamo istrgnutog iz njegovog šireg konteksta i to stavlja na kušnju propovjednika da na temelju danog teksta izradi jednu sadržaj­nu propovijed. Ali možda je dobro upravo tako kako jest, odnosno, da u čitanju postavljeno pitanje ostane bez odgovora, jer to nas prisiljava da mi dadnemo odgovor. Što danas odgovaramo na pitanje što nam daje sigur­nost življenja: bogatstvo, zdravlje, blagostanje ili nešto drugo? Evanđeoski odgovor glasi: ne nešto, već netko, Bog koji nas uvijek ljubi. On je jedino uporište koje se ne može načeti, a daje sigurnost našemu životu.