Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 36 - 24. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 27
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

BOŽJA LJUBAV PUNA RADOSTI

Evanđelje:  Lk 15,1-10

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.

Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Izl 32,7-11; 1 Tim 1,12-17;


Za prvo čitanje na dvadeset četvrtu nedjelju kroz godinu uzet je dio iz Knjige Izlaska, u kojemu čitamo o Božjoj ljubavi punoj razumijevanja. Dok je Mojsije boravio na brdu, narod je zalutao, »zašli su s puta koji sam im odredio«, kako je sam Bog formulirao. Usprkos utemeljenoj (Božjoj) srdžbi, Mojsije je posredovao u korist svog naroda i zadobio je Božje oproštenje za narod. Takav je naš Bog, uvijek je spreman oprostiti.

Za drugo čitanje uzeta je lijepa molitva iz Prve poslanice svetog Pavla Timoteju: apostol zahvaljuje svom Gospodinu, Isusu Kristu, koji ga je unatoč tome što je ranije proganjao Crkvu, pozvao da postane svjedokom milosrdne Božje ljubavi. Božja milosrdna ljubav i nas prati u životnim po­teškoćama.

U evanđelju Isus nam predočuje dvije drage slike: prispodobu o iz­gubljenoj ovci i o izgubljenoj drahmi. Obje prispodobe povezuje slika mi­losrdnog, velikodušnog, štoviše radosnog Boga. To možemo zaključiti iz činjenice da u oba slučaja, na prvi pogled, uloženi trud ne pokriva vrijed­nost traženog i pronađenog predmeta. U prvoj prispodobi, pastir je osta­vio 99 ovaca da bi potražio jednu. U drugoj prispodobi, žena žrtvuje svoj noćni počinak da bi potražila jednu izgubljenu drahmu.

Zaustavimo se na trenutak kod prve prispodobe. Jedan je pastir imao sto ovaca, a jedna od njih se izgubila. On je ostavio devedesetdevet i otišao potražiti izgubljenu. Čudna je to računica, gdje jedna vrijedi više od devedesetdevet! Samo što ovdje nije riječ o matematici, već o ljubavi, koja ne razmišlja u brojkama, već u pojedincima. Kod Boga ne vrijede statistike, već čovjek.

Sličnu logiku možemo zapaziti kada je Isus razgovarao sa ženom iz Samarije: ova jedna žena bila mu je važnija nego njegovih dvanaest učeni­ka! Ili sjetimo se po rastu malog carinika Zakeja, koji je Isusu bio važniji od svih farizeja iz Jerihona koji su sebe držali pravednicima.

Isusova prispodoba o izgubljenoj drahmi govori o tome kako je jedna žena imala deset drahmi i od ovih je izgubila jednu. Temeljito je pretra­žila sve dok ju konačno nije našla. U velikom veselju pozvala je susjede i poznanike i priredila im gozbu, koja je vjerojatno mnogo više koštala od vrijednosti koju je predstavljala izgubljena drahma. Samo što radost ne sli­jedi logiku razuma. Na kraju prispodobe, Isus je otkrio ovu novu, čudnu logiku: tako se u nebu raduju svakom pojedinom obraćenom grješniku.

Zaustavimo se na trenutak pred ovom prispodobom i promislimo ka­kav zaključak možemo izvesti iz njega. Kada razmišljamo o Bogu i nebe­skoj domovini, tada najčešće zamišljamo da nas Bog neprestano proma­tra, ili je naš dojam da tamošnji (npr. naši pokojni roditelji, ili već spašeni sveci) s neodobravanjem klimaju glavom zbog naših skretanja ili gluposti. U nedjeljnom evanđelju Isus daje drukčiju sliku o nebeskom Ocu i o oni­ma koji su već kod njega u raju. Nebeski Otac i nebesko društvo blaženih znaju nam se i veoma radovati kada smo zahvalni za dobivena dobra, ako velikodušno pomognemo svojoj braći u nevolji ili ako se iskrena srca pokajemo za svoje grijehe.

Zahvalimo Isusu što nas ne promatra hladnom logikom razuma, već slijedi logiku srca, što također znači da se zna veoma veseliti našim sitnim uspjesima, a to znači daljnje ohrabrenje na putu.

Evanđelje je uvijek poziv i ohrabrenje: idi i čini i ti slično. Dvije pris­podobe koje smo čuli u nedjeljnom evanđelju pozivaju nas da razmislimo kako mi vrednujemo ljude? Da li na osnovu njihovog bogatstva, popular­nosti, uloge u društvu ili ih cijenimo zato jer smo uvjereni da svaki čovjek u sebi nosi svoju vrijednost. Iz tog gledišta, nema čovjeka »male vrijed­nosti« ili »velike vrijednosti«. Zapitajmo sebe i o tome znamo li se veseliti uspjesima, radostima, sreći ili zdravlju drugih, ili na druge gledamo sa jedva prikrivenom zavišću? Evanđelje je i iz tog gledišta »radosna vijest«: jedna je od odlučnih pokazatelja naše kršćanske zrelosti znamo li se vese­liti tuđoj radosti.