Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 38 - 26. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 25
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

PONUĐENO SPASENJE

Evanđelje:  Lk 16,19-31

 

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’

Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’

Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Am 6,1a. 4-7; 1 Tim 6,11-16


 Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu donosi nam čitanje iz knjige Amosove u kojem prorok diže svoj glas protiv preuzetnih. Čovjek ne može živjeti kao da je on gospodar svijeta. Prorok žigoše njihov grijeh, a taj je da žive kao da drugih nema. Sebičnost čini čovjeka nesretnim.

U drugom čitanju sveti Pavao potiče svog ljubljenog učenika Timoteja, koga naziva »čovjekom Božjim« da teži za istinoljubivošću, za životnom svetošću, za vjerom, za strpljenjem i za blagošću. Svaki vjernik je »čovjek Božji« pa se i mi moramo truditi da usvojimo nabrojene kreposti.

U evanđelju slušamo dramatičnu prispodobu o bezimenom bogatašu i siromašnom Lazaru. Nekako smo se navikli da ovu prispodobu čitamo u svjetlu socijalne nepravde. I danas ima bešćutnih bogataša i patničkih siromaha. Međutim, u ovakvom svjetlu jedva što znamo započeti s ovom prispodobom. Vjerojatno nismo ni previše bogati ni skrajnje siromašni pa ne znamo s kim se poistovjetiti u ovoj prispodobi.

Ova se prispodoba, međutim, može promatrati i s druge perspekti­ve. Uočimo prije svega kako Isus pripovijeda prispodobu mirnim tonom, bez oštrih riječi osude. Iz njegovih riječi ne osjećamo ni osudu bezdušnog bogataša ni samilost prema nesretnom Lazaru. Isus je povremeno znao upotrebljavati teške riječi osude protiv farizeja i licemjera, kad ih je nazvao zmijinim leglom i obojenim grobovima. U ovoj prispodobi ne upotrebljava teške riječi osude. Iz toga bismo mogli zaključiti da glavni akteri u ovoj prispodobi i nisu zapravo bogataš i siromašni Lazar, nego Bog i naše spa­senje. Ova prispodoba nam govori o tome kako moramo prihvatiti ponu­đeno spasenje. Za takvu analizu prispodobe ključne riječi su »unutra« i »vani«. Bogataš se gostio unutra a Lazar je gladovao vani.

Zaustavimo se jedan čas i pitajmo se što za nas zapravo znači riječ »spasenje«? Spasenje znači isto kao i oslobođenje. Svi smo se mi rodili kao robovi. Kad je čovjek otklonio Božju ponudu i njegov poziv da služi samo njemu, čovjek je postao robom samoga sebe i iz tog ropstva ne može oslo­boditi sebe. Oslobođenje mora doći izvana. To je spasenje. Slikovito go­voreći od pragrijeha ovamo čovjek živi »unutar« vlastitog zatvora. Slika takvog čovjeka u prispodobi je bogataš, koji se nalazi unutar vlastite kuće, gosti se, ali u njemu nema ljubavi, ne vidi ništa osim samoga sebe. Napro­tiv, Lazar se nalazi »vani«, gladuje, ali ne proklinje, nego potiho moli, ne zahtijeva, nego čeka da mu se nešto daruje.

Spasenje znači da je Isus otvorio vrata naše tamnice i izveo nas je na svjetlo i darovao nam slobodu. Isus je oslobodio grešnog čovjeka da čini dobro. Tragedija bogataša u evanđelju nije u tome što je bogat, nego što ne želi napustiti tamnicu koju je sebi izgradio. On je mislio da nema potrebe ni za kim i ni za što. Lazar, naprotiv, nije imao nikoga i ništa osim velikog povjerenja u Boga, pa je izišao iz tamnice.

Evanđelje nas poziva da preispitamo zatvorenost u vlastitu sebičnost, tj. ona područja u kojima mislimo da smo dostatni samima sebi, gdje ne osjećamo potrebu da nas Isus izvede van. Ova tamnica može biti materi­jalno bogatstvo, kao u slučaju evanđeoskog bogataša, može biti uvje­renje od kojeg ne želimo odstupiti, npr. da mi uvijek imamo pravo, ali može biti i koja veza za koju smatramo da zadovoljava svu našu potrebu za ljubavlju. Evanđelje nas upozorava na to da ako se zatvorimo u svijet osobnih interesa, to može postati zatvorom u kojem nećemo naći sreću. Pravu sreću i spasenje možemo dobiti samo »u krilu Abrahamovu«, tj. u zagrljaju dobroga Boga.