Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 41 - 29. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 39
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

BOG SLUŠA SVAKU NAŠU MOLITVU

Evanđelje:  Lk 18,1-8

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«

Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Izl 17,8-13; 2 Tim 3,14- 4, 2;


U prvom čitanju dvadesetdevete nedjelje, koje je uzeto iz Knjige Izlaska, slu­šamo o tome kako je Mojsije raširenih ruku ustrajno molio Bogu dok je Jošua vodio bitku s Amalečanima. Pouka iz toga za nas je da postoje stvarnosti u životu koje ne možemo izmoliti, nego koje moramo znati mo­litvom pratiti, npr. kad smo bolesni, ne možemo silom izmoliti ozdravlje­nje, nego moramo znati nositi svoju bolest u molitvenom raspoloženju.

U drugom čitanju sv. Pavao potiče Timoteja na ustrajnost u onom što je naučio i o čemu se osvjedočio, tj. u poznavanju Svetog pisma. I nama je potrebna ustrajnost u Isusovoj nauci pa molimo za tu milost i krepost.

U evanđelju čitamo o ustrajnosti u molitvi i o prispodobi o nepraved­nom sucu. Glavna poruka ovog evanđelja je da moramo stalno moliti i nikad ne sustati. Glavni lik ove prispodobe prema tome nije nepravedan sudac, nego ona udovica koja je ustrajno molila da joj se učini pravda. Na prvi pogled može nam se činiti neobičnom ova Isusova prispodoba u kojoj kao da stavlja nepravednog suca kao uzor. U našim moralnim pris­podobama i pričama glavni junak je uvijek pozitivna osoba. Mogli bismo navesti kao ispriku da je Isus živio u stvarnom svijetu i odatle uzimao svoje primjere, pa takvih nepravednih sudaca sigurno bilo i tada kao što ih ima i danas. Postoji, međutim i drugi način da s duhovnom korišću slušamo ovu prispodobu: tako da promotrimo ponašanje pojedinih likova u prispodobi.

Promotrimo najprije udovicu koja je otišla sucu s molbom da joj do­sudi pravdu. Važan je element ovaj osobni susret žene sa sucem. Ona je dobro znala da ako pošalje posrednike, imat će manje mogućnosti da za­dobije pravdu, nego ako osobno stane pred suca. Nešto slično možemo reći za naš odnos prema Bogu: nije dovoljno da kažemo da se Crkva ili naši roditelji mole za nas, i mi osobno moramo stati pred Boga i iznijeti mu svoje molbe. Molitva je uvijek osobni odnos između čovjeka i Boga, izražava povjerenje u Boga.

Zaustavimo se i na ponašanju suca. On također na osobnoj razini op­ravdava promjenu stava, tj. da ipak posluša ženu: sudac se boji da će se na kraju žena naljutiti i možda udariti ga. Poruka prispodobe je ustrajnost žene koja ne želi otići sve dok ne zadobije što traži. Od ove žene moramo naučiti da ne malakšemo ni onda ako nam se čini da Bog nije uslišio neku našu molbu. Bog sluša svaku molitvu samo možda ne usliša na način kako smo to mi zamislili. Može se lako dogoditi da je Bog upravo tada uslišio našu molitvu kad nam se čini kao da je dopustio suprotno od onoga za što smo molili. Roditelji znaju jako dobro da često moraju odbiti molbe svoje djece jer djeca ne znaju uvijek što je za njihovo dobro. 

Možemo naći još jednu primjenu iz ove prispodobe. Naše molitve koje upućujemo Bogu zapravo su sirovi materijal na kojem dragi Bog dalje radi i to uvijek na naše dobro. Slabi smo, ograničeni pa ne znamo zapravo za što bismo trebali moliti. Ako pak dobijemo od Boga ono za što smo mo­lili, nerijetko ne znamo što započeti sa zadobivenom milošću. Molimo od njega sreću pa kad smo sretni, ne znamo sačuvati sreću. Molimo od njega zdravlje, kad smo zdravi upropaštavamo zdravlje nezdravim životom. U ustrajnoj molitvi mi predočujemo Bogu naše želje i snove i prepuštamo njemu da on odabere iz svojih beskrajnih mogućnosti što je za naše veće dobro. Upravo to naglašava Isus u ovoj prispodobi, tj. da će Bog sigurno uslišati molbe svojih pravednika.

Evanđelje završava teškim upitom što ga je izrekao sam Isus: Kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji. Ne moramo ovo pitanje primi­jeniti na Isusov drugi dolazak, nego na naš svagdanji život. Isus je to pita­nje uputio ondašnjim slušateljima koji su iz njega trebali iščitati slijedeću poruku: »Sin čovječji je došao, tu je među vama, ali vi ne vjerujete u njega, zbog toga vaše molitve ne mogu biti iskrene.« Ovo pitanje on sada upuću­je nama i mi moramo odgovoriti vjerujemo li stvarno u Isusa, Sina Božjega i Sina čovječjega.

10.10.2019