Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 42 - 30. nedjelja kroz godinu - godina C

Hitova: 59

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

BOG SKIDA S NAŠIH RAMENA TERET GRIJEHA

Evanđelje:  Lk 18,9-14

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Nekima koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:

»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ’Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ’Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Sir 35,12-14. 16-18; 2 Tim 4,6-8. 16-18;


Bog uslišava one koji mu srcem služe. Srce u Svetom Pismu znači čitavog čovjeka. Isus je rekao da Boga moramo ljubiti svim srcem. Povjerimo svoje srce Bogu i on će se nagnuti nad nas kako nas osigurava sveti pisac u ovom čitanju.

U drugom čitanju slušamo dirljivu ispovijest apostola Pavla kako osje­ća blizinu svoje smrti, ali ga tješi misao da je dobar boj bio, dovršio svoju trku i sačuvao vjeru. Molimo za milost da bismo se jednog dana i mi mogli ovakvim riječima opraštati od života.

U evanđelju čitamo poznatu Isusovu prispodobu o farizeju i cariniku u hramu. Nalazimo ovdje dva stila molitve: molitvu farizeja koji ističe svoja djela i molitvu carinika koji ponizno priznaje svoju grešnost. Nalazimo ta­kođer dvije slike o Bogu: slika Boga suca i slika Boga milosrđa. Nalazimo također dva vjerska stava: jedan je vjera vanjskih djela, drugi vjera srca.

Vjerojatno nitko od nas ne želi se prepoznati samo u napuhanom fa­rizeju koji sebe hvali. Ali se ne moramo pod svaku cijenu poistovjetiti ni s poniznim carinikom koji se udara u prsa. Možemo se, ipak, prepoznati i u jednom i u drugom, jer ima u nama ponešto od obojice. Katkad i mi ističe­mo svoju dobrotu i plemenitost osobito kad treba osuditi druge, a katkad se ipak osjećamo iskreno krivim za svoje postupke i kajemo se za njih. U ovoj prispodobi, međutim, ima još jedna okolnost koja nam može pružiti duhovnu hranu, a to je hram.

Uočimo da su obojica išla u hram na molitvu. Hram igra važnu ulogu u ovoj prispodobi. U hramu svi imaju mjesta: i farizej i carinik. Mi bismo povremeno potjerali iz crkve neke za koje smatramo da ne spadaju tamo, jer su previše primitivni, jer se ne znaju ponašati, jer dolaze samo da ih vide ljudi kao što se to događa katkad kod javnih misa kad se i politi­čari pojavljuju jer to zahtijeva njihova uloga. Možda bismo htjeli potjerati iz crkve i bivše komuniste koji su nas još prije nekog vremena proganjali, a sad se prave vjernicima.

Isus nije rekao da bi farizeja ili carinika trebalo istjerati iz hrama. Naravno, u crkvu se ide da se stane pred Boga, a ne da se pokazujemo pred ljudima. Uočimo stoga kako se farizej našao ponižen ne pred ljudi­ma, nego pred Bogom, nisu ni carinika uzvisivali ljudi, nego ga je oprav­dao Bog. Sve se to događalo u hramu. Hram, crkva je mjesto duhovnih događanja, mjesto susreta s Bogom i svatko ga susreće na način, kako zna i može.

Promotrimo nadalje ponašanje ove dvojice. Farizej nabraja svoja do­bra djela, ali čini to bez srca. Carinik ne nabraja čak ni svoje grijehe, nego jednostavno priznaje da je grešnik, a čini to tako da izlijeva pred Bogom svoje srce. Ljubav prema Bogu, jasno, moramo iskazati i djelima, ali ako se to događa bez srca, djela nemaju puno vrijednosti. Bešćutni dobrotvor, dobrotvor bez srca koji nas potajno prezire, neugodan je, a bačena milo­stinja u kapu prosjaka može biti ponižavajuće djelo. Pred Boga ne nosimo nešto, nego sebe. To je bila razlika između ove dvojice u hramu: farizej je htio Bogu predati svoja djela, a carinik sebe.

Pogledajmo na kraju značenje Isusovih riječi da je carinik otišao kući opravdan. Ova riječ ima duboko teološko značenje, ali možda mnogima ne kaže mnogo. Riječ »opravdan« mogli bismo prevesti i kao »olakšan«. Carinik je, naime, odložio jedan teret, s njegova srca pao veliki kamen, sto­ga se nakon ispovijedi u hramu osjećao olakšan. To je tajna svake ispovi­jedi: kad predamo svoje grijehe Božjem milosrđu, onda s našeg srca pade veliki kamen, a Isus skida s naših leđa teret krivnje i prikiva ga na svoj križ. Naprotiv, farizej ne samo da nije skinuo nikakav teret sa svojih leđa, nego je natovario još teži, kad je obećao da će i dalje nastojati biti tako savršen i dobar kao što je dosad bio; on je time preuzeo teret da će i dalje savršeno obdržavati zakone i pravila. Ali sve je to htio učiniti vlastitim snagama, bez srca, ne misleći na to da je to nemoguć pothvat, jer bez milosti Božje mi nismo sposobni ni za kakvo dobro.