Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 3 - 3. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 75
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

TEMELJ NAŠE NADE: ISUSOV POZIV

Evanđelje:  Mt 4,12-23

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Riječ Gospodnja.


 Ostala čitanja: Iz 8,23b-9,3; 1 Kor 1,10-13.17;


Postoje stvari u životu koje ostaju vječne tajne. Takva tajna je npr. lju­bav: zašto se netko zaljubljuje u nekoga, to se ne može shvatiti ra­cionalnim razlozima. Nije baš ni preporučljivo tražiti razloge, jer će nas sasvim sigurno odvesti u slijepu ulicu. Nešto slično događa se i kod sve­ćeničkog i redovničkog poziva: čovjeka povuče Kristova privlačna snaga i on ga slijedi. Zbog čega? Za to nema zadovoljavajućeg odgovora. Među ove tajnovite stvari spada i naša vjera. Zašto smo kršćani, zašto vjerujemo u Isusa Krista? Samo zato jer su nas roditelji krstili dok smo bili mali? Samo zato jer evanđelje sadrži lijepe etičke principe i moralnu nauku? Sve to nije dovoljno. Naša kršćanska vjera ostaje zagonetkom. Današnje evan­đelje, međutim, na ovo pitanje nudi jedan odgovor.

Prorok Izaija je 750 godina prije rođenja Isusa već govorio o velikoj svjetlosti. U svjetlu današnjih čitanja, to znači da su se proročanstva ostva­rila. Kasnije, Isus je ove riječi primijenio na sebe i proglasio se svjetlom.

Drugo čitanje uzeto je iz Pisma svetog Pavla Korinćanima. Pavao pre­cizira da hodati u svjetlu znači hodati s Kristom na životnom putu.

Temeljna poruka evanđelja je da su se proročanstva ostvarila u Isusu. Mnogi su dolazili da čuju Isusove riječi. Išli su za njim. Ipak, samo su ga oni mogli slijediti koje je posebno pozvao. Ova okolnost je važna. Mi nismo Isusovi dobrovoljci, već njegovi pozvani svjedoci, izabrani učenici. To znači da ponekad ne razumijemo sasvim točno što Gospodin od nas želi. Važno je međutim vjerovati da on zna što želi i što radi!

Isus poziva prve učenike. Djeluje na suveren način. Zna što želi i ono što želi to i ostvaruje. Isus je i danas takav. Pojedini duhovni pisci prikazuju ga katkad kao slabog, gotovo kao Isusa koji prosi našu ljubav, ali on nije takav. On i danas zna što želi, i danas na suveren način poziva ljude. Trebamo gledati takvim očima odvijanje povijesti svijeta, događaje u Crkvi, odvijanje osobnog života.

Današnje evanđelje suprotstavlja svjetlo s tamom. Evanđelist Matej citira proroka Izaiju: »Narod koji je sjedio u tami, vidio je veliko svjetlo«! Doista imamo potrebu ponovno uroniti u Isusovo svjetlo koje jedino može osvijetliti tamne mrlje našeg života.

Isus se rodio u noći. Oko njega vladala je tama, ne samo u prirodi, već i u srcima ljudi. I onda je netko umro, i tada su postojali noćni razbojnici, kradljivci i mučke ubojice, i tada je postojala mržnja i patnja.

Ni danas svijet nije drukčiji. I mi smo svjedoci jedne zlokobne tame koja je prekrila srca i dušu mnogih. I danas postoje ratovi, ubojstva, postoj mržnja i osveta.

Ali u ovaj svijet jednom zauvijek stupilo je Svjetlo, Isus Krist, i od tada tama nije apsolutna, noć ne traje vječno. Filozof Tagore je rekao: »Čak i more suza ima suprotnu obalu«. S Isusom je u naš život stupila nada, što je lijepo napisao papa Benedikt XVI u svojoj posljednjoj enciklici.

Vrativši se evanđelju, možemo zapaziti da se Isusova prva izjava od­nosila na Kraljevstvo nebesko. Često čujemo ovaj izraz, ali što zapravo znači »Kraljevstvo nebesko«? Pokojni westminsterski kardinal Basil Hume

o tome je ovako razmišljao: »Da bismo razumjeli i pravilno koristili izraz 'Kraljevstvo nebesko', moramo stalno imati u vidu četiri njegova znače­nja. Božje kraljevstvo već sada je prisutno, istovremeno za sada je samo dolazeća stvarnost. Božje kraljevstvo je unutarnje stanje u srcima i duši pokrštenih, istovremeno je i vanjsko stanje koje se nalazi u svijetu. Ako pretjeramo bilo koju od ove četiri stvarnosti, dobivamo iskrivljenu sliku o Božjem kraljevstvu«.

Isus je okrenuvši se svojim slušateljima rekao: »Dođite, slijedite me!« Pri tome Isus se ne poziva ni na Pisma, ni na Ivana Krstitelja, već u svoje ime, snagom svog autoriteta poziva ljude. Riječi su mu u toj mjeri očarava­juće, toliko uvjerljive, da Petar i njegov brat Andrija bez riječi, bez pitanja smjesta napuštaju sve i kreću s njim. Već znamo kuda je vodio njihov put i njihova avantura, ali oni to još nisu znali. Mnogo toga naučit će već » hodu«.

Kod prvog Isusovog nastupa nisu važne riječi, već autoritet kojim je izgovorio riječi. Osobni susret s njim ima toliki čar kojemu se ne može oduprijeti. Isus i danas zove svakoga. Tajna duhovnog života je da čujemo ovaj poziv i da se pouzdamo u Isusa i onda kada jasno još ne vidimo kamo će nas odvesti njegov poziv.