Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 7 - 7. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 72

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

GRANICE LJUBAVI

Evanđelje:  Mt 5,38-48

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?

Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Lev 19,1-2.17-18; 1 Kor 3,16-23;


Za prvo čitanje sedme nedjelje kroz godinu uzet je odlomak iz Levitskog zakonika u kojemu sveti pisac upućuje beskompromisni poziv svojim čitateljima: »Ne mrzi svog brata u svom srcu! Ne osvećuj se i ne gaji srdžbe prema sinovima svog naroda.« Ovo su prilično aktualna upozore­nja i danas, jer i danas je svijet prepun zavađenih ljudi. Dobro je znati da je za svađu uvijek potrebno dvoje, ako ne želimo ljutiti se na nikoga, onda nećemo imati nikoga s kime bismo bili u svađi.

U drugom čitanju sveti Pavao upozorava svoje vjernike iz Korinta da Duh Božji boravi u njima, stoga neka se ne razmeću, već da budu mudri u Duhu Svetom. Dobro je znati da u nama vjernicima djeluje jedna tajanstvena snaga, koja nas je u stanju uvesti u takvu mudrost, koju nam svijet ne može dati.

Evanđelje je na prvi pogled »teško štivo«. Isus poziva svoje slušatelje da ljube svoje neprijatelje. Često čujemo ili ponavljamo da je Isusovo uče­nje toliko lijepo, toliko plemenito, toliko ljudsko, da bi se na temelju njega mogao izgraditi novi svjetski poredak, u kojemu bi vladao mir i razumi­jevanje, uzajamno poštovanje i ljubav. Ali kada plemenita evanđeoska načela trebamo ostvariti u svakodnevnom životu, tada postajemo nesigurni. Ne znamo što bismo započeli s evanđeoskim načelima u gospodarstvu u politici, na radnom mjestu, ponekad čak ni u svojoj obitelji. Ako bismo željeli živjeti prema evanđeoskim načelima, sigurno bismo brzo dospijeli na periferiju društva. Može li se danas pošteno živjeti, kada se svi guraju, kada se čini da je svijet prepun neprijateljstava?

Evanđelje nam stavlja pred oči jednog od najčešće ponavljanih lsusovih moralnih načela koje, međutim, najčešće dovodi do nesporazuma: ljubi svog neprijatelja! Što je Isus htio od svojih učenika kada im je izrekao ovu zapovijed? Još nekako možemo razumjeti da se zlo ne treba vraćati  zlim, ali ići dalje od toga ne čini nam se razumnim. Možemo razumjeti i to ako netko svom neprijatelju dospjelom u nevolju pomogne, da takav čovjek ima dušu, ali to još ne znači da neprijatelja ljubimo. Da li je uopće moguće voljeti nekoga, za koga znademo da nas mrzi i želi našu propast?

Pravi smisao Isusovih riječi daje nam izvorni tekst. Definicija ljubavi prema neprijatelju nalikuje na definiciju bratske ljubavi. Evanđelje za brat­sku ljubav kaže da drugima trebamo činiti ono što bismo mi voljeli da drugi čine nama. Ovdje dakle nije riječ o osjećajima, već o djelima. Osjećajima se ne može zapovijedati, oni sami od sebe se javljaju u danoj prilici. Ali djela itekako ovise o našoj volji. O milosrdnom Samaritancu čitamo da je pomogao svom bližnjem kada je ovaj dospio u nevolju, što još ne znači da je i zavolio ovog čovjeka. Dakle, na sličan način trebamo shvatiti i »ljubav prema neprijatelju«: nije riječ o osjećajima, već o djelima. Riječ je o tome da je moguće dobrim djelima »razoružati« neprijatelja i od neprijatelja učiniti ga prijateljem.

Ova logika bila je poznata već i u krugu židovskih rabija, koju su je nazvali etikom »pretovarenog magarca«. Ako magarac tvog neprijatelja padne u jamu, pomozi mu izvući tegleću životinju. Ta će gesta rezultirati da više neće biti tvoj neprijatelj. Sličnu metodu je preporučio i Isus kada je rekao: da ako nas netko prisili da s njime prevalimo jednu milju, pre­valimo s njime dvije. To je bila uputa glede prava rimskih vojnika, koji su mogli primorati svakog Židova da u duljini od jedne milje nosi njihovo naoružanje. Na taj način su rimski vojnici prisilili Šimuna Cirenca da nosi Isusov križ. Sada dakle, kaže Isus, ako dobrovoljno produljiš ovu prisilnu udaljenost još toliko, onda će se tvoj neprijatelj vjerojatno iznenaditi, upustit će se u razgovor s tobom, i na koncu neće ti više biti neprijatelj.

Ako na taj način promisIimo ljubav prema neprijatelju, tada će u našoj duši nastupiti zanimljiv obrat: shvatit ćemo da je ljubav prema neprijatelju vrlina velikih duša koje se  usude preuzeti inicijativu. Takav je bio Isus: njegova ljubav je bila bezgranična, i takvima želi i svoje učenike: svojoj ljubavi neka ne postavljaju granice.