Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 12 - 5. korizmena nedjelja - godina A

Hitova: 66
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

TRAJNA PORUKA LAZAROVOG USKRIŠENJA

Evanđelje:  Iv 11,3-7. 17. 20-27. 33b-45

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

Lazarove sestre poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je Lazar već četiri dana u grobu. A kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Reče joj Isus: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«

Nato Isus, sav potresen upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«

Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Ez 37,12-14; Rim 8,8-11;


U prvom čitanju na petu nedjelju Korizme prorok Ezekiel nam govori o svom dobro poznatom viđenju o usahnulim kostima koje će Božja oživljujuća snaga pozvati na novi život. Utješna je misao da je Bog i danas Bog života koji je uvijek u stanju uliti novi život u nas, kada se osjećamo kao da smo usahnuli kosturi.

Za drugo čitanje uzet je dio iz Poslanice Rimljanima u kojemu sve­ti Pavao izlaže da se novi život koji je Krist dao nama, ostvaruje putem Duha Svetoga. Prisutnost Duha Svetoga u našem životu zalog je uskrsnu­ća. Ovome se priključuje evanđeoski odlomak, u kojemu nam sveti Ivan evanđelist opisuje slučaj Lazarovog uskrišenja.

Evanđeoski opis Lazarovog uskrišenja uznemirujuće djeluje na našu dušu. Ne zbog toga što ne bismo vjerovali u čudo ni zato što ne bismo vje­rovali da je Lazar doista bio mrtav, još manje zbog toga što eventualno ne bismo vjerovali da je Isus bio u stanju da uskrisava mrtve. Ispovijedamo da je on Sin Božji, gospodar života i smrti. Što zapravo djeluje uznemiru­juće u ovom evanđeoskom događaju?

Lazarovo uskrišenje nas zbunjuje zbog toga što zapravo ništa ne zna­mo o Lazarovom daljnjem životu. Kako je moguće da je jedan toliko jedin­stveni, izvanredni događaj jednostavno pao u zaborav? Kako je moguće da nitko nije istražio što se kasnije dogodilo s Lazarom? Danas bi to bilo nezamislivo. Mnoštvo fotoreportera bi Lazara pratili svukuda, intervjui­rali bi ga, knjige bi pisali o njemu, liječnici bi na njegovom tijelu vršili ana­lize u cilju utvrđivanja jesu li žive njegove stanice, funkcionira li njegov mozak? Konačno, i nama vjernicima bio bi to izvanredni argument glede postojanja Boga. Ispitali bismo Lazara kakav je raj, je li vidio Boga, kako izgledaju anđeli? Suprotno tomu, Lazar je tiho živio dalje, kao što je tiho živio i ranije, živio je dalje kao da se ništa u njegovom životu nije dogodilo.

Možda upravo tu trebamo tražiti poruku ovog događaja. U Lazaro­vom životu doista se nije dogodilo ništa bitno novo. Živio je pa umro zatim je ponovo živio jedno vrijeme i potom ponovno umro. Zar to nije novost? - mogao bi netko upitati. Nije novost za onoga koji vjeruje u Isusa Krista, a Lazar je vjerovao u njega, susreo se s njime, prepoznao je u njemu prijatelja, Otkupitelja, Sina Božjeg. Ovaj susret i ova vjera, nepovratno su promijenili Lazarov život. Ono što se poslije dogodilo, to za njega više nije mogla biti novost. To je ista ona kršćanska logika koju sveti Pavao pje­snički nadahnutim riječima primjenjuje na sebe, to jest da ni smrt, ni sve patnje svijeta nisu u stanju otrgnuti nas od Kristove ljubavi. Lazar je živio u Kristovoj vjeri, u Kristovoj vjeri je umro, u Kristovoj vjeri je opet oživio, u Kristovoj vjeri je umro i drugi puta. Život i smrt kod njega su bili samo okvir, a sadržaj je ostao uvijek isti: Kristova ljubav.

Mi smo puni strahova. Bojimo se ljudi, bolesti, budućnosti, smrti. To je do izvjesne mjere nezaobilazno jer svaka okolnost o kojoj osjećamo da je izvan naše kontrole, uzrokuje strah. Onaj, koji se u dubini duše doista susreo s Isusom, ne boji se više ničega jer se više ništa takvoga ne može dogoditi što bi ga moglo otrgnuti od Isusove ljubavi.

Lazarovo uskrišenje za prve kršćane imalo je i simboličko značenje. Zbog grijeha je preminuli Lazar bio slika odvojenosti od Boga i kršćanske zajednice, a oživjeli Lazar je bio simbol obraćenog grješnika. U ovoj međuovisnosti postaju važni i ostali učesnici: Lazarove sestre, kao i prijatelji koji su se kod Isusa založili za njega, koji su uklonili kamen s ulaza u grob, koji su oslobodili mrtvaca od njegovih zavoja. Oni predstavljaju Crkvu čijim posredstvom do vjernika dospijeva novi život. Ovdje se možemo prisjetiti da se u svetoj ispovijedi formula odrješenja također poziva na posrednič­ku ulogu Crkve, kada svećenik moli na slijedeći način: »Bog, Otac milosrđa, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir.«