Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 26 - 14. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 89
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

TEŽINA ISUSOVOG JARMA

Evanđelje:  Mt 11,25-30

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus:

»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Zah 9,9-10; Rim 8, 9.11-13;


U prvom čitanju na četrnaestu nedjelju kroz godinu, prorok Zaharija prikazuje dolazećeg spasitelja kao kralja mira. U njemu prepozna­jmo Isusa blagog srca kojemu se i danas s pouzdanjem molimo za mir u svijetu.

U drugom čitanju sveti Pavao hrabri vjernike u Rimu da upoznaju kako u njima boravi Duh Božji. I nas isti ovaj Duh potiče i hrabri na teškim životnim putovima.

U evanđelju sveti Matej evanđelist nam prenosi Isusove ohrabrujuće riječi: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni — i ja ću vas okrije­piti«. Naravno, ovaj Isusov poziv neposredno je bio upućen onima koji su se oko njega tiskali. Od čega su ovi ljudi bili umorni? To možemo saznati na taj način da se sjetimo pojedinih Isusovih prispodoba. O radnicima iz vinograda saznajemo da su mnogi nezaposleno stajali još i u kasno posli­jepodnevnim satima jer im nitko nije dao posla. Bili su tamo dakle, među Isusovim slušateljima i umorni nezaposleni. Iz prispodobe o sijaču sazna­jemo s kolikim je trudom obavljao svoj posao i koliko je mali urod bio. Bili su tamo među Isusovim slušateljima i umorni zemljoradnici koji su teškim radom mogli uzdržavati svoje obitelji. Ali tamo su bili i umorni bolesnici i prosjaci koje su čak tjerali s Isusova puta: sjetimo se samo jerihonskog slijepca kojega su na svaki način htjeli ušutkati. Ali ne mislimo samo na siromahe i bolesnike: tamo je bio vjerojatno i Nikodem koji se umorio zbog teških zakona svoje vjere. Doista, svatko se zbog nečega nekad u životu umori i ima potrebu za Isusom.

Od čega se umaramo mi, današnji ljudi? Mogli bismo naznačiti tri velika područja umora.

Umaramo se zbog ubrzanog tempa života: mogli bismo reći da se umaramo  od svijeta u kojemu živimo.

Umaramo  se vidjevši brojne nepravde: mogli bismo reći da se umaramo od ljudi, od zakona, od institucija...

Umaramo se zbog svojih moralnih nesavršenosti: mogli bismo reći da se umaramo od sebe samih, od toga tko smo i što smo.

Tada dospijeva do nas Isusov tihi, ohrabrujući poziv da pođemo k njemu, on će nam osvježiti dušu.

Lijek protiv životnog tempa je tiha molitva: neka ne prođe dan da se ne zaustavimo barem na nekoliko minuta, posebice uvečer prije spavanja, da bismo svoje srce uzdigli Bogu, da mu zahvalimo na brojnim darovima.

Lijek protiv ljudske primitivnosti i sebičnosti je čovjekoljublje naše vjere; neka ne prođe dan da nismo nekome učinili kakvo dobro.

Lijek protiv razočarenja u same sebe je primanje sakramenata, prije svega sveta ispovijed, putem koje uvijek nanovo primamo jamstvo da Bog prihvaća i ljubi; neka ne prođe dulje vrijeme, a da ne položimo teret naših manjkavosti pred Isusovo milosrdno srce, da ne bismo morali teret tegliti na inače neravnom putu života.

Druga rečenica koja prenosi radosnu vijest ovog evanđeoskog odlomka glasi: »Moj jaram je sladak, a moje breme lako.« Zar to nije proturječje? Može li teret biti lagan? Obično mislimo obrnuto: ako nekoga opteretimo, onda za njega kažemo da vuče jaram. Može li jaram biti sladak? Nitko ne uzima jaram dobrovoljno, njega nam uvijek netko drugi prisilno postavlja. Što je zapravo Isus htio reći ovom slikom? Tadašnjim njegovim slušateljima ova slika je mnogo govorila.

Židovima vjera nije bila samo radost, već i teret zbog bezbrojnih propisa, pravila, običaja i zabrana. Isus je jednom prilikom tvrdim riječi osudio farizeje koji putem svojih pravila postavljaju nepodnošljiv teret na druge koje istovremeno oni sami nisu voljni nositi. U tom smislu slušatelji su iz Isusovih prispodoba mogli iščitati da njegova vjera nije teret, već sloboda, nije jaram već ljubav. Ovaj odgovor može i nama razjasniti što je bit prave religije. Ali nekako osjećamo da nas ovo objašnjenje ne može zadovoljiti bez ostatka, jer je Isus drugom prilikom tvrdio i da tko želi postati njegovim učenikom taj svaki dan iznova treba uzeti na sebe svoj križ, a križ može biti jednako težak kao jaram.

U Palestini volovski jaram tesali su iz drva. Gazda je odveo vola do tesara koji je uzeo mjeru s volovskog vrata te je započeo s izradom jarma. Kada je jaram pripremio, vlasnik je ponovno odveo vola da isprobaju je li jaram izrađen po mjeri, ne stišće li volu vrat? Jaram su dakle izradili prema mjeri kao krojač odijelo.

Postoji legenda po kojoj je Isus bio u cijeloj Palestini najbolji izrađivač jarmova, a obrtnici su već i onda izvjesili simbol svoje firme. Iznad vrata Isusove radionice dakle visjela je slika jednog jarma s natpisom: »Ovdje se izrađuju najudobniji jarmovi«. Najvjerojatnije je sve to samo legenda, ali koja ipak izražava duboku istinu koju bismo mogli ovako formulirati: Onaj teret što ga Isus stavlja na ramena svojih sljedbenika točno je primje­reni jaram prema osobi, koji, ako i nije lagan, nije teži od onoga koji smo u stanju nositi. Ni jedan križ nije teži od onoga koliko nam ramena mogu nositi.