Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

ŽUPNI LISTIĆ

Župni listić br. 27 - 15. nedjelja kroz godinu - godina A

Hitova: 81
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Župni listić u PDF formatu.

BOŽANSKI SIJAČ I DANAS NEPOKOLEBLJIVO SIJE SJEME

Evanđelje:  Mt 13,1-23

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!« I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli

Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«


Ostala čitanja: Iz 55,10-11; Rim 8,18-23


U prvom čitanju na petnaestu nedjelju kroz godinu prorok Izaija na primjeru sijača dokazuje djelotvornost Božje riječi koja se Bogu ne vraća bez ploda. Dobro je znati da Božja riječ i danas donosi obilan plod u ljudskim srcima.

U drugom čitanju sveti Pavao svjedoči o sigurnosti kršćanske nade. I danas nas tješi i hrabri uvjerenje svetog Pavla da »patnje ovog života me­đutim, po mom mišljenju, nisu mjerljive sa dolazećom slavom koja će se očitovati na nama«.

U evanđelju, sveti Matej nam prikazuje Isusovu dobro poznatu prispo­dobu o sijaču. Više je revnih propovjednika pronašlo zahva­lan materijal u ovoj prispodobi da bi tvrdim riječima žigosali ovaj svijet, nevjernike i grješnike, koji nisu otvorena srca prihvatili Božju riječ. Doista, i to se može, povremeno i treba reći, a optužba se ne odnosi samo na ne­vjernike, već na sve nas. Žalosna poruka ovog evanđeoskog odlomka jest da mnogo milosti zbog našeg nemara, pada na neplodno tlo.

Ali prispodoba o sijaču, isto kao i ostale evanđeoske riječi, prije svega jesu radosna vijest koja daje utjehu, ohrabrenje i svjetlo. U ovom evanđeo­skom odlomku čujemo i o sreći: »Vaše oči su sretne jer vide, i uši su vam isto jer čuju...« Božje kraljevstvo se ostvaruje ovdje i sada, sjeme ovdje i sada, na očigled izrasta u biljku.

I danas postoji dobra zemlja, plodno tlo oko nas i u nama. Usudimo se primiti radosnu vijest da nas Bog ljubi, ohrabrenje da je povijest u Božjim rukama i od njega nitko to ne može oduzeti; usudimo se izreći da snaga Duha Svetoga i danas pokreće srca tisuća ljudi na pokajanje, da božanski sijač  i danas nepokolebljivo sije sjemenje. Ako smo to razumjeli, onda nam postaje jasno i to da i mi trebamo postati sijači, to jest trebamo oko sebe sijati dobrotu, ljubav, opraštanje, svjetlo i ohrabrenje koje smo sami iskusili u svojoj vjeri, u sakramentalnom životu, u Božjim darovima.

Svijet je i danas prepun čudesa, samo što se Božja prisutnost ne može dokazati statističkim iskazima, znanstvenim eksperimentima, laboratorij­skim eksperimentima. Već su apostoli začuđeno pitali Isusa: »Zašto im govoriš u prispodobama?« Tajne Kraljevstva nebeskog ne mogu se nasli­kati, već samo srcem prihvatiti. Onaj koji želi samo vidjeti tajne ili čuti o njima iz puke znatiželje, taj se prilično brzo razočara. Tajnu treba prihvatiti srcem. Tko prihvati Isusa taj će razumjeti i njegov nauk i u svom će životu iskusiti njegovu prisutnost i snagu.

Još jedna misao može nam pružiti snagu u ovom umornom, okorje­lom svijetu: Sijač koji je u ovoj prispodobi sam Isus, nepokolebljivo obilazi svijet, odnosno ljudske duše i baca sjeme, unatoč tomu što unaprijed zna da neće svako sjeme naći plodno tlo. Dobro je znati da se Bog nije umorio ljubiti svijet, ljubiti čovjeka, ljubiti nas. Bog je jednom zauvijek rekao da svijetu — i nije porekao svoju riječ.

Vrativši se na prispodobu o sijaču, promislimo da Isus spominje tri uvjeta za prihvaćanje njegove riječi: »Naposljetku, pao je na plodno tlo onaj koji je saslušao, prihvatio nauk i donio dobar urod, jedan stostruki, drugi šezdesetostruki, treći tridesetostruki«.

Saslušati Riječ znači da ćemo posvetiti vremena našoj vjeri, da njegu­jemo svoju vjeru, da čitamo i proučavamo Sveto pismo u smislu kako to saznajemo o Blaženoj Djevici Mariji u evanđelju: razmišljala je o značenju anđeoskog pozdrava, vagala je smisao riječi, razmišljala je o riječi Božjoj. Mogli bismo reći i na ovaj način: Riječ će naići na plodno tlo onda kada u u nama probudi zanimanje za vjeru.

Prihvatiti  Riječ znači da s povjerenjem i ljubavlju osluškujemo Božji poziv. Svaki pojedini odlomak Svetog pisma upućen je nama, Riječ nas oslovljava: Božja riječ nekada uzrokuje strah u nama, jer nas zove u nepoznato, nekada nas ražalosti jer nam uzburka savjest; ali najčešće nas hrabri i potiče. Možda možemo reći i na sljedeći način: Riječ će naići na plodno tlo onda ako u nama probudi ljubav prema vjeri.

Konačno donijeti ploda znači da se povjerimo Božjoj ljubavi i s povjerenjem krećemo u nepoznatu budućnost, znajući da na svakoj »svadbi u Kani«, to jest u našoj radosti i na svakoj Kalvariji, to jest u našoj patnji, Isus  nas očekuje. Tko je ovo razumio na njega se odnose riječi ovog evanđeoskog odlomka: »Vaše su oči sretne, jer vide, i vaše su uši sretne, jer čuju «