Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Župni listić br. 5 - 5. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

ONI OSTAVIŠE SVE I POĐOŠE ZA ISUSOM!

 Evanđelje: Lk 5,1-11

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ je Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 6,1-2a.3-8; Ps 138,1-5.7c-8; 1 Kor 15,1-11


Starozavjetni su vjernici u strahopoštovanju, svjesni uzvišenosti i svetosti Boga Stvoritelja, često u mističnim viđenjima strepili za život jer su osjećali svoju grešnost te se nisu smatrali dostojnima Božje prisutnosti. Činjenica je da Bog za svoja djela spasenja treba ljude od povjerenja, postojane u vjeri, nadi i ljubavi. Po njima On želi objaviti svoju volju. U pozivu čovjeku Bog je uvijek imao inicijativu. Koga On izabere, toga i osposobljuje za njegovo poslanje - bez obzira što mi mislili o toj osobi. Čovjek se treba odazvati na Božji poziv i postati njegovim radosnim glasnikom.

Današnja nam biblijska čitanja opisuju Izaiju proroka i apostola Petra kao prvake svojeg vremena koje je Bog na poseban način pozvao i oni su se odazvali. Obojica su priznali svoju grešnost i nedostojnost, ali su se prepustili djelovanju Duha Svetoga koji ih je vodio u njihovom životu i propovijedanju Božjeg plana spasenja. Pavao se u poslanici Korinćanima zahvaljuje na milosti Božjoj, koju smo primili po Kristovoj žrtvi na križu i uskrsnuću od mrtvih. Ona nam se daje kao nezasluženi Božji dar, ali traži našu suradnju. Odazivamo se Božjem pozivu tako da dajemo sve od sebe kako bismo se u svojem životu u potpunosti posvetili nasljedovanju Krista - bez obzira u kojem se zanimanju ostvarivali.

Različiti su životni putovi ljudi i svatko će sebe naći ako izabere svoj pravi put. Isto tako treba poštivati drugoga na njegovom putu. Svi planovi za širenjem kršćanstva dobri su tako dugo dok su vjerni osnovnom i bitnom - vjerovanju Isusu Kristu i njegovoj poruci.

Istinsko življenje i vjerovanje Isusove poruke uvijek stvara nova iznenađenja. Iz vjere u Isusa Krista nastaju čuda koja čovjek vrlo teško može predvidjeti. Oni koji su vjerovali Isusovoj riječi, pronosili su radosnu vijest spasenja, činili su čudesa. Izgledali su da su izvan svijeta, da su čudaci, a mijenjali su svijet.

Isusa je već pratilo silno mnoštvo koje je tražilo milost, čudo, lijepu riječ, poštovanje...

Današnja slika o lađi je simbol zajedništva - Petrova lađa je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Crkva je tu kao zajednica koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, već činjenica da je Isus s njima u lađi. Kad je Isus u lađi sve se mijenja, to zajednici daje pouzdanje. To su tada doživjeli Petar, Andrija, Ivan i Jakov.

To bismo trebali doživjeti i mi danas. Naviještanje zahvaća sve one koji čeznu za ljubavlju, dobrotom i pravdom. Te vrednote ljudi su uvijek tražili i od toga/za to živjeli. Dolazimo do pitanja koje nam se s pravom nameće - jesmo li uvijek naviještali Radosnu vijest ili smo širili neku svoju priču? Možda danas mnogi, u nastojanju oko širenja kršćanstva, bacaju mreže u prazne vode, po svojem nahođenju ili po svojoj mudrosti i vrlo često ostaju praznih mreža. Bez obzira što su se mučili cijelu noć/čitav život, nisu ulovili gotovo ništa od ribe. Nešto treba mijenjati. Poput Petra, kad je nelogično i možda čak besmisleno, iz povjerenja u Isusa trebaju baciti svoje mreže na drugu stranu, trebaju promijeniti način djelovanja. Tako je nastala nepokolebljiva zajednica vjernika - Crkva.

Slušajući danas razmišljanja i stavove mnogih ljudi kao da imamo osjećaj da nas je sve manje u Petrovoj lađi. Trenutno tako i izgleda. Kao vjernici moramo znati i čvrsto vjerovati da dokle god je Isus s nama na lađi, može se ponoviti čudo bogatog ulova, pa i kod nas u Hrvatskoj.

Župni listić br. 4 - 4. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

OD VJERE, UFANJA I LJUBAVI - NAJVEĆA JE LJUBAV!

 Evanđelje: Lk 4,21-30

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ je Gospodnja.


Ostala čitanja: Jr 1,4-5.17-19; Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17; 1 Kor 12,31-13,13


Drugo nam čitanje danas govori o riječi koja prožima cijelu Isusovu poruku, a to je Ljubav! O njoj su pisali sv. Ivan i sv. Pavao, ali i mnogi drugi umjetnici nadahnjivali su se tijekom povijesti tom tematikom. Pavao u poslanici Korinćanima pjeva hvalospjev ljubavi. Uspoređuje ju sa drugim ljudskim vrlinama i daje joj prednost pred svima.

Sve prolazi - samo ljubav ostaje! Ljubav čovjeka čini potpunim, sretnim i vječnim. Uz vjeru i nadu ljubav je božanska vrlina. Pavao nas upozorava da će vjera i nada proći, ali ljubav će trajati vječno. On nam opisuje koje su vlastitosti ljubavi jer svjedoci smo kako znamo u kategoriju ljubavi staviti svega i svačega. Ljubav je velikodušna, ne zavidi, nije ljubomorna. Zavist i ljubomora narušavaju istinsku ljubav, kad se žalostimo radi dobra drugoga, kad mu zavidimo na sreći i uspjehu. Zavist od samih početaka ljude udaljava i smeta im da budu sretni. Za gotovo sve probleme današnjeg čovječanstva možemo svesti na zajednički nazivnik - na manjak ljubavi. Ona je uvijek opredijeljena za istinu, prihvaća drugoga i drukčijega. Možemo zaključiti da je ljubav čovjekova potreba po samoj naravi. Svi ljudi čeznu za ljubavlju i ona je čovjeku potrebna poput hrane. Ljubiti znači prihvaćati drugoga, razumjeti ga i ne mu suditi.

Isus je pokazao da se ljubav može iskusiti kroz drugoga i pozvao je sve ljude na to iskustvo. Prva i najvažnija njegova zapovijed bila je da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio! Da bismo ljubav mogli ostvariti i konkretno provesti u djelo, Krist nam šalje svojega Duha da nas inspirira u našem svakodnevnom odnosu prema drugima, prema bližnjima.

Današnje Evanđelje pokazuje nam kako je jako tanka granica čovjekovog oduševljenja i radosti zbog kvalitete neke osobe i mržnje prema istoj, koja nas onda potiče na nasilje. U Nazaretu kao da je one subote sve bilo u znaku napetog iščekivanja što će im Isus drvodjelja propovijedati jer čuli su o njegovim uspjesima i odazivu ljudi u pozivima na obraćenje. Vjerojatno su im njegova čudesna ozdravljenja bolesnih bila privlačnija od njegovih riječi, makar im se većina toga činila čudesnim i nevjerojatnim. Izaija im je navijestio kako će u mesijansko vrijeme gubavi biti izliječeni, hromi će hodati, slijepi će progledali i nijemi će progovoriti, a mrtvi će se probuditi na život. Dok su se svi pitali što će kod njih učiniti, kako će ih pokušati uvjeriti u svoje poslanje, Isus ih iznenađuje kad im govori i podsjeća ih da je već u vrijeme velikih proroka Ilije i Elizeja bilo velikih čudesa nad strancima, i da proroci nisu dobro došli u svom zavičaju, nego su češće bili prihvaćeni od stranaca, a prezirani od domaćih ljudi. To je prelilo čašu njihova strpljenja, srca su im se ispunila mržnjom te su bili spremni za nasilje, na ubojstvo!

Pitajmo se i mi danas nismo li se mi danas nekako navikli slušati Isusove riječi, govoriti drugima što trebaju činiti i kako živjeti, a u našim djelima baš se i ne prepoznaje nasljedovanje njegovih riječi. Kao da sve znamo, ali ne marimo provesti ih u djelo. Božja riječ neka nam iz dana u dan bude uvijek poziv na novi život.

Župni listić br. 2 - 2. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

UČINITE ŠTO GOD VAM KAŽE!

Evanđelje:  Iv 2,1-12

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 62,1-5; Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac; 1 Kor 12,4-11


Nakon božićnog vremena radosnog razmišljanja o Isusovom dolasku na ovaj svijet kao malog djeteta, započeli smo vrijeme kroz godinu u kojem ćemo kroz 34 tjedna pratiti Krista Učitelja i Propovjednika. Po krštenju na rijeci Jordanu započeo je svoje mesijansko djelovanje i naučavanje. Današnja nas liturgijska čitanja uvode u konkretnu situaciju u kojoj se u tom trenutku nalazio Izraelski, izabrani narod.

Prorok Izaija podsjeća ih na nevjeru i odbacivanje Saveza prijateljstva s Bogom sklopljenom na Sinaju. Tu činjenicu opisuje slikama o ženidbi i nevjeri supružnika. Prorokuje Božju dobrotu na djelu, jer će unatoč svemu, Izrael opet postati Božjom miljenicom i odabranicom. Više ih neće sustići tragedije ropstva, osjećaj napuštenosti i samoće budući će Bog poslati Mesiju. Pavao zajednici u Korintu iznosi pouku o različitosti darova Duha Svetoga i različitosti onih koji ih primaju. Hoće zapravo reći da se tako uspostavlja uzajamnost među vjernicima jer takvi s različitim darovima i sposobnostima trebaju jedni druge, međusobno si pomažu koristeći primljene darove.

Možemo čak i reći da ti darovi više trebaju služiti zajedničkom dobru nego samim pojedincima. Takvim načinom života stvara se neprekinuti krug uzajamnosti i svi članovi zajednice imaju svega što im treba, u ničemu ne oskudijevaju. Svim darovima primljenim od Duha Svetoga izgrađujemo jedinstvo Crkve - mističnog tijela Kristova.

Evanđelist Ivan, izvještavajući nas o Isusovom prvom čudesnom znamenju u Kani Galilejskoj, svjedoči nam objavu Kristove božanske slave i Očeve potvrde njegovog mesijanskog poslanja. Neki od učenika Ivana Krstitelja, potaknuti događajima na Jordanu, pošli su za Isusom ne znajući što ih čeka i kako će taj život s Isusom izgledati. Odmah na početku trebao im je jaki poticaj i ohrabrenje. Isus je u živote ljudi s kojima se susretao unosio radost, mir i zadovoljstvo. Objavio im je Očevu volju i plan spasenja koji je ponuđen svakom čovjeku. Znak čudesnog Božjeg djelovanja u svijetu pokazan na svadbi učenicima je bio dovoljan da ih početno oduševi i učvrsti u vjeri da je Isus taj obećani Mesija. Nisu ostali ravnodušni nego pozivaju svoje prijatelje i rođake na nasljedovanje Isusa. Znakovita je činjenica kako su u središtu Isusovog čuda u Kani voda i vino. Tako je najavio da će kraljevstvo Božje obilovati čudesnim i spasonosnim izljevima milosti i pretvorbama u sakramentima krštenja i euharistije. Isusovu Majku Mariju često nazivamo našom posrednicom i zagovornicom kod Boga. Prije svega ona je bila prva vjernica u Božji plan spasenja, u Isusovo mesijansko poslanje, a učenicima je bila uzor i poticaj. Poslužiteljima kod stola, a i nama danas, govori da učinimo što god nam Isus kaže. Taj njezin poziv uvijek je aktualan, a njezina brižnost za dobro drugih neka nam bude bitna karakteristika života. Nasljedujmo Mariju, pravovremeno shvatimo gdje i kad nas netko treba, u čemu se trebamo staviti na raspolaganje bližnjima i kome trebamo posredovati milost Božju. Isusov pomalo čudan odgovor Mariji ne treba nas brinuti. I on i ona već su tada bili svjesni što sve podrazumijeva ostvarenje njegovog poslanja – sve je podređeno Spasiteljevoj žrtvi na križu u kojoj svjedoči neizmjernu ljubav prema Ocu i prema svakom čovjeku.

Župni listić br. 3 - 3. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

ISUS - NAVJESTITELJ RADOSNE RIJEČI!

 Evanđelje: Lk 1,1-4; 4, 14-21

Početak svetog Evanđelja po Luki

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je

jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima,

na slobodu pustiti potlačene,

proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Neh 8,2-4a.5-6.8-10; Ps 19,8-10.15; 1 Kor 12,12-30


U Bibliji nam je zapisana burna povijest izraelskog naroda, a u današnjem prvom čitanju saznajemo kako su zbog čestih odlazaka u ropstvo zaboravili/zanemarili Zakon i kao nauk i kao stil života određen etičkim načelima. Bili su Izraelci, ali kao da su se izgubili svoj identitet jer su prihvatili stil života poganskih naroda koji su ih okruživali. Trebalo je ponovno narod poučiti sadržajima Biblije, podsjetiti ih na Savez sklopljen između njihovih predaka predvođenih Mojsijem na putu iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. U središtu svega treba biti Božja riječ jer se oko nje okuplja narod Božji, sluša je, razmišlja o njoj i živi prema njoj. Ta Riječ daje život. Slušanje i poštovanje Božje riječi izvor su razumijevanja koje ne ostaje samo na racionalnoj razini, nego znači i njezino prihvaćanje u čovjekovoj nutrini, gdje nas najdublji osjećaji dovode u srž snage te Riječi.

Možemo si postaviti pitanje kako mi danas čitamo i promišljamo tu Riječ? Da li bi se moglo reći da smo i mi u nekom ropstvu te da su mnogi naši kršćanski i hrvatski sadržaji ispražnjeni. Ostala je ljubav pripadnosti kršćanstvu, katoličanstvu, ali nekako nam u javnosti smetaju kršćanski sadržaji i nazivi. Moglo bi se reći da nam je na općem planu potrebno učiniti ono isto što je učinio Ezra Izraelskom narodu. Iz početka uvoditi u kršćanske sadržaje i poučavati u vjeri sve naraštaje. Potrebna nam je unutarnja obnova. Mnogi ne znaju temeljne geste kršćanskog ponašanja. Potrebno je vratiti se iskonskoj vrijednosti. Uzmimo samo svetkovinu Božića - nije li se nekako ispraznio njegov smisao i izgubila njegova bît, zar se nije dosta profanirao iako ga slavimo kao kršćanski i državni blagdan? Zar ga nismo svetije i dostojanstvenije slavili u vrijeme zabrana? Postali smo danas nemoralnije društvo nego li što smo to bili prije.

Pogledajmo samo na razini govora, međusobne komunikacije. Nikada u medijima, u kazalištu, književnosti ili javnom govoru nije bilo vulgarnijeg govora i prostačenja kao danas. U tome vrlo brzo slijedimo sekularizirani Zapad, štoviše u nekim stvarima smo ga i nadmašili. U Bibliji imamo savjete i iskustva kako prebroditi te probleme.

Trebamo prihvatiti pouku kako se obnoviti. Bibliju treba trajno čitati i uvijek će nam iznova progovarati novom snagom i usmjeravati nas u novi život. Osvjetljavat će nam put u budućnost. No, trebamo htjeti obnovu.

Isus nam je poslan navijestiti slobodu duha. Mi smo za svoju slobodu odgovorni. Sami se oslobađamo od svega onoga što nas osobno zarobljava. Isus naviješta i donosi poruku svima nama. Pomaže nam izaći iz duhovnog ropstva i sljepila jer ono je izvor svih čovjekovih zala i grijeha. Čovjek u takvom stanju ne može prepoznati bližnjega kao brata, Boga kao stvoritelja niti Isusa kao Krista - Mesiju. Ozbiljno pročitana i duboko promeditirana Božja riječ može biti blaga vijest siromasima, može vid vratiti slijepima, može dati slobodu zarobljenima, može izliti milost Božju na svijet. Svojim životom u slušanju Riječi i vjerom u Krista, koji je ispunjenje proroštava, možemo (p)ostati blagovjesnicima – ispunjeni Duhom Svetim. Samo se trebamo odvažiti i krenuti.

Župni listić br. 1 - Krštenje Gospodinovo - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Kako ja živim svoje krštenje?

 Evanđelje:  Lk 3,15-16.21-22

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 40, 1-5.9-11; Ps 104, 1b-4.24-25.27-30; Tit 2, 11-14; 3,4-7


 Nakon trideset godina skrovitog života u Nazaretu Isus započinje svoje javno djelovanja. Na samom početku dolazi

pred Ivana na rijeku Jordan te traži da ga Ivan krsti. Treba odmah reći da Isusu nije trebalo to krštenje, nego je on svima nama pokazao primjer što nam je svima činiti. Svi mi trebamo primiti krštenje kako bismo postali njegova braća i sestre.

No, u trenutku Isusova krštenja dogodilo se nešto veličanstveno - objavljuje se sam Bog riječima s neba: „Ovo je Sin moj ljubljeni – u njemu mi sva milina!“

Nakon duge šutnje kroz povijest Bog ponovo progovara ljudima, obznanjuje svima da nije zaboravio na svoja obećanja da će nas spasiti. To se spasenje sada na najkonkretniji način počelo i ostvarivati – jer nakon toga Isus započinje svoj put prema Kalvariji, ali i prema uskrsnuću.

Židovi su primali Ivanovo krštenje kao znak i dokaz svoje pokore i obraćenja. Isusu sve to nije bilo potrebno. On ne ide u Jordan da ga ta voda opere od grijeha – ne, on ide u Jordan zato da sam posveti sve vode svijeta, kojima će biti krštene milijarde ljudi, ali i da na sebe preuzme sve grijehe koji će tom vodom biti oprani. Isusu sigurno nije bilo mjesto među onim silnim pokornicima koji su došli k Ivanu na rijeku Jordan. No, On dragovoljno prihvaća pokoru i životno trpljenje kako bi svima nama olakšao naše patnje i naše trpljenje. On je svima htio pokazati da je to najsigurniji put do spasenja. Božji glas s neba Isusu daje legitimitet – punomoć. Tada je židovskom narodu, a preko njega i svima nama jasno rečeno tko je Isus Krist: svima nam je tada dano do znanja da je on vječna Očeva Riječ, da je On sam Božji Sin, naš Spasitelj i Otkupitelj, da je on došao među nas kako bi nas učinio djecom Božjom, u Božje miljenike.

Upravo to smo svi mi u trenutku našega krštenja i postali. Postali smo djeca Božja, postali smo Božji miljenici. Sakrament krštenja sve nas obvezuje da živimo dostojno imena koje nosimo – kršćani, dakle oni koji su opečaćeni Kristom. To je za sve nas velika čast ali i obaveza. Uvijek trebamo čuvati tu svoju krsnu milost.

A mnogi nažalost to ne čine iako govore da su kršćani. Njihovo se kršćanstvo vidi jedino na krsnom listu. Nemojmo i mi biti takvi. Neka naš život i naša djela jasno pokazuju da smo Kristovi i da zauvijek želimo njegovi i ostati.