Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Župni listić br. 10 - 2. korizmena nedjelja- godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Povjerova Abraham

Prvo čitanje:  Post 15,5-12.17-18

Čitanje Knjige Postanka

U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost.

I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i ra¬siječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticā nije rasijecao. Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao.

Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova.

Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Ps 27,1.7-9.13-14; Fil 3,17-4,1; Lk 9,28b-36


Pripovijeda se kako su gledatelji u cirkusu oduševljeno pljeskali hodaču po užetu. I dok se spremao da s ručnim kolicima prijeđe isti put, zapitao je jednoga koji je najviše pljeskao, vjeruje li da on, hodač, to doista može učiniti. Čovjek je rekao kako u to uopće ne sumnja. Međutim, kad ga je hodač pozvao da sjedne u ta kolica, čovjek se nije složio. Očito: jedna je stvar vjerovati riječima, a nešto je posve drugo vjerovati svojim opredjeljenjem.

I tu onda dolazi Abraham – nezaobilazan lik u našem naviještanju. Prisjetimo se. Abraham, starac, pozvan od Boga, napušta svoje prebivalište, svoju domovinu i svoj narod i odlazi u nepoznato, u zemlju koju mu Bog pokazuje. Iako je već star, a bez potomstva, Bog obećava njemu i njegovoj ženi da će od njih proisteći velik narod. Tako u današnjem čitanju čujemo velebno obećanje: „Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj, ako ih možeš prebrojiti… Toliko će biti tvoje potomstvo.“ Pismo nas izvješćuje kako je najveća Abrahamova odlika u tome što je bez ikakva pridržaja vjerovao Bogu. I da će imati potomstvo, i da će posjedovati zemlju. Nije sumnjao u Božju providnost ni onda kada je mislio da treba žrtvovati vlastitog sina. Veli zato Pismo: „U nadi protiv svake nade povjerova Abraham i uračuna mu se u pravednost.“

Rekli bismo da se na tome sve temelji. Sa svoje strane Bog čini sve. On nas je stvorio, on nas je spasio i spašava nas, on nam je pripravio vječni život u svome kraljevstvu, on nas je učinio svojom djecom, dionicima božanske naravi Isusa Krista, on nam poklanja sve u Kristu, jer nam više od svoga Sina i nije mogao ništa drugo darovati. Bog nas čini „bogovima“, kako svjedoči i Stari i Novi zavjet. A mi? Mi trebamo samo u to povjerovati. Tako jednostavno. Zatvoriš oči i ponavljaš: „Vjerujem, vjerujem, vjerujem…“?

Bit će očito kako nije dovoljno govoriti „Vjerujem, vjerujem!“ Povjerovati Bogu znači upustiti se u svetu avanturu. Upravo su to činili velikani vjere. Zar je, po ljudsku govoreći, Petar, kakav je već bio, bio pogodan za apostola? A bivši carinik Matej? A častohlepljivi Ivan i Jakov? A progonitelj Pavao? Pa ipak, Bog ih poziva i oni se odazivlju. Vjeruju Bogu da mogu nešto od njih učiniti. Vjeruju da je Bog veći od njihove slabosti, da Bog nadilazi njihove grijehe, da ih Bog svojom snagom čini temeljima Crkve. Jednako su tako i drugi sveci primjer kako Bog čini velike stvari u običnim, malim ljudima. Nije li lakomisleni Franjo postao čudesni primjer evanđeoske jednostavnosti? Nije li Ignacije, obuzet ispraznim junaštvima, postao mudri borac za Božje kraljevstvo. U čemu je onda njihova veličina i zasluga? Zasluga je Božja, a njihova je veličina da su povjerovali i da su se prepustili Božjem vodstvu. To su oni koji su shvatili da se najbolje uči plivati plivajući.

Sve smo dublje u korizmi. To je poziv i za nas: da povjerujemo. Da povjerujemo da se možemo obratiti, da možemo postati Božji, da možemo u svjetlu evanđelja promijeniti svoj život. Korizma je za to izvrsna prilika. Tako će onda i naš Uskrs biti prepun prave, istinske radosti, „koju nam nitko oduzeti neće“.

Župni listić br. 9 - 1. korizmena nedjelja- godina C

Korisnička ocjena: 1 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan

Evanđelje:  Lk 4,1-13

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Pnz 26,4-10; Ps 91,1-2.10-15; Rim 10,8-13


Na početku korizme Gospodin nas poučava kako se trebamo nositi s napasnikom i sa svim lošim nagnućima koja su u nama. Bog dopušta da budemo izloženi napastima zato da bismo iz njih izišli jači.

Onaj tko želi biti uspješan u laganju, nikad ne govori nešto što bi bila potpuna laž. On nam radije donosi takozvane “poluistine”, tvrdnje gdje se istina i laž isprepliću, a sve onako kako to odgovara onome koji laže. Slično tako i Sotona – Otac laži, uvijek nam zlo i grijeh omota nečim dobrim i poželjnim. Nije li već prvim ljudima obećao da će, pojedu li od zabranjenog voća i tako prekrše Božju zapovijed, postati kao bogovi? Nije li on Judi govorio kako od Isusova propovijedanja ionako nema ništa jer se Kraljevstvo koje je iščekivao ne ostvaruje. Zato je Sotona rekao Judi neka barem iskoristi što se iskoristiti da, neka “unovči” Isusa za 30 srebrnika.

I evo nam i u današnjem evanđelju Sotone na djelu. Nastupa kao i uvijek lukavo i vješto. Svoje laži omata istinama i dobrim nakanama. Isus je u pustinji. Posti dugo vremena. Tijelo mu je već slabo od gladi. I gle – dolazi đavao i govori mu: “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom!” Evo rečenice koja na prvi pogled izgleda posve istinitom. “Ako si Sin Božji…” Pa, Isus jest Sin Božji! “Reci da ovaj kamen postane kruhom”. I ovo izgleda posve ispravno. Isus je gladan. Bog je odredio da se čovjekov život održava hranom. Kruh je Božji dar. Prema tome, ako je Isus Sin Božji, a jest, onda je za nj prava sitnica stvoriti si kruh. Ta ne uzima nešto što bi bilo nepotrebno, luksuzno…

Međutim, Isus otkriva gotovo nevidljivu zamku i veli: “Ne živi čovjek samo o kruhu!” Isus nas upozorava da glad za kruhom i za ovozemnim darovima znade zamračiti naš pogled da ne vidimo i druge vrednote kao što su ljubav, dobrota, darežljivost, poštovanje prema Bogu i bližnjemu. Isus nas opominje da naš pogled ne smije biti prikovan samo za ovozemne probitke. Kako onda vrednovati izjave i mišljenja da čovjek zbog posla nema vremena za molitvu, za nedjeljnu misu, za svoje roditeljske i sinovske obveze, nema vremena biti Božji čovjek jer je, eto, takav “tempo današnjeg života”… Čuvajmo se: “Ne živi čovjek samo o kruhu!”

Đavao pokazuje Isusu sva kraljevstva zemlje. Veli: “Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njegovu, jer meni je dana i kome hoću dajem je. Ako se dakle, pokloniš preda mnom, sve je tvoje.” Silna je to napast. Budimo iskreni. Koliko god je čovjeku važno jelo i piće, ipak je u njemu silno prisutna strast da vlada, da se ističe. I evo pred Isusom opet poluistine. Naime, đavao nudi Isusu sva svjetska kraljevstva. Pa to Isusu već sve i pripada. U njemu i po njemu je sve stvoreno i sve stoji u njemu. Zamka đavlova se sastoji u tome da đavao to sebi prisvaja i, kao, to velikodušno Isusu daje. I još pod uvjetom da mu se Isus pokloni. Isus mirno odgovara da je pisano: “Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinome služi!” Evo odgovora: “Gospodinu Bogu svom se klanjaj. Čovjek se treba samo Bogu klanjati, samo Boga “obožavati”. Ništa nije toliko važno da bi Boga potisnulo na drugo mjesto. Ni bogatstvo, ni čast, ni vlast, ni ljepota, ni uspjeh, ni slava. Bez Boga – sve je to prah i pepeo, bez Boga sve su to đavlove podvale i smicalice.

Đavao Isusa potiče da se baci s vrha hrama, jer, podsjeća ga, u Pismu stoji kako će ga zaštiti anđeli Božji. I to izgleda po sebi nevino. Isus je, naime, kasnije učinio mnoga čudesa. Pa ako sada treba skočiti da ga svi vide kako se na zemlju spustio neozlijeđen, to samo može potvrditi pred ljudima da je on Mesija, Sin Božji. Međutim, Isus odgovara: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!'” Ovo ne mora na prvi pogled izgledati jasno. Ono “ne iskušavaj” znači da ne smijemo od Boga tražiti čudesa koja bi sama sebi bila svrhom. Isus je uvijek činio čudesa koja su išla za dobrom ljudi koji su u potrebi. Isus je svojim čudesima pomagao potrebitima koji su iskazivali vjeru u njegovu riječ. Tako su čudesa postala znakom da povjeruju oni koji su imali otvoreno srce. Što nama govori ovaj Isusov odgovor? Ne smijemo Boga iskušavati. To znači da ne smijemo od Boga tražiti čudo, tamo gdje mi sami možemo i trebamo raditi. Ne možemo očekivati čudesa u polaganju ispita ako ne učimo. Ne možemo očekivati od Boga čudesno zdravlje, ako sami na njega ni malo ne pazimo. Ne možemo tražiti od Bog slogu i mir u obitelji, ako sami tome ne želimo pridonositi. A pogotovo, ne možemo od Boga očekivati neke znakove po kojima bismo se mi proslavili i ostavljali bez daha one koji nas gledaju. Nije velik pred Bogom onaj koji čini čudesa, koji liječi i koji proizvodi čudesne znakove – sve ako su od Boga! – nego je velik onaj koji Boga štuje i ljubi iznad svega, koji ljubi i poštuje svoga bližnjega i koji čini dobro. Pravi se Božji duh krije u tihu i skrovitu srcu. Ljudi takva srca daju plodove koji dopiru do vječnosti.

Zamolimo Gospodina da nas prosvjetljuje u ovom svetom vremenu da razaznamo zamamnosti i laži ovoga svijeta, da bismo čista srca mogli slijediti put evanđelja, put Isusa Krista.

Župni listić br. 4 - 4. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

OD VJERE, UFANJA I LJUBAVI - NAJVEĆA JE LJUBAV!

 Evanđelje: Lk 4,21-30

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«

A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.

Riječ je Gospodnja.


Ostala čitanja: Jr 1,4-5.17-19; Ps 71,1-4a.5-6b.15ab.17; 1 Kor 12,31-13,13


Drugo nam čitanje danas govori o riječi koja prožima cijelu Isusovu poruku, a to je Ljubav! O njoj su pisali sv. Ivan i sv. Pavao, ali i mnogi drugi umjetnici nadahnjivali su se tijekom povijesti tom tematikom. Pavao u poslanici Korinćanima pjeva hvalospjev ljubavi. Uspoređuje ju sa drugim ljudskim vrlinama i daje joj prednost pred svima.

Sve prolazi - samo ljubav ostaje! Ljubav čovjeka čini potpunim, sretnim i vječnim. Uz vjeru i nadu ljubav je božanska vrlina. Pavao nas upozorava da će vjera i nada proći, ali ljubav će trajati vječno. On nam opisuje koje su vlastitosti ljubavi jer svjedoci smo kako znamo u kategoriju ljubavi staviti svega i svačega. Ljubav je velikodušna, ne zavidi, nije ljubomorna. Zavist i ljubomora narušavaju istinsku ljubav, kad se žalostimo radi dobra drugoga, kad mu zavidimo na sreći i uspjehu. Zavist od samih početaka ljude udaljava i smeta im da budu sretni. Za gotovo sve probleme današnjeg čovječanstva možemo svesti na zajednički nazivnik - na manjak ljubavi. Ona je uvijek opredijeljena za istinu, prihvaća drugoga i drukčijega. Možemo zaključiti da je ljubav čovjekova potreba po samoj naravi. Svi ljudi čeznu za ljubavlju i ona je čovjeku potrebna poput hrane. Ljubiti znači prihvaćati drugoga, razumjeti ga i ne mu suditi.

Isus je pokazao da se ljubav može iskusiti kroz drugoga i pozvao je sve ljude na to iskustvo. Prva i najvažnija njegova zapovijed bila je da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio! Da bismo ljubav mogli ostvariti i konkretno provesti u djelo, Krist nam šalje svojega Duha da nas inspirira u našem svakodnevnom odnosu prema drugima, prema bližnjima.

Današnje Evanđelje pokazuje nam kako je jako tanka granica čovjekovog oduševljenja i radosti zbog kvalitete neke osobe i mržnje prema istoj, koja nas onda potiče na nasilje. U Nazaretu kao da je one subote sve bilo u znaku napetog iščekivanja što će im Isus drvodjelja propovijedati jer čuli su o njegovim uspjesima i odazivu ljudi u pozivima na obraćenje. Vjerojatno su im njegova čudesna ozdravljenja bolesnih bila privlačnija od njegovih riječi, makar im se većina toga činila čudesnim i nevjerojatnim. Izaija im je navijestio kako će u mesijansko vrijeme gubavi biti izliječeni, hromi će hodati, slijepi će progledali i nijemi će progovoriti, a mrtvi će se probuditi na život. Dok su se svi pitali što će kod njih učiniti, kako će ih pokušati uvjeriti u svoje poslanje, Isus ih iznenađuje kad im govori i podsjeća ih da je već u vrijeme velikih proroka Ilije i Elizeja bilo velikih čudesa nad strancima, i da proroci nisu dobro došli u svom zavičaju, nego su češće bili prihvaćeni od stranaca, a prezirani od domaćih ljudi. To je prelilo čašu njihova strpljenja, srca su im se ispunila mržnjom te su bili spremni za nasilje, na ubojstvo!

Pitajmo se i mi danas nismo li se mi danas nekako navikli slušati Isusove riječi, govoriti drugima što trebaju činiti i kako živjeti, a u našim djelima baš se i ne prepoznaje nasljedovanje njegovih riječi. Kao da sve znamo, ali ne marimo provesti ih u djelo. Božja riječ neka nam iz dana u dan bude uvijek poziv na novi život.

Župni listić br. 8 - 8. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Iz obilja srca usta govore.

Evanđelje:  Lk 6,39-45

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:

Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.

Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.

Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.

Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Sir 27,4-7; Ps 92,2-3.13-16; 1 Kor 15,54-58;


Zašto ljudi vole pratiti vrhunske sportove? Sigurno je puno razloga. Jedan od njih je svakako egzaktnost, odnosno provjerljivost. U životu i u politici često čujemo lijepe priče i sjajne zamisli, velika obećanja i ružičastu budućnost… I onda se često razočaramo. Jedno su lijepe želje, jedno su obećanja, a drugo je život. Pogotovo nam zasmeta kada nas netko svjesno želi zavarati praznim pričama. Međutim, u sportu ne može biti praznih priča. Jasno se vide rezultati. Tu nema ni protekcije ni nepotizma. Rezultati sve govore, što god mi mislili o pojedinom sportašu, koliko god nam se on sviđao ili ne sviđao. Zbog toga neki – čini se s pravom! – govore da bi se mnoge tvrtke u većinskom vlasništvu države trebale ugledati upravo u sportaše. Tu je rad, napor, treninzi, tu je iskrenost prema samome sebi, jer se drukčije ne bi mogli ispravljati nedostatci. Nema zavaravanja, nema pustih priča, nema starih zasluga… Rezultati. Samo plodovi rada.

Stablo se po plodu poznaje

Isus na sličan način vrednuje čestitost pojedinog čovjeka i vjernika (Lk 6,39-45). Veli: „Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.“

Rado bismo u tome svjetlu htjeli sagledati vlastite roditelje, braću i sestre, zatim naše bližnje, šefove na poslu, a osobito rado političare. Kakvi su plodovi njihova rada? Međutim, uvijek trebamo Božju riječ gledati kao riječ upućenu svakome pojedinom od nas. Svatko treba u Božjoj riječi, kao u jasnu zrcalu, sagledavati same sebe. Dobro je zastati i pokušati bar djelomično uočiti kakvi su plodovi moga djelovanja? Možda mislim da sam u nekim pitanjima u pravu, samo što me, eto, moji bližnji ne razumiju. I zato uporno ustrajavam na svome stavu i dokazujem drugima da su u krivu. I koji su plodovi? Ima li više razumijevanja, dobrote, strpljivost i uvažavanja? Ili se svađe umnažaju i razdor raste? Kakvi su plodovi mojih nastupa, moga govorenja, moga djelovanja? Postižem li tako svoj mir? Širim li svojim djelovanjem i svojim postojanjem onaj Kristov mir? Mogu li u tome smislu svake večeri u miru usnuti ako se uključim u taj pothvat?

Iz obilja srce usta govore

Isus u nastavku govori o posebnoj vrsti plodova koje svakodnevno u obilju iznosimo. To su naše riječi, to je naš govor. Kada netko (mi ili netko drugi) iznosi samo loše stvari o drugima, o Crkvi, o državi, o ovome ili onome, kada se pri tome čuju i ružne (redovito neprovjerene) objede, što to znači? Za Isusa je to jasno: „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.“ Kakvu sliku daje moje srce, moja duša, ako samo vidim zlo, zlu namjeru, korupciju i grijeh svake vrste? Nisam li tada sličan „žutom tisku“ (a koje naše glasilo nema u sebi velik dio žutila?) koji iznosi samo skandale i pojedinosti crne kronike? Blag, dobrohotan čovjek u svakom čovjeku može i treba pronaći zrnce dobrote, baš kao što će dobar odgojitelj u svakom djetetu pronaći onaj žar dobrote koji se treba ražariti.

Svjedočanstvo našega života

Veli Isus: „Vi ste svjetlost svijeta. Vi ste sol zemlje“. U nama – Božjom milošću – gori plamen Božje ljubavi, vatra Kristova spasenja, mi smo nositelji one blage i radosne vijesti – Evanđelja, da Bog u Kristu pobjeđuje svako zlo, da Božja ljubav nadjačava svaki grijeh i svaku oholost. Tu radost i tu blagost na poseban način su pokazivali toliki sveci: Majka Terezija, Leopold Mandić, Alojzije Stepinac. Veli Pavao: „Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (Rim 12,21). To je jamstvo mira i radosti. Zato, okanimo se strančarenja i ogovaranja. Nemojmo se baviti tuđim grijesima. Radije molimo za spasenje svoje i za spasenje cijeloga svijeta. Kao što reče Pavao: „Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama“ (2 Kor 13,11). Upravo tako: Bog mira bit će s nama. Što više poželjeti?

Župni listić br. 3 - 3. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

ISUS - NAVJESTITELJ RADOSNE RIJEČI!

 Evanđelje: Lk 1,1-4; 4, 14-21

Početak svetog Evanđelja po Luki

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je

jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima,

na slobodu pustiti potlačene,

proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Neh 8,2-4a.5-6.8-10; Ps 19,8-10.15; 1 Kor 12,12-30


U Bibliji nam je zapisana burna povijest izraelskog naroda, a u današnjem prvom čitanju saznajemo kako su zbog čestih odlazaka u ropstvo zaboravili/zanemarili Zakon i kao nauk i kao stil života određen etičkim načelima. Bili su Izraelci, ali kao da su se izgubili svoj identitet jer su prihvatili stil života poganskih naroda koji su ih okruživali. Trebalo je ponovno narod poučiti sadržajima Biblije, podsjetiti ih na Savez sklopljen između njihovih predaka predvođenih Mojsijem na putu iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. U središtu svega treba biti Božja riječ jer se oko nje okuplja narod Božji, sluša je, razmišlja o njoj i živi prema njoj. Ta Riječ daje život. Slušanje i poštovanje Božje riječi izvor su razumijevanja koje ne ostaje samo na racionalnoj razini, nego znači i njezino prihvaćanje u čovjekovoj nutrini, gdje nas najdublji osjećaji dovode u srž snage te Riječi.

Možemo si postaviti pitanje kako mi danas čitamo i promišljamo tu Riječ? Da li bi se moglo reći da smo i mi u nekom ropstvu te da su mnogi naši kršćanski i hrvatski sadržaji ispražnjeni. Ostala je ljubav pripadnosti kršćanstvu, katoličanstvu, ali nekako nam u javnosti smetaju kršćanski sadržaji i nazivi. Moglo bi se reći da nam je na općem planu potrebno učiniti ono isto što je učinio Ezra Izraelskom narodu. Iz početka uvoditi u kršćanske sadržaje i poučavati u vjeri sve naraštaje. Potrebna nam je unutarnja obnova. Mnogi ne znaju temeljne geste kršćanskog ponašanja. Potrebno je vratiti se iskonskoj vrijednosti. Uzmimo samo svetkovinu Božića - nije li se nekako ispraznio njegov smisao i izgubila njegova bît, zar se nije dosta profanirao iako ga slavimo kao kršćanski i državni blagdan? Zar ga nismo svetije i dostojanstvenije slavili u vrijeme zabrana? Postali smo danas nemoralnije društvo nego li što smo to bili prije.

Pogledajmo samo na razini govora, međusobne komunikacije. Nikada u medijima, u kazalištu, književnosti ili javnom govoru nije bilo vulgarnijeg govora i prostačenja kao danas. U tome vrlo brzo slijedimo sekularizirani Zapad, štoviše u nekim stvarima smo ga i nadmašili. U Bibliji imamo savjete i iskustva kako prebroditi te probleme.

Trebamo prihvatiti pouku kako se obnoviti. Bibliju treba trajno čitati i uvijek će nam iznova progovarati novom snagom i usmjeravati nas u novi život. Osvjetljavat će nam put u budućnost. No, trebamo htjeti obnovu.

Isus nam je poslan navijestiti slobodu duha. Mi smo za svoju slobodu odgovorni. Sami se oslobađamo od svega onoga što nas osobno zarobljava. Isus naviješta i donosi poruku svima nama. Pomaže nam izaći iz duhovnog ropstva i sljepila jer ono je izvor svih čovjekovih zala i grijeha. Čovjek u takvom stanju ne može prepoznati bližnjega kao brata, Boga kao stvoritelja niti Isusa kao Krista - Mesiju. Ozbiljno pročitana i duboko promeditirana Božja riječ može biti blaga vijest siromasima, može vid vratiti slijepima, može dati slobodu zarobljenima, može izliti milost Božju na svijet. Svojim životom u slušanju Riječi i vjerom u Krista, koji je ispunjenje proroštava, možemo (p)ostati blagovjesnicima – ispunjeni Duhom Svetim. Samo se trebamo odvažiti i krenuti.

Župni listić br. 7 - 7. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.

Evanđelje:  Lk 6,27-38

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.

Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.

Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: 1 Sam 26,2.7-9.12-13.22-23; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1 Kor 15,45-49;


Današnje evanđelje pokazuje da je jedno od osnovnih pravila za kršćanina, za njegov boravak u Božjem domu ljubav prema neprijateljima. No, svatko će svojim iskustvom potvrditi kako je teško ljubiti svoje neprijatelje pa se nameće pitanje: zašto je Krist uopće postavio to pravilo? Svijet u kojem živimo pun je nepravde i zla. U tom i takvom svijetu sudjeluje svaki od nas. Doživljava­mo zlo, ali i sudjelujemo u njemu. Zlo je poput neke zarazne bolesti i želi otrovati svaki suživot. Gotovo se nitko ne može trajno osloboditi napasti da na udarac ne uzvrati udarcem. Očito je da će, malo po malo, sve veća zaraza zla razoriti ovaj svijet, ali ne vidi se put kojim bi se izišlo iz tog začaranog kruga. Nije li ljubav prema neprijateljima zapravo kapitulacija pred snagama mržnje i zla? Nije li zlo ipak ispravniji način borbe protiv zla, prema onoj narodnoj „Klin se klinom izbija"? Za Isusa Krista nije. Za njega, Ljubav je iznad svega. Ona nije samo za one koji su nam dragi i dobri. LJUBAV je MILOST, DAR, ZAHVALNOST. Ljubav je UNI­VERZUM! Ljubav je BOG! Prema tome, ljubav je OPĆA - za sve i svakoga, za do­broga i za zloga. Krist poziva na ljubav prema neprijateljima jer on zna da postoji dobro i u neprijateljima. Teološki rečeno, to dobro u neprijatelju je sam čovjek kao Božje stvorenje. Iz toga slijedi da onaj koji ne ljubi neprijatelje, proglašava ih apsolutnim zlom, što je kršćanski neprihvatljivo. Ne postoji apsolutno zlo: sva­ko zlo pretpostavlja dobrotu postojanja. Kršćanski, neprijatelje treba promatrati Božjim očima, kao Božja stvorenja vrijedna poštovanja i ljubavi. Kršćanin u ne­prijatelju treba probuditi to dobro koje u njemu postoji. To Isus od nas očekuje. Bog u svakom svom stvorenju, u svima nama, vidi prvenstveno ono lijepo, do­bro, iznad grube kože i zlog ponašanja. Dakle, kako Bog ljubi nas ljude grešnike, tako kršćani trebaju ljubiti svoje neprijatelje. Tako ljubav prema neprijateljima izriče svu strastvenost kršćanske ljubavi. Ona sve čini kako bi dobro zavladalo u neprijatelju, kako bi neprijatelj postao prijatelj - Božji čovjek. Sv Augustin veli: ,,U neprijatelju ne ljubiš ono što on jeste, nego ono što želiš da on postane. Stoga, kada ljubiš neprijatelja, ljubiš brata". Neprijatelj je, po Augustinu, 'neotesano drvo,' ali kad ga 'otešemo' - obradimo svojom kršćanskom ljubavlju - on postaje „novo Božje stvorenje", istesana lijepa statua. Bog strastveno ljubi čovjeka grešnika i tako mu ukazuje na neostvarene mogućnosti dobrote u njemu samome. Isus Krist je svojom raspetom ljubavlju na križu pokazao što je sve Bog spreman učiniti kako bi vratio čovjeka k sebi u „svoj dom", u svoje zajedništvo. Ljubav prekida zatvoreni krug zla. Ići zlom na zlo - zlo se samo udvostru­čuje, povećava bez kraja. Tako kršćanska poruka po Kristu znači: „Klin zla izbija se klinom dobrote." Za ovo je potrebna čvrsta i duboka vjera u istinitost onoga što Bog obećava, što Bog u Isusu objavljuje. Bog sam tako djeluje. On ljubi do kraja. U Isusu razotkriva svu dubinu takve ljubavi. Isus ono što propovijeda i ži­votom svjedoči. S križa blagoslivlje i prašta. Na križu ne zatvara svoje srce, nego ga otvara i prašta svojim mrziteljima.

U današnjem evanđelju Luka prenosi Isusovu poruku - zapovijed koja nema alternative: „Ljubite svoje neprijatelje,...blago­slivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu, pruži i drugi.. .Svakomu tko od tebe ište, daji. ..I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." Za ovakvo ponašanje potrebna je promjena ljudskog srca, povratak u svoju dušu, u najintimnije mjesto svoje osobnosti. MILOSRDNA LJUBAV je temelj kršćanskog vjerovanja i djelovanja. Evanđelje nas dalje poučava i kaže: „Ako slušate i slijedite Krista, bit će vam plaća velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." Današnje Lukino evanđelje završava ovim riječima: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." A ako smo takvi, MILOSRDNI prema svima, Isus nam obećava: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se:. .."

Župni listić br. 2 - 2. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

UČINITE ŠTO GOD VAM KAŽE!

Evanđelje:  Iv 2,1-12

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«

A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«

Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 62,1-5; Ps 96,1-3.7-8a.9-10ac; 1 Kor 12,4-11


Nakon božićnog vremena radosnog razmišljanja o Isusovom dolasku na ovaj svijet kao malog djeteta, započeli smo vrijeme kroz godinu u kojem ćemo kroz 34 tjedna pratiti Krista Učitelja i Propovjednika. Po krštenju na rijeci Jordanu započeo je svoje mesijansko djelovanje i naučavanje. Današnja nas liturgijska čitanja uvode u konkretnu situaciju u kojoj se u tom trenutku nalazio Izraelski, izabrani narod.

Prorok Izaija podsjeća ih na nevjeru i odbacivanje Saveza prijateljstva s Bogom sklopljenom na Sinaju. Tu činjenicu opisuje slikama o ženidbi i nevjeri supružnika. Prorokuje Božju dobrotu na djelu, jer će unatoč svemu, Izrael opet postati Božjom miljenicom i odabranicom. Više ih neće sustići tragedije ropstva, osjećaj napuštenosti i samoće budući će Bog poslati Mesiju. Pavao zajednici u Korintu iznosi pouku o različitosti darova Duha Svetoga i različitosti onih koji ih primaju. Hoće zapravo reći da se tako uspostavlja uzajamnost među vjernicima jer takvi s različitim darovima i sposobnostima trebaju jedni druge, međusobno si pomažu koristeći primljene darove.

Možemo čak i reći da ti darovi više trebaju služiti zajedničkom dobru nego samim pojedincima. Takvim načinom života stvara se neprekinuti krug uzajamnosti i svi članovi zajednice imaju svega što im treba, u ničemu ne oskudijevaju. Svim darovima primljenim od Duha Svetoga izgrađujemo jedinstvo Crkve - mističnog tijela Kristova.

Evanđelist Ivan, izvještavajući nas o Isusovom prvom čudesnom znamenju u Kani Galilejskoj, svjedoči nam objavu Kristove božanske slave i Očeve potvrde njegovog mesijanskog poslanja. Neki od učenika Ivana Krstitelja, potaknuti događajima na Jordanu, pošli su za Isusom ne znajući što ih čeka i kako će taj život s Isusom izgledati. Odmah na početku trebao im je jaki poticaj i ohrabrenje. Isus je u živote ljudi s kojima se susretao unosio radost, mir i zadovoljstvo. Objavio im je Očevu volju i plan spasenja koji je ponuđen svakom čovjeku. Znak čudesnog Božjeg djelovanja u svijetu pokazan na svadbi učenicima je bio dovoljan da ih početno oduševi i učvrsti u vjeri da je Isus taj obećani Mesija. Nisu ostali ravnodušni nego pozivaju svoje prijatelje i rođake na nasljedovanje Isusa. Znakovita je činjenica kako su u središtu Isusovog čuda u Kani voda i vino. Tako je najavio da će kraljevstvo Božje obilovati čudesnim i spasonosnim izljevima milosti i pretvorbama u sakramentima krštenja i euharistije. Isusovu Majku Mariju često nazivamo našom posrednicom i zagovornicom kod Boga. Prije svega ona je bila prva vjernica u Božji plan spasenja, u Isusovo mesijansko poslanje, a učenicima je bila uzor i poticaj. Poslužiteljima kod stola, a i nama danas, govori da učinimo što god nam Isus kaže. Taj njezin poziv uvijek je aktualan, a njezina brižnost za dobro drugih neka nam bude bitna karakteristika života. Nasljedujmo Mariju, pravovremeno shvatimo gdje i kad nas netko treba, u čemu se trebamo staviti na raspolaganje bližnjima i kome trebamo posredovati milost Božju. Isusov pomalo čudan odgovor Mariji ne treba nas brinuti. I on i ona već su tada bili svjesni što sve podrazumijeva ostvarenje njegovog poslanja – sve je podređeno Spasiteljevoj žrtvi na križu u kojoj svjedoči neizmjernu ljubav prema Ocu i prema svakom čovjeku.

Župni listić br. 6 - 6. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Blago vama siromasi ...

Evanđelje: Lk 6,17.20-26

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme:

Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:

»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!

Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!

Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!

Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!

Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.

Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«

»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!

Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!

Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!

Jao vama kad vas svi budu hvalili!

Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Jr 17,5-8; Ps 1,1-4.6; 1 Kor 15,12.16-20;


Isusa je slijedilo mnoštvo ljudi. Bilo je tu bolesnih, opsjednutih, siromašnih, gladnih, nesretnih…Svi su oni imali isti cilj: od Isusa su očekivali jedan drugi život, ljepši i bolji život od onoga kojega su do tada živjeli. Upravo zato su došli tom velikom proroku. Osjećali su da im on može pomoći.

Kada je Isus vidio te ljude bio je ganut i počeo im je govoriti riječi blaženstva: „Blago vama siromasi… blago vama koji sada gladujete… blago vama koji sada plačete…“ itd. Moramo priznati da nas ove Isusove riječi pomalo zbunjuju. Ovdje treba jasno reći: Isus nije htio bolest, patnju, glad i siromaštvo predstaviti kao nekakav ideal.

Isusova blaženstva žele izraziti stvarnost da su Bogu bliži ljudi koji su u nevolji i potrebi, koji su siromašni, koji su žalosni, koji na bilo koji način trpe.

No, isto tako treba jasno reći da Evanđelje ne naviješta neki jeftini moralizam, kao da bi siromasi već samim tim što su siromašni bili dobri i kao da ih njihov loš položaj samim time čini boljima od drugih. Ne, siromasi se proglašavaju blaženima samo zato što njihova nevolja i njihova bijeda pobuđuje Božju sućut i Isusovo srce ispunja suosjećanjem.

Isusova blaženstva žele reći svima onima koji trpe da im je Bog blizu. Unatoč svojoj bijedi ne trebaju očajavati jer ih je Bog izabrao za svoje prijatelje i posebno je milosrdan prema njima. To je radosna vijest koju donosi Isus. Bog je na njihovoj strani jer ti ljudi traže nekoga tko bi im bio blizu.

A tko je bogat i sit, tko uvijek samo prima pohvale, jedva da očekuje da se njegov život radikalno promijeni, takav najčešće osjeća da mu nitko nije potreban, pa ni sam Bog. On je sam sebi dostatan. I upravo zato u drugom dijelu evanđelja stoje ona četiri „jao“! „Jao vama bogataši, jao vama koji ste sada siti, jao vama koji se sada smijete, jao vama kad vas svi budu hvalili“!

Isus ne želi slaviti siromaštvo kao neku vrijednost samu po sebi, ali isto tako ne želi niti bogatstvo kao takvo osuditi. Spasenje našega života ne ovisi o našem imetku. Naše spasenje ovisi o tome živim li kao dijete Božje, koje je svjesno da treba Oca, da treba Božju milost i pomoć. Ako se uvijek trudimo biti u Božjoj blizini, uopće nije važno jesmo li siromašni ili bogati: Isus će nam reći: „Blago vama!“ A samo to svi mi želimo čuti.

Župni listić br. 1 - Krštenje Gospodinovo - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

Kako ja živim svoje krštenje?

 Evanđelje:  Lk 3,15-16.21-22

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 40, 1-5.9-11; Ps 104, 1b-4.24-25.27-30; Tit 2, 11-14; 3,4-7


 Nakon trideset godina skrovitog života u Nazaretu Isus započinje svoje javno djelovanja. Na samom početku dolazi

pred Ivana na rijeku Jordan te traži da ga Ivan krsti. Treba odmah reći da Isusu nije trebalo to krštenje, nego je on svima nama pokazao primjer što nam je svima činiti. Svi mi trebamo primiti krštenje kako bismo postali njegova braća i sestre.

No, u trenutku Isusova krštenja dogodilo se nešto veličanstveno - objavljuje se sam Bog riječima s neba: „Ovo je Sin moj ljubljeni – u njemu mi sva milina!“

Nakon duge šutnje kroz povijest Bog ponovo progovara ljudima, obznanjuje svima da nije zaboravio na svoja obećanja da će nas spasiti. To se spasenje sada na najkonkretniji način počelo i ostvarivati – jer nakon toga Isus započinje svoj put prema Kalvariji, ali i prema uskrsnuću.

Židovi su primali Ivanovo krštenje kao znak i dokaz svoje pokore i obraćenja. Isusu sve to nije bilo potrebno. On ne ide u Jordan da ga ta voda opere od grijeha – ne, on ide u Jordan zato da sam posveti sve vode svijeta, kojima će biti krštene milijarde ljudi, ali i da na sebe preuzme sve grijehe koji će tom vodom biti oprani. Isusu sigurno nije bilo mjesto među onim silnim pokornicima koji su došli k Ivanu na rijeku Jordan. No, On dragovoljno prihvaća pokoru i životno trpljenje kako bi svima nama olakšao naše patnje i naše trpljenje. On je svima htio pokazati da je to najsigurniji put do spasenja. Božji glas s neba Isusu daje legitimitet – punomoć. Tada je židovskom narodu, a preko njega i svima nama jasno rečeno tko je Isus Krist: svima nam je tada dano do znanja da je on vječna Očeva Riječ, da je On sam Božji Sin, naš Spasitelj i Otkupitelj, da je on došao među nas kako bi nas učinio djecom Božjom, u Božje miljenike.

Upravo to smo svi mi u trenutku našega krštenja i postali. Postali smo djeca Božja, postali smo Božji miljenici. Sakrament krštenja sve nas obvezuje da živimo dostojno imena koje nosimo – kršćani, dakle oni koji su opečaćeni Kristom. To je za sve nas velika čast ali i obaveza. Uvijek trebamo čuvati tu svoju krsnu milost.

A mnogi nažalost to ne čine iako govore da su kršćani. Njihovo se kršćanstvo vidi jedino na krsnom listu. Nemojmo i mi biti takvi. Neka naš život i naša djela jasno pokazuju da smo Kristovi i da zauvijek želimo njegovi i ostati.

Župni listić br. 5 - 5. nedjelja kroz godinu - godina C

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Župni listić u PDF formatu.

ONI OSTAVIŠE SVE I POĐOŠE ZA ISUSOM!

 Evanđelje: Lk 5,1-11

 Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ je Gospodnja.


Ostala čitanja: Iz 6,1-2a.3-8; Ps 138,1-5.7c-8; 1 Kor 15,1-11


Starozavjetni su vjernici u strahopoštovanju, svjesni uzvišenosti i svetosti Boga Stvoritelja, često u mističnim viđenjima strepili za život jer su osjećali svoju grešnost te se nisu smatrali dostojnima Božje prisutnosti. Činjenica je da Bog za svoja djela spasenja treba ljude od povjerenja, postojane u vjeri, nadi i ljubavi. Po njima On želi objaviti svoju volju. U pozivu čovjeku Bog je uvijek imao inicijativu. Koga On izabere, toga i osposobljuje za njegovo poslanje - bez obzira što mi mislili o toj osobi. Čovjek se treba odazvati na Božji poziv i postati njegovim radosnim glasnikom.

Današnja nam biblijska čitanja opisuju Izaiju proroka i apostola Petra kao prvake svojeg vremena koje je Bog na poseban način pozvao i oni su se odazvali. Obojica su priznali svoju grešnost i nedostojnost, ali su se prepustili djelovanju Duha Svetoga koji ih je vodio u njihovom životu i propovijedanju Božjeg plana spasenja. Pavao se u poslanici Korinćanima zahvaljuje na milosti Božjoj, koju smo primili po Kristovoj žrtvi na križu i uskrsnuću od mrtvih. Ona nam se daje kao nezasluženi Božji dar, ali traži našu suradnju. Odazivamo se Božjem pozivu tako da dajemo sve od sebe kako bismo se u svojem životu u potpunosti posvetili nasljedovanju Krista - bez obzira u kojem se zanimanju ostvarivali.

Različiti su životni putovi ljudi i svatko će sebe naći ako izabere svoj pravi put. Isto tako treba poštivati drugoga na njegovom putu. Svi planovi za širenjem kršćanstva dobri su tako dugo dok su vjerni osnovnom i bitnom - vjerovanju Isusu Kristu i njegovoj poruci.

Istinsko življenje i vjerovanje Isusove poruke uvijek stvara nova iznenađenja. Iz vjere u Isusa Krista nastaju čuda koja čovjek vrlo teško može predvidjeti. Oni koji su vjerovali Isusovoj riječi, pronosili su radosnu vijest spasenja, činili su čudesa. Izgledali su da su izvan svijeta, da su čudaci, a mijenjali su svijet.

Isusa je već pratilo silno mnoštvo koje je tražilo milost, čudo, lijepu riječ, poštovanje...

Današnja slika o lađi je simbol zajedništva - Petrova lađa je simbol Crkve. Isus je ušao u tu lađu. Iz nje govori ljudima. Crkva je tu kao zajednica koja se okuplja oko Petra i njegovih nasljednika. Ali to je ne čini osobitom, već činjenica da je Isus s njima u lađi. Kad je Isus u lađi sve se mijenja, to zajednici daje pouzdanje. To su tada doživjeli Petar, Andrija, Ivan i Jakov.

To bismo trebali doživjeti i mi danas. Naviještanje zahvaća sve one koji čeznu za ljubavlju, dobrotom i pravdom. Te vrednote ljudi su uvijek tražili i od toga/za to živjeli. Dolazimo do pitanja koje nam se s pravom nameće - jesmo li uvijek naviještali Radosnu vijest ili smo širili neku svoju priču? Možda danas mnogi, u nastojanju oko širenja kršćanstva, bacaju mreže u prazne vode, po svojem nahođenju ili po svojoj mudrosti i vrlo često ostaju praznih mreža. Bez obzira što su se mučili cijelu noć/čitav život, nisu ulovili gotovo ništa od ribe. Nešto treba mijenjati. Poput Petra, kad je nelogično i možda čak besmisleno, iz povjerenja u Isusa trebaju baciti svoje mreže na drugu stranu, trebaju promijeniti način djelovanja. Tako je nastala nepokolebljiva zajednica vjernika - Crkva.

Slušajući danas razmišljanja i stavove mnogih ljudi kao da imamo osjećaj da nas je sve manje u Petrovoj lađi. Trenutno tako i izgleda. Kao vjernici moramo znati i čvrsto vjerovati da dokle god je Isus s nama na lađi, može se ponoviti čudo bogatog ulova, pa i kod nas u Hrvatskoj.