Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

U DODIRU LJEPOTE, OŽIVLJAVA I TVOJ ŽIVOT

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Predragi čitatelju, darujem ti ovo svoje iskustvo, za možda neke tvoje trenutke samoće, tuge ili neke bezizlazne situacije za tebe. Svatko se nađe u toj situacije. Bitno je pronaći  izlaz iz te patnje. Tako sam se baš i ja, iako sam hagioasistent,  našla u toj situaciji. Probudilo me, jedno meni teško, jesensko, nedjeljno jutro. Budim se tužna, ali znam da se ne smijem potpuno predati tom osjećaju. Moram potražiti izlaz iz tog stanja. Devet je sati. Odlazim sama do predivne šume u blizini mojega grada. Po dolasku me već raduje ta tišina. Kao da sve još spava. Sjedam na obližnji panj i podižem oči k nebu. Krošnje visokih stabala hrastove šume, uzdižu se visoko. Teško ih je i pogledom dohvatiti. A ja tako mala, neznatna i slaba pred tom silinom prirode, promatram ta visoka stabla. Sada već i osjećam, kako taj život oko mene miriše. I lišće i gljive i sve raslinje , živi oko mene. Promatram taj čudesan život, tako spor, a oku tako vidljiv i srcu dodirljiv. Nije prošlo niti petnaestak minuta moje čežnje, da oživi moj život, u ovoj tako čudesnoj ljepoti Stvoritelja, događa se nešto neponovljivo. Kao da sam dozvala jutarnje zrake sunca, da se spuste nad ovaj panj i mene koja sjedim u tom čudesnom postojanju i dopuštam da tišina zavlada mojim srcem. Prepušta se tom jakom jutarnjem svjetlu i blagoj toplini koja zahvaća čitavo moje biće. I dok razmišljam kako mi je lijepo ovdje biti, uplašim se jako, jer čujem da mi nešto dolazi u susret. A ono, malo lane, prepuno lijepih točkica. Prizor kao u bajci koju čitam svojoj unučici. Zastane , taj mali „bambi“ nedaleko od mene, pogleda me i ode brzim skokom dalje. Ostaje mi samo, da zahvalim tvorcu i Stvoritelju svega što postoji. O Bože, ja tebi tako malo, a Ti meni ovaj dodir neba i ovo lane. Sad sigurno znate što se događa dalje. Vraćam se kući, prepuna života i radosti. Pitam se kuda je nestala moja tuga? Tko ju je obasjao? Na mojem licu se pojavio osmjeh. I smijem se toj Ljepoti, koja je sada u meni i oko mene.  Prenosim to svoje iskustvo svojoj prijateljici, a ona me zamoli da već slijedećeg jutra pođemo zajedno pronaći taj panj, to mjesto, kako bi i ona doživjela tu Ljepotu. To smo i uradile. No, bio je to neki drugi panj, ali je to bio naš ponovni susret Ljepote i čovjeka. Stvoritelja i čovjeka.

                Dragi čitatelju, Ljepota je tako djelotvoran lijek, za tvoju ranjenu dušu. Prepusti se i ti tom DODIRU LJEPOTE, tom djelotvornom „lijeku“ iz naše hagioterapijske ljekarne. On je besplatan i bez nuspojava. I onda, kada osjetiš da je lijepo što postojiš, u danu koji ti je darovan, ne zadržavaj taj osjećaj samo za sebe. Tom unutarnjom Ljepotom u sebi, obasjaj nekoga u svojo blizini, koji treba tvoju Ljubav, tvoju Ljepotu, koju si dobio na dar. Pomozi nam umnožavati Dobrotu, Istinu, Ljubav i Ljepotu, jer baš to je smisao ljudskog postojanja. Život darovati nekome pored sebe. Oživjeti nekoga koji je u patnji, kome je teško. Reći mu, da će biti dobro, jer o Dobroti visi ovaj svijet i sve na njemu. I ja se radujem tvome životu predragi čitatelju.

Marijana Ištvanović hagioasistent, Koprivnica

PRIJEĐI RIJEKU I PRONAĐI SVOJ MIR

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Baš tebi dragi čitatelju, koji si možda zalutao u mraku ovoga svijeta, čije je svijetlo svijet ugasio i možda se osjećaš bespomoćno, nagomilalo ti se prepuno neriješenih problema…….. tebi želim pokazati jedini izlaz koji te vraća u ŽIVOT. Kao prvo zahvali za sve te trenutke patnje, jer ti baš ta patnja želi pokazati put i vrata, na koja ćeš se ponovno vratiti radosnijem životu. Jesi li ikada prepoznao Ljubav u čovjeku i oko sebe. Ta Ljubav hoda tvojim nogama, radi tvojim rukama, govori tvojim jezikom. Popneš li se u visine, ti si u Ljubavi. Zaroniš li u morske dubine, ti si u Ljubavi. Ispred tebe, iza tebe, tebi s desne i s lijeve strane stoji Ljubav, postojanje, bitak. U SREDIŠTU TE  LJUBAVI, TAKO SE  ČUSESNO RAZVIJAŠ I ŽIVIŠ. Ljubav te dodiruje sa svih strana. Ne možeš biti izvan nje. I kad si umoran Ljubav te poziva: Dođi k meni ti umoran i opterećen. Ja ću te odmoriti…....Ponovi tu rečenicu i slušaj tko te to poziva? Ne može te tvoj prijatelj pozvati u goste, ako ti nije izgovorio riječ. A ti, što ćeš učiniti? Zatvoriti mu vrata ili reći EVO ME! Ako si se ovog trenutka, ipak odlučio za Isusa reci mu: EVO ME! On će ti otvoriti i svoja vrata. Onda ostani u tom najljepšem zagrljaju, kojeg ti čovjek ne može dati. Ostani u dodiru tvoga i Njegovog srca, koje će oživjeti tvoje srce……… Možeš mu u tom susretu tebe i Njega reći:  Molim te moj prijatelju Isuse, skini moj teret sa mene, svu prljavštinu, pomozi mi oprostiti onima koji su me povrijedili…. ja i njima opraštam…….stavi sada svoje ruke, nad mene i sve te osobe, izmiri nas i blagoslovi nas……… obuci me u nove haljine…….. I GLEDAJ KAKO TO ISUS ČINI…….. I ako svakoga dana budeš Isusa, stavljao na prvo mjesto, ako On bude uvijek ispred tebe, ako ćeš ga pustiti u sve svoje situacije i susrete s ljudima, tada će u konačnici sve završiti dobro, onako kako treba, jer si Stvoritelja tvorca svega što postoji i živi, pusti u svoj život. TI VIŠE NISI SAM! Molim te, pođi tom snagom. Ja sam pošla i doživjela izlaz iz tolikih mojih teških situacija i patnji. PRIJEĐI I TI NA TU DRUGU STRANU RIJEKE, JER TU TE ČEKA NETKO, TKO OŽIVLJAVA TVOJ ŽIVOT. RADOSTAN TI POVRATAK U DOBRO, MOJ DRAGI PRIJATELJU.

Marijana Ištvanović

TRENUCI SABRANOSTI ZA TEBE, KADA SI UMORAN I VIŠE NEZNAŠ KAKO DALJE

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sjeti se odakle si došao na ovu Zemlju? Tko te je pozvao u Život, tko je baš tebe htio, tko je htio da postojiš? Kamo i kome ćeš se vratiti? Koji je tvoj smisao života ovdje na Zemlji? IMATI ILI BITI? Osjećaš li da te Nečija ruka drži na svom dlanu, da je Nečiji pogled upućen uvijek tebi? Ako te nešto sputava da budeš radostan, voljen, slobodan, dragocjen.... ostavi taj teret VANI. Izbaci taj otrov iz svoga srca, baš kao da iznosiš smeće iz svoje kuhinje, a koje već ima neugodan miris. Stavi jedno po jedno u vreću i predaj sve to najvećoj Ljubavi, Ljubavi koja drži čitavi svijet i sve što postoji i živi. Ljubavi koja je za tebe darovala svoj život, još dok se nisi ni rodio, već bio u zamisli onoga tko te je htio, a to je tvoj Stvoritelj. A onda kada si predao sve to smeće, kada si oprostio i molio za oprost, osjećaš kao da se stvara neki čudesan most kojim prelaziš na drugu stranu Života. Stranu na kojoj si siguran, na kojoj Dobrota vlada, na kojoj izviru izvori ŽIVE VODE, vode koja natapa tvoju osobu, tvoje čitavo biće, obnavlja snagu tvojega duha i ti odjednom ustaješ iz svoje nemoći i kreneš dalje. Osjećaš kao da se tisuću lampica upali odjednom i znaš kamo ti je poći, što ti je dalje činiti. Odjednom možeš ljubiti svakog čovjeka. Jednostavno postaješ RADOSTAN i nekom tako čudesnom snagom Duha u sebi možeš dalje. TU JE TVOJ AMBIJENT, dragi prijatelju. SAMO TU TI JE POĆI. TU TI JE LIJEPO BITI. Tu će tvoji poslovi i odnosi s ljudima biti blagoslovljeni. Tvoja osoba će biti u miru. Tu tvoje srce mirno kuca, tlak postaje normalan. Svaka tvoja stanica zahvaljuje što si joj podario ŽIVOT. Tu zdravlje dolazi na mjesto bolesti duše, a onda i tijela. Tu svaki strah i zloća zastaju pred Dobrotom, Istinom, Ljubavi I Ljepotom s kojom si se susreo. I onda upiši taj susret u svaki svoj genom, u svoju memoriju i neprestano se vraćaj tom

DODIRU LJUBAVI, SUSRETU LJUBAVI I TEBE. TU JE TVOJ ŽIVOT. ZA ŽIVOT SI STVOREN. PODIGNI SVOJ POGLED GORE I VIDETI ĆEŠ RADOST ŽIVOTA, ČEKA NA TEBE. VRATI SE SVOJOJ PRVOJ LJUBAVI, KOJA TE NIKADA NIJE OSTAVILA I BIT ĆEŠ DOBRO. PROĆI ĆE SVAKA TVOJA NEUGODNA SITUACIJA, A TI ĆEŠ OSTATI ČVRSTO NA SVOJIM NOGAMA, JER SI PRIGRLIO SEBE I SVOJ ŽIVOT. RADOSTAN TI BIO TVOJ ŽIVOT PREDRAGI PRIJATELJU, DO KOJEG MI JE TOLIKO STALO.

                                                                                                    Marijana Ištvanović

KAD SI UMORAN, ZNAŠ LI KAMO TI JE POĆI?

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Dragi čitatelju, vjerujem da su i tvoji dani često naporni i da su tvoji večernji sati pomalo umorni od briga i tereta života. I kamo ti je onda poći? Valja se ponovno vratiti svojoj „kući“ svojem središtu. To je tvoje srce. Kako mi reče, jedna polaznica tribina, moj duh treba „inzulina“. Možda je još u tvojoj glavi neki košmar, buka, prepuno problema i tko zna čega sve nepotrebnog  u tom hardveru duše ima. Baš to su trenuci kada se treba spojiti na taj  „ nepresušni punjač Ljubavi“. Ni tvoj mobitel ne može bez punjača. To je tvoj večernji povratak u raj. Raj je u tebi dragi prijatelju. Dozvoli Duhu Svetome, da uđe u tvoje srce, da ga odmori. Da popravi ono što si grijehom razorio. Da ti pomogne nekome oprostiti. Da izliječi tvoje rane, pomogne riješiti neku situaciju……. Tvoj duh i Duh Sveti se susreću i postaju jedno. A onda, budi kao dijete na očevim rukama. Malo dijete je ovisan o svojim roditeljima. Tako i ti, baš ništa ne možeš bez Stvoritelja. Ostani u Njegovoj prisutnosti……….ODMARAJ…….SLUŠAJ KAKO TE MILUJE……KAKO DODIRUJE TVOJE LICE, SRCE, NOGE, RUKE,TVOJ JEZIK, TVOJE ORGANE……..odmaraj na Njegovom dlanu dokle god hoćeš……… I kad osjetiš da je sve u tebi utišalo, da ti je lijepo u tom miru biti, to je TVOJ POVRATAK U RAJ U TEBI. NEBO JE DOTAKNULO TVOJE DUBINE I SVE SE TAKO ČUDESNO SMIRUJE……. Ne zaboravi, sutra je novi dan. Sigurno će i tebi neki susjed već na ulaznim vratima, podariti jutarnji osmjeh, jer si čitavu noć odmarao na očevom dlanu. Toliki od tebe očekuju da budeš ljubav u Ljubljenome. I vjeruj mi, oko tebe će pomalo nestati neki „zločesti“ ljudi, jer si se ti promijenio. Sada gledaš čovjeka novim očima. Znaj dragi prijatelju, da baš u svakom čovjeku postoji ta iskra dobrote i traži u njemu i na njemu sve što je dobro. Reci mu to. Vidjeti ćeš kako će se lijepo i sigurno osjećati pored tebe. Hvala ti, što ćeš poželjeti mijenjati sebe, da bi i „zrak“ oko tebe bio čišći i okolina zdravija.

Marijana Ištvanović hagioasistentica

Koprivnica

Hvala ti, bako

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

IMG_3042.JPG Ljeto je. Vrući su dani. Vrućine kao da žele reći čovjeku budi i u ovim vrućim danima lijep i zrači božanskom ljepotom. Obuci lijepe haljine. Neka onima pored tebe bude ugodno.
I dok u crkvi promatram naše bake, obučene u predivne "svetešnje" haljine, bijele bluze, prekrasnih rukava, poželim zaviriti u ormar jedne bake, da mi pokaže svoje haljine za svetu misu. I ne čekam dugo. Pozove me jedna naša baka Marija. I stvarno, to što sam poželjela, sada moje oči gledaju. Uredno pospremljen ormar, a haljina i bluza svakojakih. I pita me draga baka Marija: „Hoćeš li jednu? I ova bluza ti paše uz nju“. Moje lice je zasjalo od radosti. Uzimam njezinu haljinu i obećanjem da će me vidjeti u njoj.
Dragi prijatelju, poželjela sam se ovih lijepih istinitih priča iz bakinog ormara, jer sam i sama kao dijete, voljela uvijek prije svete mise, zaviriti u njezin mirišljavi ormar, u koji bi baka stavila najskuplji sapun s mirisom jasmina, da haljina lijepo miriše kad uđe u crkvu.
I dok promatram u kakvim haljinama danas dolazimo Isusu, budem pomalo tužna. Rukava gotovo da nema. Zatim pogledom brzo tražim poneku baku lijepo obučenu i našeg svećenika u dugim haljinama. Nije li baš u dugim i bijelim haljinama i Isus hodao ovom zemljom.
A ja i ti? Kakve su tvoje i moje haljine ovoga ljeta?
Hvala ti, dragi prijatelju, što ćeš zajedno sa mnom, birati najljepše haljine, haljine lijepih rukava za dolazak na svetu misu. I Isusu ćeš ljepše izgledati. Neka tvoje lijepe haljine, krase tvoje tijelo, bez obzira koliko ti je godina.

Marijana Ištvanović

 

LJUDI, IZAĐIMO IZ SVOJE DEPRESIJE….., VANI JE SUNCE!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

   Predragi, voljeni i dragocjeni čitatelju, pitam tebe i sebe toliko puta: Kojom snagom poći već iz jutra? Kojom hranom hraniti svoj duh u toku dana?  Nakon tolikih kišnih proljetnih dana i hladnih vjetrova, svanulo je jedno novo, predivno, proljetno jutro. Šest i trideset je sati i odlazim svojim biciklom do izvora ŽIVOTA izvora ŽIVE VODE. Naučio me moj dragi profesor Ivančić,  kad voziš bicikl, pogled mora biti uvijek gore, u visine. Tako i ovoga jutra činim kad izlazim iz svojeg stana. Kad ono između oblaka, izlazak jutarnjeg sunca i zrake probijaju kroz oblake i padaju nad moj grad, da bi obasjale čovjeka. To je vidljivi dodir Ljubavi, spoj neba i čovjeka, bez kojeg čovjek ne može živjeti. I ovim kratkim tekstom želim te dragi čitatelju spojiti sa tim izvorom ŽIVOTA, koji je u tebi i u svemu što raste, cvijeta i miriše ovog proljeća. Na tebi je da poželiš biti radostan i da otvoriš vrata svoje duše, toj čudesnoj Ljepoti. Uz ovaj tekst darujem ti i sliku „Međugorskog“ maslačka, koji se tako snažno bori da bi svojom bojom i ljepotom opstao na ovom kamenu, po kojem se penju već milijuni ljudi, koji traže ŽIVOT. I dok promatram tog maslačka, koji je na sunčanoj strani, vidim i onu drugu zasjenjenu stranu. A on se drži čvrsto za taj „zaglavni“ kamen. A Ti dragi čitatelju, dobio si više od maslačka.  Dobio si silu i snagu Duha, koja te oživljava. Koja baš tebi sada progovara: USTANI I HODAJ! MOŽEŠ TI TO. Ne nosi tijelo tvoju osobu. Duh je taj koji oživljava svaku tvoju stanicu, koji ti daje ŽIVOT, koji ti daruje ovo proljeće, ptice, ovo sunce i sve što se miče na zemlji, pod zemljom i u zraku. Sve živi u Duhu za tebe i svakog čovjeka. Čujem kako moje srce progovara: A koju stranu života ti biraš već iz jutra? Pitam i sebe i tebe dragi čitatelju: Hoćeš li krenuti putom svjetla, putom Dobrote, Istine, Ljubavi, Ljepote, mira, radosti…. Ili? Možda si nemoćan, da ustaneš iz neke depresije, tuge,…..znaj da sunce može doprijeti i do tvojih dubina, jer tvoje dubine jesu ŽIVOT. I dovoljna je samo jedna zraka sunca, koja može u tren, kad poželiš i otvoriš vrata svoje duše, obasjati tvoje čitavo biće i sigurna sam da ćeš poželjeti i ti drugima vikati: Ljudi, izađite iz svojeg mraka. IZLAZ JE TU! U TEBI I PORED TEBE! Baš tako te i ja želim zagrliti i ohrabriti u ovom jutarnjem proljetnom susretu NEBA i mene. Hvala ti što ćeš i ti češće biti zagledan u Ljepotu jutra, kapljice rose koje sjaje na suncu, mirisu poljskog cvijeća, letu šarenog leptira, …….A onda zahvali TVORCU SVEGA ŠTO POSTOJI i reci i drugima da traže taj izlaz u ŽIVOT. Tako i ja sada nakon ovog jutarnjeg pisma tebi dragi prijatelju, radosno jurim na svoj gradski eko- vrt, gdje me čeka jedna ŽUTA KLUPA, obasjana suncem, zasađeno povrće i cvijeće, svih mirisa i boja, koje je u tom Duhu izraslo već veliko i uskoro će se zacrveniti jagode i trešnje. Čeka me cvrkut svakojakih ptica koje me okružuju. Čeka me i žablji kreket u potoku pored vrtova.

    Da dragi prijatelju i to se zove POVRATAK U RAJ na ovoj zemlji i to već iz jutra. Dopustimo DUHU neka čini i čini…. uvijek nešto novo u nama i oko nas. Čak se i ne moraš puno truditi svojim snagama, već se prepusti milini, svijetlu i toplini proljetnog sunca, da te miluje i zagrli ta LJEPOTA oko tebe i u tebi. SIGURNA SAM, DA ĆEŠ TADA PREPOZNATI PRAVI SMISAO SVOJEG POSTOJANJA. RADOSNO TI TVOJE SVAKO NOVO JUTRO, PA I ONO KADA SE SUNCE SKRIJE, ALI TVOJE DUBINE SU SADA SUNCE NA KOJE ČEKAJU SVI ONI KOJE ĆEŠ SRESTI U SVOM DANU. I TI POSTAJEŠ ONA MALA, CESARIĆEVA VOĆKA POSLIJE KIŠE, KOJA BLIJEŠTI SUNCEM OBASJANA……..

VEČERNJA ŠETNJA ZA MIRAN SAN

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Želim te dragi čitatelju potaknuti na sabranost prije spavanja. Moj najljepši dio dana je večernja šetnja. I dok utiša buka minulog dana i upale se ulične svjetiljke, za tek neke šetače, moj duh me podsjeća da bi valjalo poći, na još jedan predivan susret sa Stvoriteljem, u kojem će On preuzeti sav moj košmar u glavi i učiniti „unutarnje pospremanje“, nakon dana pretrpanog obavezama. Pa koliko puta mi je već rekao: Dođi k meni ti umorna i opterećena. I kako da mu se onda ne odazovem.
Zato odlazim u večernju šetnju mirnim ulicama mojega kvarta u gradu, kako bi se susrela s Njim. Već sama pomisao na Stvoritelja, budi osmijeh na mojem licu i znak je da sam već uronjena u Njegovu prisutnost. Samo ja i On u meni. No, moj duh ne želi da odmah molim, već da budem zagledana u Njega. I sjetim se one dvojice na putu u Emaus, tako i nas dvoje hoda jedno pored drugoga. O dragi prijatelju, poželi ovakav susret i ti sa svojim Stvoriteljem prije spavanja. Dopusti da tišina zahvati tvoju osobu. Kad si zadnji puta promatrao zvijezde? Jesi li se ikada upitao, zašto ti Stvoritelj daruje tihu večer? I drveće i cvijeće i miris zraka, sve je nekako u toj šetnji drugačije, jer sam ja uronjena u Njegovu prisutnost. Ako pođeš, molim te, nemoj čak povesti ni psa u večernju šetnju, jer opet nećeš pronaći sebe. Budi malo sam. Divi se snazi Duha kojom si danas hodao, radio, razmišljao, uspio učiniti neko dobro, riješio neki problem … I dok se sve u tebi umiri, zahvali Stvoritelju i pođi kući odmoren i spreman za miran san, jer Netko je sigurno preuzeo tvoj teret. A onda neka duh odmara tvoje tijelo i tako mirno zaspi. Piši nam, dragi prijatelju, kakvo je tvoje nebo? Kakve su tvoje prespavane noći nakon tvojih večernjih šetnji? Pričaj i drugima o tim lijepim trenutcima i živi od njih.

Marijana.I.

 

TIŠINA VEČERI VELIKOG PETKA

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

O moja raspeta Ljubavi, želim Te večeras slušati, kako mi progovaraš sa križa. Želim te promatrati u krilu  tvoje žalosne Majke i gledati kako Te polažu u grob. Želim to, moj Isuse, da shvatim svoj život i moje stalno umiranje zlu i grijehu. Doživljavam večeras kako se spaja i zemlja i nebo, noć i dan, čovjek i njegov Bog. I gledajući u Tvoj grob, Ti mi uskrsli Isuse progovaraš: NE BOJ SE, SAMO GLEDAJ U MOJ KRIŽ…… Gledaj u moju Ljubav, koju ti darujem svakoga dana da bi išla dalje svojim putom do cilja. Moja Ljubav izvire na krizu….. Nosi te u tvojim bolima, daje ti moj mir i radost…… Viči svima oko sebe, BOG JE JEDINA LJUBAV u ovome svijetu. Svijet postoji samo zato što postoji Ljubav.

O moja raspeta Ljubavi, želim ljubiti u Tvojoj Ljubavi, želim gledati očima Tvoje Ljubavi, praštati i prihvaćati sebe i sve oko sebe u toj Ljubavi. Uči me u tišini i ovoga Velikog petka, radosnom služenju i davanju, jer samo tada moj život ima velikog smisla i postaje radosniji, a onda taj čudesan spoj Tvoje Božanske i moje ljudske ljubavi, širi se prostorima oko mene i mijenja moju obitelj, moj grad, moju domovinu. Zato te molim Isuse daj da umre na Tvom grobu, svaka moja oholost, ljutost, sebičnost, lijenost, nečovječnost,……..a zavlada mir, dobrota, ljepota, radost, ljubav, nesebično darivanje…….

Da dijete moje, da bi takva mogla biti, često se zagledaj u moj križ i natapaj se na izvoru moje raspete Ljubavi,  koja ti se besplatno daruje ne samo na Veliki petak, već svakoga dana. To ti progovaram Ja tvoj prijatelj Isus, u svakom susretu sa tobom. Osjećaš li i u ovoj korizmi koliko te ljubim? Koliko mi je stalo do tebe? Želim da se raduješ životu kojeg si dobila na dar. Želim da ga brižno čuvaš. Da se prepustiš mojoj živoj riječi koja oživljava tvoj život.

Vjeruješ li i ti predragi čitatelju u raspetu Ljubav darovanu tebi? Možda mrmljaš i sudiš svoj život, a Bog ga ljubi i štiti. O tebi ovisi hoćeš li se baš na ovaj Veliki petak predati toj najvećoj i besplatnoj Ljubavi i zaplivati slobodno u novi život? Na to te poziva svaki tvoj pogled na Isusov križ i doživljaj žive Ljubavi, koja teče poput čistog potoka i onda oživljava sve što zahvaća.

Marijana Ištvanović

O Bože, tako mi je lijepo ovdje biti!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

    Predragi moj čitatelju, želim s tobom uroniti u Ljepotu stvaranja, Ljepotu Života, koja se neprestano rađa oko nas. Možda se sada pitaš, pa gdje je ta Ljepota? Kuda je nestala Ljepota u mojem životu? Ne brini, možeš se ponovno opredijeliti i vratiti na taj put, koji vodi do izvora tvojeg života. On je ponajprije u tebi, središtu tebe, u tvome srcu. Taj nepresušni izvor Ljubavi i Ljepote, je i izvan tebe, u svemu lijepome što te okružuje. Dopusti da te povedem do tog mjesta i ovim svojim skromnim zapažanjem, ali istinitim.
Svanulo je još jedno predivno jutro. Ustajem rano i odlazim na svoj eko vrt. Dočekuje me prekrasan prizor. Trava kao posuta dijamantima, koji sjaje na jutarnjem suncu. I odmah se stavljam u Stvoriteljevu prisutnost, pitajući se: pa tko te je livado obukao u ovo šarenilo proljetnih boja i onda te još natapa kapima jutarnje rose? A On mi šutnjom progovara: Zato sam te pozvao jutros ovdje. Sada samo uživaj. Otvori se Ljepoti koju ti jutros darujem, da ti dan bude ispunjen i radostan. Zastanem, sjednem na svoj panj i slušam jutarnji pjev ptica. Ne znaš im broja. Tu ima i fazana. Čujem ga. O Bože, kako mi je lijepo ovdje biti. Moje uši i oči  su otvorene, moj duh se otvara Ljepoti i Životu, da oživi svaka moja stanica, moje čitavo biće. Želim ovaj susret mene i Ljepote, pohraniti u svoje dubine, da bi u trenutku kada mi ponestane snage i volje za život, brzo izvukla to neprocjenjivo blago, sačuvano u mojoj «škrinji» mojem srcu. I na mojem povratku kući, predivne misli izlaze iz mojih dubina i želim ih nekako sačuvati, da mi ih netko ne ukrade. Zaustavljam se na prvom semaforu i razmišljam, o ta dva svijeta u kojima živim. Jedan je izvana, a drugi je unutra, u meni. Razmišljam kako je lijepo pronaći sebe u tišini i ostati u tom ambijentu. A ovaj drugi svijet izvan mene, to je moj grad, prepun automobila, zamišljeni ljudi koji neprestano nekuda žure, pričaju na mobitel u autu, na biciklu, ljudi koji pognutih glava, hodaju sa slušalicama na ušima. I pitam se: Pa gdje je nestao današnji čovjek? Gdje se izgubio čovjek u tolikoj buci ovog izvanjskog svijeta? Ima li ga još možda na selu? O moj predragi čitatelju, želim te i ovim moji jutarnjim susretom sa Ljepotom stvaranja, ohrabriti da se i ti možeš otvoriti Ljepoti, koju ti je Stvoritelj darovao, da budeš zdrav, smiren, radostan, voljen, sretan i u svim svojim kušnjama. DA ZAVOLIŠ SEBE I SVE STVORENO OKO SEBE. I dok ovo pišem, baš ta Ljepota je i na mojem stolu. Stručak mirisnih đurđica, koje me opijaju svojim tako čudesnim mirisom, a ja sada znam odakle dolazi taj miris i tko mi ga šalje, da bi i dalje hranio moju dušu.
    Dragi prijatelju, sada je na tebi red. Želiš li biti zdrav? Odbaci bar na kratko u toku dana, svoj mobitel od sebe, svoje slušalice na ušima…….jer kako će Dobrota, Istina, Ljubav i Ljepota do tebe, ako neprestano slušaš nečije tuđe misli, izgovaraš nečije tuđe riječi. To nisi TI. TI SI UNIKAT. VIŠE NIGDJE NEMA TEBE. SAMO TI U SVOME TIJELU ŽIVIŠ. Molim te, pronađi neko svoje mjesto tišine, da bi prepoznao tu nit Života, o kojoj jedino visi tvoj život, tvoje zdravlje, tvoj spas. I onda kada zašutiš, kada osjetiš da te zahvaća mir, znaj, baš to je susret TEBE I NEBA U TEBI. TO JE TVOJ POVRATAK U RAJ, VEĆ OVDJE NA ZEMLJI. Imaj barem 15 minuta za sebe, kada ti tijelo govori da je umorno. To je znak da je tvoj DUH OSTAO BEZ DOBRE HRANE. Duh nosi tvoje tijelo. A kako će ga nositi, ako ga neprestano ne hraniš? Odmah pođi na taj izvor Ljubavi.  I onda, ne daj da ti ga svijet ukrade, već zaplivaj i vidjeti ćeš, kako je tvoj život radosniji, otkriti ćeš svoj pravi smisao života….. Možda ćeš i ti poželjeti napisati nama, neki svoj susret sa Ljepotom, koji će obogatiti čitatelje. Budi hrabar. KRENI. ŽIVOT TE ČEKA. VJERUJEM U TEBE. TI TO MOŽEŠ SNAGOM DUHA U TEBI. USTANI I HODAJ!!!!

Marijana Ištvanović

Za tvoje novo jutro

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Dragi prijatelju, pišem ti ove retke rano ujutro, nakon jutarnjeg  „doručka“ za Isusovim stolom.

Zima je. Jutra su hladna i maglovita. Baš ta hladna i maglovita jutra potiču na razmišljanje – kako se osjeća moja osoba ove zime?

I dok razmišljam o sebi, pita i tebe dragi prijatelju: kakav dan očekuješ već izjutra? Jesi li se opredjelio za dobrotu ili za zlo?

Tvoje dubine čeznu za svjetlošću, za toplinom, blagošću, mirom… To je tvoj ambijent u kojem češ proživjeti ovaj dan, bez obzira kakav bio. Kako se osjećaš kada hodaš maglovitim jutrom, a kako se osjećaš kada magle nestane i jesensko sunce blage topline obasja i miluje tvoje lice…

Zašto u svom dnevnom boravku podižeš rolete i otvaraš prozor da bi sunce i svježi zrak ušli u tvoju sobu?

Zašto tvoja osoba ne može živjeti bez kisika i bez svjetla? Zašto? Zašto sve živi u tom duhu?

Otvaraj vrata svog srca, neka uđe onaj koji je gospodar svega, koji oživljava i mijenja tvoje srce.

Pozovi ga kao najdražeg gosta, pruži mu svoju ruku, dopusti mu da On upali svjetlo u tvom mraku, da otjera maglu iz tvog srca i zagrije čitavo tvoje biće.

Samo ti odlučuješ želiš li otvoriti svoja vrata jedinom prijatelju koji te razumije i koji će ti sve dati da budeš dragocjen, miran, radostan. Ime mu je Isus. On želi svojim uskrslim tijelom hodati tvojim nogama, raditi tvojim rukama, pričati tvojim jezikom, misliti tvojim mislima, On želi s tobom ručati, s tobom sve činiti kako bi tvoji poslovi ispali dobro.

I ja ga molim da i tebi i meni svakoga dana podari novo jutro, radosno jutro na tvojem i mojem licu, koje će mijenjati tvoju i moju sredinu u kojoj živimo.

HVALA mu za svako novo jutro.

Marijana Ištvanović

TRN, ČAVAO I DRVO

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Snježni tepih prostro se po prelijepoj podravskoj ravnici. Pokrio je zrnje i sjemenje. Kao da sve tone u san… oslušni, tu duboko sve drijema, skuplja snagu za proljeće, za uzrast, za bujanje. Drijema a radi. Male ljepotice sjenice došle su na svoje hranilice, ptice nebeske nisu bez skrbi. U svakom danu, točno na vrijeme ravnajući se po nekom svom 'švicarskom satu' slijeću na kuglice zrnja koje ih čekaju ovješene o grane voćaka.

Tako je nekoć davno, u dalekoj zemlji raslo jedno drvo, grmoliko, puno trnja. Je li slutilo da trnje zrije za časnu krunu slavnoga Kralja? Znalo je. Drijemajući snivalo je o svojem plodu. Mora biti najljepši, najzdraviji, pa iako su bodlje neka budu veće i ljepše od svih uokolo. Neka rastu polako, mirno jer će ih Glava koju će krasiti, rado prihvatiti.

Nedaleko, u sjeni krošnje drveta smjestila se mala, trošna kovačnica. Kovač je vrijedno kalio velike, čvrste čavle. U vatru, na nakovanj, u vodu. Pa nanovo. Zašto ih je ovaj puta želio učiniti savršenima? Nije prije radio tako temeljito. Željezo može biti grubo, glavno da je jako. No, ovaj je put svaki čavao radio s nevjerojatnom pažnjom: duljina izvrsna, vrh oštar svjetlucav, četvrtasta glava čavla odgovara jakom udarcu čekića. I jedan po jedan, zgotovio ih je pet. Kao iz stroja, svi jednako kvalitetni, veliki, čvrsti. Ali, kovač koji je volio svoj posao, ovaj puta, završivši, nije imao osmjeh na licu. Neka duboka tuga prolazila ga je cijeloga.

Krošnja se malo nadvila nad kovačnicu. Staro je drvo bilo zdravo i ponosito. Zemlja ga je hranila godinama. Crpilo je sokove godinama pohranjivane, koji su sada kolali do njegovih grana s listovima purpurne boje. Sve je u njemu nekako izvana mirovalo, a iznutra treperilo. Znalo je zašto raste, zašto mora biti uspravno i uznosito. Znalo je da će biti vječno, sveto. Znalo je i bilo je ponijevši najteži teret ovoga svijeta – samu Svetost.

 

Na Pepelnicu 2018

md