Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

LJUDI, IZAĐIMO IZ SVOJE DEPRESIJE….., VANI JE SUNCE!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

   Predragi, voljeni i dragocjeni čitatelju, pitam tebe i sebe toliko puta: Kojom snagom poći već iz jutra? Kojom hranom hraniti svoj duh u toku dana?  Nakon tolikih kišnih proljetnih dana i hladnih vjetrova, svanulo je jedno novo, predivno, proljetno jutro. Šest i trideset je sati i odlazim svojim biciklom do izvora ŽIVOTA izvora ŽIVE VODE. Naučio me moj dragi profesor Ivančić,  kad voziš bicikl, pogled mora biti uvijek gore, u visine. Tako i ovoga jutra činim kad izlazim iz svojeg stana. Kad ono između oblaka, izlazak jutarnjeg sunca i zrake probijaju kroz oblake i padaju nad moj grad, da bi obasjale čovjeka. To je vidljivi dodir Ljubavi, spoj neba i čovjeka, bez kojeg čovjek ne može živjeti. I ovim kratkim tekstom želim te dragi čitatelju spojiti sa tim izvorom ŽIVOTA, koji je u tebi i u svemu što raste, cvijeta i miriše ovog proljeća. Na tebi je da poželiš biti radostan i da otvoriš vrata svoje duše, toj čudesnoj Ljepoti. Uz ovaj tekst darujem ti i sliku „Međugorskog“ maslačka, koji se tako snažno bori da bi svojom bojom i ljepotom opstao na ovom kamenu, po kojem se penju već milijuni ljudi, koji traže ŽIVOT. I dok promatram tog maslačka, koji je na sunčanoj strani, vidim i onu drugu zasjenjenu stranu. A on se drži čvrsto za taj „zaglavni“ kamen. A Ti dragi čitatelju, dobio si više od maslačka.  Dobio si silu i snagu Duha, koja te oživljava. Koja baš tebi sada progovara: USTANI I HODAJ! MOŽEŠ TI TO. Ne nosi tijelo tvoju osobu. Duh je taj koji oživljava svaku tvoju stanicu, koji ti daje ŽIVOT, koji ti daruje ovo proljeće, ptice, ovo sunce i sve što se miče na zemlji, pod zemljom i u zraku. Sve živi u Duhu za tebe i svakog čovjeka. Čujem kako moje srce progovara: A koju stranu života ti biraš već iz jutra? Pitam i sebe i tebe dragi čitatelju: Hoćeš li krenuti putom svjetla, putom Dobrote, Istine, Ljubavi, Ljepote, mira, radosti…. Ili? Možda si nemoćan, da ustaneš iz neke depresije, tuge,…..znaj da sunce može doprijeti i do tvojih dubina, jer tvoje dubine jesu ŽIVOT. I dovoljna je samo jedna zraka sunca, koja može u tren, kad poželiš i otvoriš vrata svoje duše, obasjati tvoje čitavo biće i sigurna sam da ćeš poželjeti i ti drugima vikati: Ljudi, izađite iz svojeg mraka. IZLAZ JE TU! U TEBI I PORED TEBE! Baš tako te i ja želim zagrliti i ohrabriti u ovom jutarnjem proljetnom susretu NEBA i mene. Hvala ti što ćeš i ti češće biti zagledan u Ljepotu jutra, kapljice rose koje sjaje na suncu, mirisu poljskog cvijeća, letu šarenog leptira, …….A onda zahvali TVORCU SVEGA ŠTO POSTOJI i reci i drugima da traže taj izlaz u ŽIVOT. Tako i ja sada nakon ovog jutarnjeg pisma tebi dragi prijatelju, radosno jurim na svoj gradski eko- vrt, gdje me čeka jedna ŽUTA KLUPA, obasjana suncem, zasađeno povrće i cvijeće, svih mirisa i boja, koje je u tom Duhu izraslo već veliko i uskoro će se zacrveniti jagode i trešnje. Čeka me cvrkut svakojakih ptica koje me okružuju. Čeka me i žablji kreket u potoku pored vrtova.

    Da dragi prijatelju i to se zove POVRATAK U RAJ na ovoj zemlji i to već iz jutra. Dopustimo DUHU neka čini i čini…. uvijek nešto novo u nama i oko nas. Čak se i ne moraš puno truditi svojim snagama, već se prepusti milini, svijetlu i toplini proljetnog sunca, da te miluje i zagrli ta LJEPOTA oko tebe i u tebi. SIGURNA SAM, DA ĆEŠ TADA PREPOZNATI PRAVI SMISAO SVOJEG POSTOJANJA. RADOSNO TI TVOJE SVAKO NOVO JUTRO, PA I ONO KADA SE SUNCE SKRIJE, ALI TVOJE DUBINE SU SADA SUNCE NA KOJE ČEKAJU SVI ONI KOJE ĆEŠ SRESTI U SVOM DANU. I TI POSTAJEŠ ONA MALA, CESARIĆEVA VOĆKA POSLIJE KIŠE, KOJA BLIJEŠTI SUNCEM OBASJANA……..

TIŠINA VEČERI VELIKOG PETKA

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

O moja raspeta Ljubavi, želim Te večeras slušati, kako mi progovaraš sa križa. Želim te promatrati u krilu  tvoje žalosne Majke i gledati kako Te polažu u grob. Želim to, moj Isuse, da shvatim svoj život i moje stalno umiranje zlu i grijehu. Doživljavam večeras kako se spaja i zemlja i nebo, noć i dan, čovjek i njegov Bog. I gledajući u Tvoj grob, Ti mi uskrsli Isuse progovaraš: NE BOJ SE, SAMO GLEDAJ U MOJ KRIŽ…… Gledaj u moju Ljubav, koju ti darujem svakoga dana da bi išla dalje svojim putom do cilja. Moja Ljubav izvire na krizu….. Nosi te u tvojim bolima, daje ti moj mir i radost…… Viči svima oko sebe, BOG JE JEDINA LJUBAV u ovome svijetu. Svijet postoji samo zato što postoji Ljubav.

O moja raspeta Ljubavi, želim ljubiti u Tvojoj Ljubavi, želim gledati očima Tvoje Ljubavi, praštati i prihvaćati sebe i sve oko sebe u toj Ljubavi. Uči me u tišini i ovoga Velikog petka, radosnom služenju i davanju, jer samo tada moj život ima velikog smisla i postaje radosniji, a onda taj čudesan spoj Tvoje Božanske i moje ljudske ljubavi, širi se prostorima oko mene i mijenja moju obitelj, moj grad, moju domovinu. Zato te molim Isuse daj da umre na Tvom grobu, svaka moja oholost, ljutost, sebičnost, lijenost, nečovječnost,……..a zavlada mir, dobrota, ljepota, radost, ljubav, nesebično darivanje…….

Da dijete moje, da bi takva mogla biti, često se zagledaj u moj križ i natapaj se na izvoru moje raspete Ljubavi,  koja ti se besplatno daruje ne samo na Veliki petak, već svakoga dana. To ti progovaram Ja tvoj prijatelj Isus, u svakom susretu sa tobom. Osjećaš li i u ovoj korizmi koliko te ljubim? Koliko mi je stalo do tebe? Želim da se raduješ životu kojeg si dobila na dar. Želim da ga brižno čuvaš. Da se prepustiš mojoj živoj riječi koja oživljava tvoj život.

Vjeruješ li i ti predragi čitatelju u raspetu Ljubav darovanu tebi? Možda mrmljaš i sudiš svoj život, a Bog ga ljubi i štiti. O tebi ovisi hoćeš li se baš na ovaj Veliki petak predati toj najvećoj i besplatnoj Ljubavi i zaplivati slobodno u novi život? Na to te poziva svaki tvoj pogled na Isusov križ i doživljaj žive Ljubavi, koja teče poput čistog potoka i onda oživljava sve što zahvaća.

Marijana Ištvanović

O Bože, tako mi je lijepo ovdje biti!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

    Predragi moj čitatelju, želim s tobom uroniti u Ljepotu stvaranja, Ljepotu Života, koja se neprestano rađa oko nas. Možda se sada pitaš, pa gdje je ta Ljepota? Kuda je nestala Ljepota u mojem životu? Ne brini, možeš se ponovno opredijeliti i vratiti na taj put, koji vodi do izvora tvojeg života. On je ponajprije u tebi, središtu tebe, u tvome srcu. Taj nepresušni izvor Ljubavi i Ljepote, je i izvan tebe, u svemu lijepome što te okružuje. Dopusti da te povedem do tog mjesta i ovim svojim skromnim zapažanjem, ali istinitim.
Svanulo je još jedno predivno jutro. Ustajem rano i odlazim na svoj eko vrt. Dočekuje me prekrasan prizor. Trava kao posuta dijamantima, koji sjaje na jutarnjem suncu. I odmah se stavljam u Stvoriteljevu prisutnost, pitajući se: pa tko te je livado obukao u ovo šarenilo proljetnih boja i onda te još natapa kapima jutarnje rose? A On mi šutnjom progovara: Zato sam te pozvao jutros ovdje. Sada samo uživaj. Otvori se Ljepoti koju ti jutros darujem, da ti dan bude ispunjen i radostan. Zastanem, sjednem na svoj panj i slušam jutarnji pjev ptica. Ne znaš im broja. Tu ima i fazana. Čujem ga. O Bože, kako mi je lijepo ovdje biti. Moje uši i oči  su otvorene, moj duh se otvara Ljepoti i Životu, da oživi svaka moja stanica, moje čitavo biće. Želim ovaj susret mene i Ljepote, pohraniti u svoje dubine, da bi u trenutku kada mi ponestane snage i volje za život, brzo izvukla to neprocjenjivo blago, sačuvano u mojoj «škrinji» mojem srcu. I na mojem povratku kući, predivne misli izlaze iz mojih dubina i želim ih nekako sačuvati, da mi ih netko ne ukrade. Zaustavljam se na prvom semaforu i razmišljam, o ta dva svijeta u kojima živim. Jedan je izvana, a drugi je unutra, u meni. Razmišljam kako je lijepo pronaći sebe u tišini i ostati u tom ambijentu. A ovaj drugi svijet izvan mene, to je moj grad, prepun automobila, zamišljeni ljudi koji neprestano nekuda žure, pričaju na mobitel u autu, na biciklu, ljudi koji pognutih glava, hodaju sa slušalicama na ušima. I pitam se: Pa gdje je nestao današnji čovjek? Gdje se izgubio čovjek u tolikoj buci ovog izvanjskog svijeta? Ima li ga još možda na selu? O moj predragi čitatelju, želim te i ovim moji jutarnjim susretom sa Ljepotom stvaranja, ohrabriti da se i ti možeš otvoriti Ljepoti, koju ti je Stvoritelj darovao, da budeš zdrav, smiren, radostan, voljen, sretan i u svim svojim kušnjama. DA ZAVOLIŠ SEBE I SVE STVORENO OKO SEBE. I dok ovo pišem, baš ta Ljepota je i na mojem stolu. Stručak mirisnih đurđica, koje me opijaju svojim tako čudesnim mirisom, a ja sada znam odakle dolazi taj miris i tko mi ga šalje, da bi i dalje hranio moju dušu.
    Dragi prijatelju, sada je na tebi red. Želiš li biti zdrav? Odbaci bar na kratko u toku dana, svoj mobitel od sebe, svoje slušalice na ušima…….jer kako će Dobrota, Istina, Ljubav i Ljepota do tebe, ako neprestano slušaš nečije tuđe misli, izgovaraš nečije tuđe riječi. To nisi TI. TI SI UNIKAT. VIŠE NIGDJE NEMA TEBE. SAMO TI U SVOME TIJELU ŽIVIŠ. Molim te, pronađi neko svoje mjesto tišine, da bi prepoznao tu nit Života, o kojoj jedino visi tvoj život, tvoje zdravlje, tvoj spas. I onda kada zašutiš, kada osjetiš da te zahvaća mir, znaj, baš to je susret TEBE I NEBA U TEBI. TO JE TVOJ POVRATAK U RAJ, VEĆ OVDJE NA ZEMLJI. Imaj barem 15 minuta za sebe, kada ti tijelo govori da je umorno. To je znak da je tvoj DUH OSTAO BEZ DOBRE HRANE. Duh nosi tvoje tijelo. A kako će ga nositi, ako ga neprestano ne hraniš? Odmah pođi na taj izvor Ljubavi.  I onda, ne daj da ti ga svijet ukrade, već zaplivaj i vidjeti ćeš, kako je tvoj život radosniji, otkriti ćeš svoj pravi smisao života….. Možda ćeš i ti poželjeti napisati nama, neki svoj susret sa Ljepotom, koji će obogatiti čitatelje. Budi hrabar. KRENI. ŽIVOT TE ČEKA. VJERUJEM U TEBE. TI TO MOŽEŠ SNAGOM DUHA U TEBI. USTANI I HODAJ!!!!

Marijana Ištvanović

Za tvoje novo jutro

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Dragi prijatelju, pišem ti ove retke rano ujutro, nakon jutarnjeg  „doručka“ za Isusovim stolom.

Zima je. Jutra su hladna i maglovita. Baš ta hladna i maglovita jutra potiču na razmišljanje – kako se osjeća moja osoba ove zime?

I dok razmišljam o sebi, pita i tebe dragi prijatelju: kakav dan očekuješ već izjutra? Jesi li se opredjelio za dobrotu ili za zlo?

Tvoje dubine čeznu za svjetlošću, za toplinom, blagošću, mirom… To je tvoj ambijent u kojem češ proživjeti ovaj dan, bez obzira kakav bio. Kako se osjećaš kada hodaš maglovitim jutrom, a kako se osjećaš kada magle nestane i jesensko sunce blage topline obasja i miluje tvoje lice…

Zašto u svom dnevnom boravku podižeš rolete i otvaraš prozor da bi sunce i svježi zrak ušli u tvoju sobu?

Zašto tvoja osoba ne može živjeti bez kisika i bez svjetla? Zašto? Zašto sve živi u tom duhu?

Otvaraj vrata svog srca, neka uđe onaj koji je gospodar svega, koji oživljava i mijenja tvoje srce.

Pozovi ga kao najdražeg gosta, pruži mu svoju ruku, dopusti mu da On upali svjetlo u tvom mraku, da otjera maglu iz tvog srca i zagrije čitavo tvoje biće.

Samo ti odlučuješ želiš li otvoriti svoja vrata jedinom prijatelju koji te razumije i koji će ti sve dati da budeš dragocjen, miran, radostan. Ime mu je Isus. On želi svojim uskrslim tijelom hodati tvojim nogama, raditi tvojim rukama, pričati tvojim jezikom, misliti tvojim mislima, On želi s tobom ručati, s tobom sve činiti kako bi tvoji poslovi ispali dobro.

I ja ga molim da i tebi i meni svakoga dana podari novo jutro, radosno jutro na tvojem i mojem licu, koje će mijenjati tvoju i moju sredinu u kojoj živimo.

HVALA mu za svako novo jutro.

Marijana Ištvanović

TRN, ČAVAO I DRVO

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Snježni tepih prostro se po prelijepoj podravskoj ravnici. Pokrio je zrnje i sjemenje. Kao da sve tone u san… oslušni, tu duboko sve drijema, skuplja snagu za proljeće, za uzrast, za bujanje. Drijema a radi. Male ljepotice sjenice došle su na svoje hranilice, ptice nebeske nisu bez skrbi. U svakom danu, točno na vrijeme ravnajući se po nekom svom 'švicarskom satu' slijeću na kuglice zrnja koje ih čekaju ovješene o grane voćaka.

Tako je nekoć davno, u dalekoj zemlji raslo jedno drvo, grmoliko, puno trnja. Je li slutilo da trnje zrije za časnu krunu slavnoga Kralja? Znalo je. Drijemajući snivalo je o svojem plodu. Mora biti najljepši, najzdraviji, pa iako su bodlje neka budu veće i ljepše od svih uokolo. Neka rastu polako, mirno jer će ih Glava koju će krasiti, rado prihvatiti.

Nedaleko, u sjeni krošnje drveta smjestila se mala, trošna kovačnica. Kovač je vrijedno kalio velike, čvrste čavle. U vatru, na nakovanj, u vodu. Pa nanovo. Zašto ih je ovaj puta želio učiniti savršenima? Nije prije radio tako temeljito. Željezo može biti grubo, glavno da je jako. No, ovaj je put svaki čavao radio s nevjerojatnom pažnjom: duljina izvrsna, vrh oštar svjetlucav, četvrtasta glava čavla odgovara jakom udarcu čekića. I jedan po jedan, zgotovio ih je pet. Kao iz stroja, svi jednako kvalitetni, veliki, čvrsti. Ali, kovač koji je volio svoj posao, ovaj puta, završivši, nije imao osmjeh na licu. Neka duboka tuga prolazila ga je cijeloga.

Krošnja se malo nadvila nad kovačnicu. Staro je drvo bilo zdravo i ponosito. Zemlja ga je hranila godinama. Crpilo je sokove godinama pohranjivane, koji su sada kolali do njegovih grana s listovima purpurne boje. Sve je u njemu nekako izvana mirovalo, a iznutra treperilo. Znalo je zašto raste, zašto mora biti uspravno i uznosito. Znalo je da će biti vječno, sveto. Znalo je i bilo je ponijevši najteži teret ovoga svijeta – samu Svetost.

 

Na Pepelnicu 2018

md

TRENUCI SABRANOSTI ZA TEBE, KADA SI UMORAN I VIŠE NEZNAŠ KAKO DALJE

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sjeti se odakle si došao na ovu Zemlju? Tko te je pozvao u Život, tko je baš tebe htio, tko je htio da postojiš? Kamo i kome ćeš se vratiti? Koji je tvoj smisao života ovdje na Zemlji? IMATI ILI BITI? Osjećaš li da te Nečija ruka drži na svom dlanu, da je Nečiji pogled upućen uvijek tebi? Ako te nešto sputava da budeš radostan, voljen, slobodan, dragocjen.... ostavi taj teret VANI. Izbaci taj otrov iz svoga srca, baš kao da iznosiš smeće iz svoje kuhinje, a koje već ima neugodan miris. Stavi jedno po jedno u vreću i predaj sve to najvećoj Ljubavi, Ljubavi koja drži čitavi svijet i sve što postoji i živi. Ljubavi koja je za tebe darovala svoj život, još dok se nisi ni rodio, već bio u zamisli onoga tko te je htio, a to je tvoj Stvoritelj. A onda kada si predao sve to smeće, kada si oprostio i molio za oprost, osjećaš kao da se stvara neki čudesan most kojim prelaziš na drugu stranu Života. Stranu na kojoj si siguran, na kojoj Dobrota vlada, na kojoj izviru izvori ŽIVE VODE, vode koja natapa tvoju osobu, tvoje čitavo biće, obnavlja snagu tvojega duha i ti odjednom ustaješ iz svoje nemoći i kreneš dalje. Osjećaš kao da se tisuću lampica upali odjednom i znaš kamo ti je poći, što ti je dalje činiti. Odjednom možeš ljubiti svakog čovjeka. Jednostavno postaješ RADOSTAN i nekom tako čudesnom snagom Duha u sebi možeš dalje. TU JE TVOJ AMBIJENT, dragi prijatelju. SAMO TU TI JE POĆI. TU TI JE LIJEPO BITI. Tu će tvoji poslovi i odnosi s ljudima biti blagoslovljeni. Tvoja osoba će biti u miru. Tu tvoje srce mirno kuca, tlak postaje normalan. Svaka tvoja stanica zahvaljuje što si joj podario ŽIVOT. Tu zdravlje dolazi na mjesto bolesti duše, a onda i tijela. Tu svaki strah i zloća zastaju pred Dobrotom, Istinom, Ljubavi I Ljepotom s kojom si se susreo. I onda upiši taj susret u svaki svoj genom, u svoju memoriju i neprestano se vraćaj tom

DODIRU LJUBAVI, SUSRETU LJUBAVI I TEBE. TU JE TVOJ ŽIVOT. ZA ŽIVOT SI STVOREN. PODIGNI SVOJ POGLED GORE I VIDETI ĆEŠ RADOST ŽIVOTA, ČEKA NA TEBE. VRATI SE SVOJOJ PRVOJ LJUBAVI, KOJA TE NIKADA NIJE OSTAVILA I BIT ĆEŠ DOBRO. PROĆI ĆE SVAKA TVOJA NEUGODNA SITUACIJA, A TI ĆEŠ OSTATI ČVRSTO NA SVOJIM NOGAMA, JER SI PRIGRLIO SEBE I SVOJ ŽIVOT. RADOSTAN TI BIO TVOJ ŽIVOT PREDRAGI PRIJATELJU, DO KOJEG MI JE TOLIKO STALO.

                                                                                                    Marijana Ištvanović

JUTARNJA SABRANOST

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

'Oče, dolazim k Tebi da me Tvoj dodir blagoslovi
prije nego započnem današnji dan.
Oče, daj da Tvoje oči nekoliko trenutaka
počinu na očima mojim.'

Tu sam, pred licem Tvojim. Hvala Ti za prošlu noć, za počinak i snove. Hvala Ti što sam se probudila živa i zdrava. Hvala Ti za novi dan koji mi poklanjaš.

Oče, samo Ti znaš kakav će ovaj dan biti. Širom otvaram vrata svojega srca Tvojoj dobroti i ljubavi. Neka me, poput sunca, obasja i ogrije i dade mi snage za sve situacije današnjega dana. Cijelim svojim bićem naslanjam se na Tebe i vjerujem da će mi ovaj dan biti uspješan. S ljubavlju i pouzdanjem prihvaćam sve situacije današnjega dana, sve ljude koje ću sresti i sve poslove i dužnosti koje trebam obaviti.

Ljubavlju svojom zagrli moje najmilije i vodi ih kroz današnji dan. Pomozi mi da im ja budem Tvoje svjetlo, iskra Tvoje ljubavi, kapljica Tvoje dobrote koja će obogatiti njihove živote u ovome danu.

Najviše od svega, pomozi mi da ostanem na duhovnoj razini, u Tvome zagrljaju, u Tvojoj blizini. Neka svaka moja misao, riječ i djelo budu prožeti Tobom.

Neka sve što činim i sve što jesam bude na slavu Tvoju!

'Oče, ispunjaj dušu moju glazbom svojom, mirisom svojim, radošću svojom.
Prati me kroz buku dana.
Neka sunčani trag ljubavi Tvoje poljubi vrhove misli mojih.
Neka u dolini mojih napora sazrijeva žetva moja.'

Isuse, stavljam svoju ruku u Tvoju i, krenimo zajedno u novi dan!
(Ljiljana)

 

Hvala ti, bako

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

IMG_3042.JPG Ljeto je. Vrući su dani. Vrućine kao da žele reći čovjeku budi i u ovim vrućim danima lijep i zrači božanskom ljepotom. Obuci lijepe haljine. Neka onima pored tebe bude ugodno.
I dok u crkvi promatram naše bake, obučene u predivne "svetešnje" haljine, bijele bluze, prekrasnih rukava, poželim zaviriti u ormar jedne bake, da mi pokaže svoje haljine za svetu misu. I ne čekam dugo. Pozove me jedna naša baka Marija. I stvarno, to što sam poželjela, sada moje oči gledaju. Uredno pospremljen ormar, a haljina i bluza svakojakih. I pita me draga baka Marija: „Hoćeš li jednu? I ova bluza ti paše uz nju“. Moje lice je zasjalo od radosti. Uzimam njezinu haljinu i obećanjem da će me vidjeti u njoj.
Dragi prijatelju, poželjela sam se ovih lijepih istinitih priča iz bakinog ormara, jer sam i sama kao dijete, voljela uvijek prije svete mise, zaviriti u njezin mirišljavi ormar, u koji bi baka stavila najskuplji sapun s mirisom jasmina, da haljina lijepo miriše kad uđe u crkvu.
I dok promatram u kakvim haljinama danas dolazimo Isusu, budem pomalo tužna. Rukava gotovo da nema. Zatim pogledom brzo tražim poneku baku lijepo obučenu i našeg svećenika u dugim haljinama. Nije li baš u dugim i bijelim haljinama i Isus hodao ovom zemljom.
A ja i ti? Kakve su tvoje i moje haljine ovoga ljeta?
Hvala ti, dragi prijatelju, što ćeš zajedno sa mnom, birati najljepše haljine, haljine lijepih rukava za dolazak na svetu misu. I Isusu ćeš ljepše izgledati. Neka tvoje lijepe haljine, krase tvoje tijelo, bez obzira koliko ti je godina.

Marijana Ištvanović

 

Dobar dan, kako si?

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Uobičajen pozdrav. Svakidašnji. Francuzi bi rekli sava i odgovor bi slijedio sava bien.

A, je li baš tako?

Kažem li dobro sam, puno je laži u tom odgovoru. Kažem li: Nije loše, bit će bolje, takav se odgovor i očekuje. Niti je u pitanju iskrenost, niti u odgovoru. Laž, neistina, ili – ma nisam tražio da me gnjaviš na dugačko i na široko …

I ostaje taj – o.k. sam.

Već dugo izbjegavam to pitanje u pozdravu. Ne mogu nekoga pitati kako je ako nemam vremena zaista ga saslušati, pomoći mu, ne mogu ga pitati u prolazu već ljuta što mi zaustavlja korak, a ja tako silno nekud žurim. Ne mogu jer je pitanje neiskreno.

Zašto ne pitam: Kako ti je danas duša? Je li ona – jedina vrijedna – zaista dobro? Jesi li se pobrinuo/la da bude dobro? Pjeva li tvoja duša od jutra, je li razdragana, vesela, živahna, otvorena, puna dobrih misli i želja? Je li prazna, potištena, napuštena, zanemarena? Pričaj mi, to je jedino vrijedno u tebi i jedina važna tema.

Kako danas tvoja duša?!!!

Ili smo i nju materijalizirali. I ona je potrošna ili potrošena roba o kojoj ne treba pričati, niti čavrljati, a kamo li joj se posvetiti, zainteresirati.

Jutros je moja duša rano ustala. Bilo je još mračno, zvjezdano nebo, a lagano svjetlo pokazivalo je sjaj zvonika. Prelijepa tišina svud uokolo. Ni cvrkuta, ni zvižduka. Ništa. Samo duša, topla, razdragana čeka što joj spremam. Palim svjećicu, pozdravljam križ sa 'oprosti – opraštam', klanjam se mojem Stvoritelju i molim ga za milost da ga znam slaviti. Zahvaljujem Mu na još jednom poklonjenom danu:

Dobro jutro Trojedini!

Djela naša, molimo Gospodine, milošću svojom preteci i pomoću prati,
da svaka naša molitva i rad vazda s Tobom započinju i započeta da se s Tobom dovršavaju,
po Gospodinu našem Isusu Kristu koji s Tobom živi i kraljuje sada i
vazda i u vijeke vjekova. Amen

I onda opet moja duša čeka. Pranje, tuširanje, češljanje, oblačenje… a sad sva sretna trči, hita svetoj misi. Magla je. Nije važno. Nježno rukom dodiruje veliku hladnu kvaku svetih vrata, ulazi u Svetište. Klanja se, prekriži pokleknuvši i – sad je sretna! U tišini Svetohranište i ona. Pa veli: Hvala Ti Veliki što si i jutros želio da dođem, da budem s Tobom, da te slavim, gledam, ljubim. Oprosti što te nikad ne ljubim kao Ti mene, ali evo me, nauči me. Lebdim i treperim jer sam ovdje danas – s Tobom!

Lijepo je što postojimo, što imamo mir, što imamo dušu!

Maja

VEČERNJA ŠETNJA ZA MIRAN SAN

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Želim te dragi čitatelju potaknuti na sabranost prije spavanja. Moj najljepši dio dana je večernja šetnja. I dok utiša buka minulog dana i upale se ulične svjetiljke, za tek neke šetače, moj duh me podsjeća da bi valjalo poći, na još jedan predivan susret sa Stvoriteljem, u kojem će On preuzeti sav moj košmar u glavi i učiniti „unutarnje pospremanje“, nakon dana pretrpanog obavezama. Pa koliko puta mi je već rekao: Dođi k meni ti umorna i opterećena. I kako da mu se onda ne odazovem.
Zato odlazim u večernju šetnju mirnim ulicama mojega kvarta u gradu, kako bi se susrela s Njim. Već sama pomisao na Stvoritelja, budi osmijeh na mojem licu i znak je da sam već uronjena u Njegovu prisutnost. Samo ja i On u meni. No, moj duh ne želi da odmah molim, već da budem zagledana u Njega. I sjetim se one dvojice na putu u Emaus, tako i nas dvoje hoda jedno pored drugoga. O dragi prijatelju, poželi ovakav susret i ti sa svojim Stvoriteljem prije spavanja. Dopusti da tišina zahvati tvoju osobu. Kad si zadnji puta promatrao zvijezde? Jesi li se ikada upitao, zašto ti Stvoritelj daruje tihu večer? I drveće i cvijeće i miris zraka, sve je nekako u toj šetnji drugačije, jer sam ja uronjena u Njegovu prisutnost. Ako pođeš, molim te, nemoj čak povesti ni psa u večernju šetnju, jer opet nećeš pronaći sebe. Budi malo sam. Divi se snazi Duha kojom si danas hodao, radio, razmišljao, uspio učiniti neko dobro, riješio neki problem … I dok se sve u tebi umiri, zahvali Stvoritelju i pođi kući odmoren i spreman za miran san, jer Netko je sigurno preuzeo tvoj teret. A onda neka duh odmara tvoje tijelo i tako mirno zaspi. Piši nam, dragi prijatelju, kakvo je tvoje nebo? Kakve su tvoje prespavane noći nakon tvojih večernjih šetnji? Pričaj i drugima o tim lijepim trenutcima i živi od njih.

Marijana.I.

 

Dodir Ljubavi nakon napornog dana

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Predragi čitatelju, kojeg neizmjerno ljubim, želim ti prenijeti svoje iskustvo, kako do radosti nakon teškog i napornog rada u toku dana. Vračam se kasno kući, umorna, u glavi toliko briga, koje mi nedaju mira. Kao da mi čitavo to moje umorno tijelo želi reći: podigni se brzo, nahrani me, oslobodi me, ojačaj me, zagrli me. I dok se borim sa tijelom, moj duh želi samo jedno. Sabrati se u Dobroti, Istini, Ljubavi, Ljepoti, jer to je jedini izlaz iz ovakvoga stanja i mirnu noć koju želim prospavati. Odlazim na svoje već poznato mjesto tišine, kuhinju, upalim žižak svjećice, u koji budem zagledana i tiha. Svijetlo me podsjeća da nisam sama i ima Netko pored mene, da me podigne, da poput bljeska obasja moju osobu, te moje predivne dubine, gdje se događa susret mene i Neba u meni. Dopuštam da snaga Duha, zavlada tim mojim umornim tijelom, koje se tako brzo umiruje. Ne govorim ništa, samo želim biti tiha i osjetiti taj DODIR LJUBAVI koji mi treba i o kojem visi moj život. Osjećam kako moje srce kuca, moji udisaji postaju nekako tiši. Sva buka u meni nekuda odlazi, a dolazi mir, neke bolje misli ulaze u mene i prepuštam se petnaestak minuta toj Ljubavi, bez koje nema života. Budem svjesna te čudesne veze mojega duha i Stvoritelja, koji mi se raduje i neizmjerno me ljubi. I sjetim se kako otvaram širom prozor svoje sobe, kada u njoj nema dovoljno zraka i progovaram sama sebi: Otvori sada širom taj «prozor» svoje osobe i dopusti da uđe Netko sa svim svojim darovima………..I dok sam još zagledana u Dobrotu i Istinu, koja je moj put i život, moje lice se u tren nasmije i progovaram sama sebi: DOBRO JE. USTALA SI. MOŽEŠ DALJE. I radosno idem na spavanje, jer znam da ću spavati u Nečijem naručju i da ni tada neću biti sama. I dok moje tijelo i moje stanice odmaraju, moj duh surađuje sa tom tako dodirljivom Ljubavi i obnavlja sve u meni, jer sutra me čeka već novi dan.
Moli te dragi čitatelju, da se i ti vratiš na kraju svakoga svojega dana, svojem izvoru Ljubavi i da dopustiš da Ljubav dotakne i tvoje dubine i ispuni i tvoje umorno biće. Ako se i ti ne možeš osloboditi svojih briga, uzmi i pročitaj neki lijepi tekst. Uzmi neku živu riječ koju ti daruje Nebo. Čitaj ju tiho…….. zastani i zašuti pred njom….. onda dopusti da se poput rastopljene kocke šećera, spusti u svaki djelić tebe i natopi te tom čudesnom slasti. Osjećaš li možda, da trebaš na kraju dana nekome oprostiti i zamoliti ga za oprost, uradi to odmah. Daruj mu svoju ruku pomirenja, blagoslovi ga i poželi i njemu mirnu noć. A onda i Ti poput malog djeteta, potrći u zagrljaj svome Ocu, prepusti se mirnom snu i radosno čekaj svoje jutro i svoj novi dan, u kojem opet NEČEŠ BITI SAM. Radujem se svakom tvom danu dragi čitatelju i znam da će tvoji susreti sa ljudima, biti susreti ljubavi i onaj pored tebe će sigurno i tebi reći: Tako mi je lijepo pored tebe biti, a ti ćeš onda spoznati veliku istinu, da je to plod DODIRA LJUBAVI KOJA TE IZLJEĆILA i zahvaliti svim svojim srcem. Radostan ti dodir LJUBAVI I TEBE predragi i voljeni čitatelju.