Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Sveta Lucija djevica i mučenica (286. - 310) spomendan 13. prosinca

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Slikovni rezultat za Sveta Lucija – navještaj božićnog svjetla - 13. prosincaSveta Lucija - svetica je ranoga kršćanskog vremena ali je i danas veoma štovana, a uz njezin blagdan se organiziraju različita veselja i igre za djecu i mladež. Živjela je na prijelazu iz 3. u 4.  stoljeće u Sirakuzi na Siciliji.  Kad joj je majka oboljela, pođe zajedno u Kataniju na grob Svete Agate. Pokazala se Svetica u snu Luciji  rekavši da će majka ozdraviti ali da će ona podnijeti mučeništvo poradi kršćanske vjere.  To je odlučno prihvatila te je svoje imanje razdijelila siromasima i posvetila se duhovnom životu Raskinula je zaruke, a zaručnik je prijavi kao kršćanku.  Po nalogu prokonzula Paskazija  uslijedilo je mučenje da bi se mučenica odrekla svoje nove vjere.  Pošto je šest snažnih muškaraca i šest volova nisu uspjeli pomaknuti sa mjesta i baciti među bludnice, uzalud su joj pokušavali  nauditi vatrom i smolom. Dugo su je mučili, iskopali su joj oči i na koncu ubodom mača u vrat  pogubili. Sveta Lucija je zaštitnica očiju, vida i očnih bolesti.

Kod mučenja je Sveta Lucija rekla: »Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga!« Razjaren poganski mučitelj zagrozio joj se na to: »Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda ćete ostaviti tvoj Duh Sveti.« A mudra je djevica odgovorila: »Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.« Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice. Krvnik ju je probo mačem. Zato je umjetnici rado tako i prikazuju. U Sirakuzi nalazi se glasovita stara bazilika Sv. Lucije kamo još i danas mnogi hodočaste.

DOBRO JE ZNATI!!!

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Došašće započinje nedjeljom koja pada najbliže 30. studenom, blagdanu Sv. Andrije, traje četiri tjedna i završava na Badnjak. Četiri nedjelje simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska.   

Prvom nedjeljom došašća započinje nova liturgijska godina, a s njom i naš godišnji put prema Božiću.    Liturgijska godina slavi otajstvo Kristovo od utjelovljenja i rođenja do uskrsnuća, uzašašća, do paruzije, dolaska, a nedjeljna biblijska čitanja u novoj liturgiji obuhvaćaju tri susljedna godišnja kruga.   

Svaki je krug najizrazitije označen jednim sinoptičkim evanđeljem: GODINA A – Matejem, GODINA B – Markom, GODINA C – Lukom. Ivanovo se evanđelje zgodno umeće u sva tri kruga, najljepše u uskrsno vrijeme kada se čitaju tzv. Oproštajne besjede Isusove.   

Značenje došašća   

U vremenu Došašća idemo u susret Onome koji dolazi osloboditi i spasiti svoj narod. Došašće, advent (lat. ad venio – doći) vrijeme je čežnje za boljom budućnošću i budnoga iščekivanja Gospodinovog dolaska.    Crkva se spominje trostrukog Božjeg dolaska u našu povijest : Osnovni stav kršćanina u vremenu Došašća treba biti vjera, i to ne vjera koja prihvaća samo niz istina, već vjera koja je sposobna uočiti otajstvenu Gospodinovu nazočnost u sakramentima i u životnom svjedočenju svakog kršćanina. Bez te vjere nemoguće je stvarno slaviti Gospodinov sadašnji dolazak, jer sve ono što u liturgiji obavljamo bez toga bi bilo samo izvanjsko i stvar običaja.

Obilježja vremena došašća   

Vrijeme predanog i radosnog iščekivanja – to je došašće kao četverotjedno razdoblje na početku liturgijske godine. Boja misnog ruha je pokornička, ljubičasta. Molitve i čitanja govorit će i o pokori. Ali taj post i pokora imaju obilježje radosne priprave. Sva se čitanja u ovom vremenu usredotočuju na ključne osobe Starog i Novog Zavjeta, koje su bile pripremljene i odabrane od Boga kako bi Utjelovljenje bilo moguće: Blažena Djevica Marija, sveti Ivan Krstitelj, sveti Josip, sveta Elizabeta i Zaharija.   

Vrijeme iščekivanja treba nam proteći radno, živeći i radeći za bolje društvo, kada će nam se otkriti u punini Božja ljubav i smisao ljudske sudbine. Stoga vrijeme Došašća budi u ljudskim srcima nadu prožetu radošću. Ono uklanja svaku potištenost i očaj iz naših srca te daje poleta svim ljudskim naporima, svemu ljudskom radu i zalaganju za bolji i novi svijet prožet Duhom ljubavi. SVIM VJERNICIMA ŽELIM PLODONOSNO DOŠAŠĆE!     

PRIJEĐI RIJEKU I PRONAĐI SVOJ MIR

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Baš tebi dragi čitatelju, koji si možda zalutao u mraku ovoga svijeta, čije je svijetlo svijet ugasio i možda se osjećaš bespomoćno, nagomilalo ti se prepuno neriješenih problema…….. tebi želim pokazati jedini izlaz koji te vraća u ŽIVOT. Kao prvo zahvali za sve te trenutke patnje, jer ti baš ta patnja želi pokazati put i vrata, na koja ćeš se ponovno vratiti radosnijem životu. Jesi li ikada prepoznao Ljubav u čovjeku i oko sebe. Ta Ljubav hoda tvojim nogama, radi tvojim rukama, govori tvojim jezikom.

Sveti Frasnjo Ksaverski svećenik, isusovac, veliki misionar (1506. - 1552.) spomendan 3. prosinca

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveti Franjo Ksaverski rodio se na dvorcu Xavier, 7. travnja g. 1506. Svršivši prve i osnovne škole u domovini, pun ambicije za karijerom, nije se htio natjecati sa svojom braćom koja od reda bijahu vojnici, već je svoj životni poziv tražio u crkvenoj službi. Stoga je kao mladić u rujnu 1525. pošao u središte europske znanosti, u Pariz, na studij. Ondje se upisao na glasovito Sveučilište Sorbonu. Nakon četiri godine studija stekao je akademski stupanj "doktora". Ondje je počeo sanjariti o jednoj višoj karijeri, bogatoj prihodima u svojoj domovini. No njegov sudrug sa studija privukao ga je k sebi. Bio je to njegov zemljak Ignacije Loyola, kasniji osnivač Družbe Isusove. On mu je često ponavljao riječi iz Evanđelja: "Što koristi čovjeku, ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život" (Mk 8,36).

Opširnije...

KAD SI UMORAN, ZNAŠ LI KAMO TI JE POĆI?

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Dragi čitatelju, vjerujem da su i tvoji dani često naporni i da su tvoji večernji sati pomalo umorni od briga i tereta života. I kamo ti je onda poći? Valja se ponovno vratiti svojoj „kući“ svojem središtu. To je tvoje srce. Kako mi reče, jedna polaznica tribina, moj duh treba „inzulina“. Možda je još u tvojoj glavi neki košmar, buka, prepuno problema i tko zna čega sve nepotrebnog  u tom hardveru duše ima. Baš to su trenuci kada se treba spojiti na taj  „ nepresušni punjač Ljubavi“. Ni tvoj mobitel ne može bez punjača.

Crtica nakon susreta 60+ - 6. 11. 2019.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

IMG_20191106_163122.jpg Susret skupine 60+ održan je 6. studenoga 2019. U našoj župnoj dvorani s početkom, kao i obično, u 16:30 okupili smo se kako bismo razmatrali o smislu života. Gošća ovoga susreta bila je prim. mr. Tereza Salajpal koja je, na jednostavan, ali poučan način, predočila različite životne situacije u kojima se možemo naći, a doprinose jasnijem smislu našega života. Izlaganje je započeto primjerima iz daleke prošlosti.

SVETA KATARINA ALEKSANDRIJSKA

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Tako je opisana i mučenička smrt Katarine, kršćanske djevice visokog položaja, veoma inteligentnoj i lijepoj. Upravitelj rimskih afričkih provincija Maksimin zaljubio se u Katarinu te je odlučio rastaviti se od svoje žene i oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.

Opširnije...

Sv. Elizabeta Ugarska - drugi dio

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevaštvo su neporeciva. Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu Tkala je platno za franjevački habit. Na Veliki je petak god.1228., nakon što je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Osnovala je bolnice, a onu u Marburgu (1229.) stavila je pod zaštitu sv. Franje. Pomagala je potrebnima i prije svoga zavjetovanja, a poslije se tome predala srcem cijelim. Ona je bez dvojbe znala uskladiti obje životne dimenzije: bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima. Obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu. Kratki Elizabetin život bogat je ljubaznim služenjem, radošću i trpljenjem. Njezina velika darežljivost i bliskost izazivali su sablazan dok je boravila na dvoru. Mnogi su je smatrali ludom. U tom je nailazila na jedan od svojih velikih križeva: raspeta između društva kojem je pripadala i svijeta onih koji nisu znali za milosrđe. Ona je išla osobno dvoriti potrebne, raditi svojim rukama, previjati gubave. U nevoljnicima je gledala Krista (Mt 25,40) što joj je davalo snagu. Svetost se prikazuje u povijesti Crkve kao ludost, ludost križa, a Elizabetina je ludost veličanstvena. Odlučila je živjeti evanđelje kako bi Franjo rekao „sine glossa“ u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom. Elizabetina nutarnja goruća snaga proizlazila je iz njenog odnosa s Bogom. Njezina je molitva bila žarka, trajna koja je ponekad prelazila i u ekstazu. Njezino hodočašće prema Bogu obilježeno je odlučnim činima nutarnjeg otklona sve do potpuna izvlaštenja, poput Krista na križu. Na svršetku života nije zadržala za sebe ništa drugo osim bijedne sive pokorničke tunike koju je željela zadržati kao znak i ukopno odijelo. Elizabeta je prošla ovim životom kao svijeća. Učinila je da svijetlo zasja u srcima tolikih duša. Donijela je radost ojađenim srcima. Nitko ne može prebrojati suze koje je osušila, rane koje je previla, ljubavi koje je pobudila. Njezina je svetost bila novost bogata nijansama i uzvišenim krjepostima. Odsada se na oltar nisu uzdizale samo mučenice i djevice, nego također i supruge, majke i udovice. Franjevački pokret Elizabetu ima kao veliki svijetli primjer i uzor evanđeoskog zauzimanja. I dok promatramo djelovanje Duha Svetoga u današnjoj svetici činimo to sa divljenjem ali i sa nakanom da i mi postanemo oruđe mira u svojoj okolini. Da počnemo brisati suze i povijati rane u svome okružju. Neka Elizabetino nesebično zauzimanje ohrabri i naše zalaganje i neka njezin primjer i zagovor osvijetli nas put prema Ocu, izvoru svakog dobra. 

U DODIRU LJEPOTE, OŽIVLJAVA I TVOJ ŽIVOT

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Predragi čitatelju, darujem ti ovo svoje iskustvo, za možda neke tvoje trenutke samoće, tuge ili neke bezizlazne situacije za tebe. Svatko se nađe u toj situacije. Bitno je pronaći  izlaz iz te patnje. Tako sam se baš i ja, iako sam hagioasistent,  našla u toj situaciji. Probudilo me, jedno meni teško, jesensko, nedjeljno jutro. Budim se tužna, ali znam da se ne smijem potpuno predati tom osjećaju. Moram potražiti izlaz iz tog stanja. Devet je sati. Odlazim sama do predivne šume u blizini mojega grada. Po dolasku me već raduje ta tišina. Kao da sve još spava.

Sv. Elizabeta Ugarska

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
Slikovni rezultat za Sv. Elizabeta UgarskaPapa emeritus Benedikt XVI. o njoj veli da je vjerovala u ljubav Božju i bila čovjek ljubavi. Kako je zaboravljala samu sebe da bi postala bliska svima potrebnima, kako je otkrivala Isusovu prisutnost u siromašnima, odbačenima od društva, u gladnima i u bolesnima. Htjela je, jednostavno, biti jedna od njih. Nije željela da u zlom svijetu samo tu i tamo učini neko dobro, već je htjela graditi bolji poredak pravednosti.
Elizabeta Ugarska s četrnaest godina udala se za Ludviga IV., tirinškog grofa i kneza. Imala je troje djece. Kažu svjedoci da je bila uzorna supruga, majka i grofica. Kao supruga je mnogo vremena posvećivala molitvi koju je protezala do kasno u noć. Voljela je supruga i djecu ali je gajila veliku ljubav prema Raspetome. Ostala je udovica u dvadesetoj godini, potom bila protjerana s dvora od strane Ludvigova brata, a umrla je u dvadeset četvrtoj godini života 1231. Papa Grgur IX. proglasio ju je svetom god. 1235.
Ona je prva svetica oblikovana u Franjinoj evanđeoskoj radionici. Dajući velik primjer intenzivna i raspeta života vinula se do najuzvišenije svetosti i postala trajni primjer samozataje i sebedarja. Elizabeta je ženski lik koji najistinitije utjelovljuje Franjin pokornički duh. U dodir sa Franjinom veličinom došla kad su se manja braća pojavila u glavnom gradu Tiringiije. Propovijedanje puku manje braće sastojalo se u poticanju da se čini pokornički život, da se odbaci svjetovni život, da se moli, trapi i vježba u djelima milosrđa.

Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevaštvo su neporeciva. Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu Tkala je platno za franjevački habit. Na Veliki je petak god.1228., nakon što je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvi. Osnovala je bolnice, a onu u Marburgu (1229.) stavila je pod zaštitu sv. Franje. Pomagala je potrebnima i prije svoga zavjetovanja, a poslije se tome predala srcem cijelim. Ona je bez dvojbe znala uskladiti obje životne dimenzije: bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima. Obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu. Kratki Elizabetin život bogat je ljubaznim služenjem, radošću i trpljenjem. Njezina velika darežljivost i bliskost izazivali su sablazan dok je boravila na dvoru. Mnogi su je smatrali ludom. U tom je nailazila na jedan od svojih velikih križeva: raspeta između društva kojem je pripadala i svijeta onih koji nisu znali za milosrđe. Ona je išla osobno dvoriti potrebne, raditi svojim rukama, previjati gubave. U nevoljnicima je gledala Krista (Mt 25,40) što joj je davalo snagu. Svetost se prikazuje u povijesti Crkve kao ludost, ludost križa, a Elizabetina je ludost veličanstvena. Odlučila je živjeti evanđelje kako bi Franjo rekao „sine glossa“ u svakom pogledu, duhovnom i materijalnom. Elizabetina nutarnja goruća snaga proizlazila je iz njenog odnosa s Bogom. Njezina je molitva bila žarka, trajna koja je ponekad prelazila i u ekstazu. Njezino hodočašće prema Bogu obilježeno je odlučnim činima nutarnjeg otklona sve do potpuna izvlaštenja, poput Krista na križu. Na svršetku života nije zadržala za sebe ništa drugo osim bijedne sive pokorničke tunike koju je željela zadržati kao znak i ukopno odijelo. Elizabeta je prošla ovim životom kao svijeća. Učinila je da svijetlo zasja u srcima tolikih duša. Donijela je radost ojađenim srcima. Nitko ne može prebrojati suze koje je osušila, rane koje je previla, ljubavi koje je pobudila. Njezina je svetost bila novost bogata nijansama i uzvišenim krjepostima. Odsada se na oltar nisu uzdizale samo mučenice i djevice, nego također i supruge, majke i udovice. Franjevački pokret Elizabetu ima kao veliki svijetli primjer i uzor evanđeoskog zauzimanja. I dok promatramo djelovanje Duha Svetoga u današnjoj svetici činimo to sa divljenjem ali i sa nakanom da i mi postanemo oruđe mira u svojoj okolini. Da počnemo brisati suze i povijati rane u svome okružju. Neka Elizabetino nesebično zauzimanje ohrabri i naše zalaganje i neka njezin primjer i zagovor osvijetli nas put prema Ocu, izvoru svakog dobra.