Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

Sveti Luka liječnik, Evanđelista i slikar ( + 84)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Spomendan 18. listopada

Sveti Luka je bio Sirijac iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji.

Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Uz Pavla ga nalazimo prvi put na apostolovu drugom misijskom putovanju, tamo od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do god. 57. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće god. 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje odmah bijaše uspostavio vezu s apostolom Jakovom.

Tamo je također imao priliku susresti barem neke od onih žena što ih on jedini od evanđelista spominje u Evanđelju. Mogao je isto tako susresti i one "službenike riječi" koji su jedan od izvora njegova evanđeoskoga spisa. On sam u predgovoru svoga Evanđelja piše ovako: "Budući da su mnogi pokušali srediti pripovijedanje o događajima što su se dogodili među nama, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge Riječi, učini se i meni dobro, pošto sam ih pomno ispitao sve od početka, da ti ih napišem po redu, preuzvišeni Teofile, da se osvjedočiš o sigurnosti nauka kojeg si primio" (Lk 1,1-4).

Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: "Jedini je Luka sa mnom" (2 Tim 4,11). Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao. Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti.

Nesigurno je i mjesto smrti sv. Luke. Isto tako način smrti. Jedni drže da je umro naravnom smrću, dok drugi misle da je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.

Lijevo od glavnog oltara u bazilici Svete Justine u Padovi, u prvoj bočnoj kapeli, Kapeli Sv. Luke, nalazi se sarkofag s relikvijama Sv. Luke Evanđeliste.

Neki podaci govore da je bio liječnik, a pripisuje mu se i da je bio slikar i da je slikao lik Isusa i Majke Božje. Postoji nekoliko slika za koje se vjeruje da ih je naslikao upravo sv. Luka, pa i onu koja se nalazi u njegovoj kapelici iznad sarkofaga.

Sarkofag je otvoren 17. rujna 1998. i izvršena je temeljita stručna obrada radi utvrđivanja autentičnosti. Nakon dvogodišnjeg proučavanja, tim stručnjaka je na Internacionalnom kongresu u Padovi u listopadu 2000. godine potvrdio da su to doista pravi zemni ostaci Sv. Luke Evanđeliste.

Sveti Luka se časti kao zaštitnik i duhovni vođa liječnika i slikara.

Ime Marijino

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

  1. 12. rujna Crkva slavi blagdan Imena Marijina, kojim s jedne strane želi izraziti svetost i uzvišenost Bogorodice iznad svih ljudi, kao naše zagovornice i posrednice, a s druge strane prisjetiti se konkretnih povijesnih okolnosti iz 17. st., kada je kršćanska vojska zavapila Djevici Mariji za pomoć u obrani od turskih navala koje su prijetile osvajanju Beča i padu Habsburške Monarhije.

Ime u biblijskom i kršćanskom značenju nije samo oznaka po kojoj se ljudi međusobno razlikuju i po kojoj stječu svoj identitet, nego obuhvaća znatno dublju razinu. Stoga su biblijskim osobama redovito nadijevana imena koja su imala određena značenja, a slično se činilo i u tradiciji Katoličke Crkve do najnovijih vremena, kada se pozorno pazilo da roditelji (nerijetko su to činili župnici) daju svojoj djeci takva imena koja su povezana s velikanima i istinama katoličke vjere, a izbjegavala su se “moderna imena” bez svoga značenja.

Opširnije...

Sveti Anđeli Čuvari spomnendan 2. listopada

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Anđeli su prvijenci Božjega stvaralačkog djela, obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu, a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima. Oni nas mogu štititi, voditi, braniti od svakoga zla po dušu i tijelo, našoj duši davati spasonosne poticaje. Naš anđeo čuvar može nam biti veoma vjeran životni prijatelj. To dokazuju toliki primjeri iz života svetaca i pobožnih kršćana. A na nama je da li ćemo taj dar, što ga nebo pruža, prihvatiti ili ne. Vjerujemo li u svog anđela čuvara, pouzdajemo li se u njega? O njemu je pisano: »Bog anđelima svojim – dakle i mome anđelu čuvaru – zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11). Bog nas ne sili na vjeru u anđela čuvara, na pouzdanje u njegovu pomoć. On poštuje našu slobodnu volju. Mi možemo u njega vjerovati, zazivati ga ili ne. Mi možemo s njim prijateljevati kao što se prijateljuje s drugim prijateljem ili ga jednostavno zaobilaziti, ne znati za njega, kao da uopće ne bi postojao. Dobar kršćanin s radošću i zahvalnošću prihvaća sve Božje darove, pa tako i dar Anđela Čuvara.

Papa Pio IX. rado je i često pripovijedao o doživljaju što ga je kao dječak doživio, a koji dokazuje čudesnu pomoć njegova anđela čuvara. On je u očinskoj kućnoj kapelici kao dječak svaki dan imao dužnost posluživati kod svete mise. Dok je tako jednoga dana ministrirao, osjetio je u srcu neku neobičnu tjeskobu i strah. Nije znao zbog čega je to. Čak je osjetio kako mu srce u grudima snažno lupa. Stoga je i nehotice okrenuo pogled na drugu stranu oltara, kao da traži nečiju pomoć. Tamo je ugledao lijepa mladića koji ga je pogledom k sebi zvao. Zbunjen tim viđenjem, nije se usudio maći s mjesta. No ta ga je svijetla prilika zvala k sebi još jače i izrazitije. Dječak je tada skočio i prešao na drugu stranu. Prikaze nestade. No u isti čas pade s oltara teški svetački kip i to upravo na ono mjesto na kojem je mali ministrant netom klečao. Dječak, kasnije svećenik, biskup i papa, često je pripovijedao o tom nezaboravnom doživljaju svoga djetinjstva, slaveći ga kao zaštitu i vodstvo svoga anđela čuvara.

I s pravom, jer je jedno od nepojmljivih Božjih velikih djela to što je čovjeku dao vlastitog anđela da mu bude zaštitnik duše i tijela. Samo Sveto pismo kaže »da postoje službujući duhovi, poslani na službu onima koji žele postići spasenje«.

 

Anegdote iz života sv. Majke Terezije

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Anegdote iz života sv. Majke Terezije

"Nikada neću zaboraviti dan kada sam šećući se opazila da se nešto miče u odvodnom kanalu. Odmaknula sam prljavštinu i pronašla ljudsko biće. Bio je sav crven od crva. Odnijela sam ga kući. Tre­balo mi je tri sata da ga očistim. Taj čovjek, koji je u tom kanalu živio život u nezamislivoj patnji, jed­nostavno je rekao: 'Živio sam kao životinja na ulici, ali umrijet ću kao anđeo okružen ljubavlju i pažnjom.' Kasnije, dok smo molile za njega, podi­gao je pogled i rekao. 'Sestro, vraćam se kući - Bogu', a onda je umro. Na njegovu je licu bio zapanjujuće lijep osmijeh. Nikada prije nisam vi­djela takav osmijeh.

Opširnije...

40 dana za život

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

 plakat

 

Tri stupa na kojima počiva zalaganje u međunarodnoj ekumenskoj Inicijativi 40 dana za život su: molitva i post, miroljubivo bdjenje pred bolnicama te osvješćivanje lokalne zajednice.

Godine 2014. Hrvatska se prvi put uključila u 40 dana za život, a do danas ostvareni su veliki plodovi: uključilo se 33 hrvatska grada, preko 10 000 ljudi sudjeluje u kampanjama, sigurno se zna da su spašena 64 života, pružena je moralna, duhovna i materijalna pomoć trudnicama, došlo je do obraćenja brojnih očeva i majki. Organiziran je niz popratnih programa – za supružnike koji ne mogu imati djece, za žene ranjene pobačajem (Oprostom oslobođene), odnedavno i za muškarce koji osjećaju posljedice nakon gubitka djeteta (Iscjeljenje očeva srca), za mlade, te mnogi drugi plodovi u srcima ljudi koji nisu mjerljivi statistikama... Među zemljama uključenim u inicijativu, Hrvatska se istakla kao zemlja u kojoj je inicijativa postigla najveći rast i postala je primjer drugim zemljama.

Pred nama je jesenska kampanja koja počinje 25. rujna i traje do 3. studenog 2019. Zaštitnici ove kampanje u Hrvatskoj su Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino, a tema:  Za dijete više. U 10 gradova u Hrvatskoj ova će kampanja započeti Marijanskom procesijom (detalji o tome su ispod Pozdrava) od kojih je jedan i grad Koprivnica. Također, na početku kampanje, bit će duhovne vježbe „Oprostom oslobođene” u Ludbregu, u Patoralnom centru Varaždinske biskupije, od 26. do 29. rujna 2019. Molitvom možete pratiti žene prijavljene u taj program, a i sami budite poticatelji ženama koje nose rane pobačaja, da se prijave na sljedeći termin spomenutih duhovnih vježbi.

            Unaprijed zahvaljujemo na svemu što ćete učiniti za ovu jesensku kampanju, što podržavate naše molitelje te preporučamo u Vaše molitve održavanje i uspjeh i ove kampanje. 

 

            Pozdravljamo Vas u Kristu!

 

                    Marko Bunić, voditelj inicijative, 40 dana za život Koprivnica 

Za ostale informacije i sadržaj pogledajte na: 40 DANA ZA ŽIVOT

 

 

SVETA MONIKA - 27. kolovoza

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
  1. kolovoza Crkva slavi spomendan svete Monike, majke sv. Augustina, strpljive i ponizne žene koja je dugo u samoći i molitvi patila zato što joj sin živi odbacujući Boga i prezirući njegove zakone, ali isto tako žene koja je bila nagrađena za svoju ustrajnu i predanu molitvu tako što je doživjela da joj taj isti sin svom dubinom bića zavoli Boga i priveže se uza njegove zapovijedi, jasno shvaćajući prazninu filozofije i učenosti kojoj ne treba Bog, a za koje se dugo vremena uvjeravao kako ih istinski ljubi. Sveta Monika je zaštitnica majki, udovica i obitelji, pa ju molimo da bdije nad svima nama, a posebno nad onima koji Boga ne trebaju, nego smisao života uzalud traže u ispraznostima i “mudrostima ovoga svijeta” – ondje gdje ga neće naći…
Opširnije...

Gospa od Otkupljenja – Otkupiteljica robova - 24. rujna

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Autor: mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Suvremenom je čovjeku, naviknutom na stalno traženje i zahtijevanje poštivanja pravde i njegove slobode, čak i onda kada to nedvojbeno ide na štetu slobode drugoga, vjerojatno prilično nerazumljivo i nedovoljno rječito značenje blagdana koji ima naziv Gospa od Otkupljenja ili Otkupiteljica robova, a koji se u Katoličkoj Crkvi slavi 24. rujna. Sloboda se, naime, obično doživljava kao jedna od najvrjednijih datosti modernoga društva, a njezino se eventualno umanjenje ili pokušaj uništavanja čini jednim od najvećih prekršaja današnjice.

Opširnije...

Sveta Ruža Limska djevica, dominikanska trećoredica (1568. - 1617.) spomendan 23. kolovoza

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveta Ruža se rodila u Limi, glavnom gradu Perua, 20. travnja 1568. Na krštenju je po baki dobila ime Izabela. No jedna Indijanka, kućna pomoćnica, promatrajući lijepo lice djevojčice, nalik na ružu, prozva je Ružom, a to lijepo ime prihvati cijela obitelj.

Liječnik dr. Castillo i svećenik o. Lorenzano imali su dužnost podrobno ispitati neobičan život Ruže Limske. Oni o njoj među inim svjedoče i ovo: »Čim je Ruža došla do potpune upotrebe razuma, njome je ovladala odvratnost prema grijehu. I kad bi se u njoj budili pokreti protiv razuma, ona ih je odbijala i nadvladavala bez velikog naprezanja.« Time se želi reći da je djevojčica držala savršeno u vlasti ona niža nagnuća. U njoj je vladao zakon i nadmoć duha.

Opširnije...

Rane (stigme) svetog Franje Asiškog - 17. rujna

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveti Franjo Asiški (1182-1226) je od početka svoga obraćenja (1204) gajio pobožnost i štovanje prema Kristu raspetom. Dvadeset godina nakon svoga obraćenja Franjo je na brdu Alverni posljednji put propostio svoj četrdeset-dnevni post od Velike Gospe do blagdana svetog Mihaela Arkanđela. Dok se o blagdanu Svetog križa udubio u razmatranje, Krist Gospodin mu je na čudesan način utisnuo u tijelo znakove svoje muke, tj. svoje rane - stigme.

Sama riječ stigma grčkog je podrijetla, a znači biljeg, ožiljak, rana; pod tim se nazivom misli na pet Isusovih rana. Stigme su ožiljci za koje se misli da su na vrhunaravan način utisnuti nekim osobama velike duhovnosti, a izgledom podsjećaju na pet rana što ih je Isus zadobio kod razapinjanja na križ; na rukama, nogama i boku.

Opširnije...

Sveti Rok - 16. kolovoza

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveti Rok (1295–1327), svetac rimokatoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od kuge i kolere.
Rok je rođen u južnoj Francuskoj. Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, nije se zadovoljavao površnošću, već se velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao za sve.

Na svome hodočašću u Rim, Rok se posvetio dvorenju okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. U Rimu se zadržao oko tri godine. Na povratku se jednako posvetio dvorenju bolesnika. U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari.

Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj.

Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima.

Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij ga je unio papa Grgur XIII. Taj unos kasnije potvrđuje i papa Urban VIII.