Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

SV. IVAN PAVAO II., papa - blagdan 22. listopada - MISLI

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

‘Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!’

(govor nakon izbora za papu, Vatikan, 16. listopada 1978.)

 ‘Izraz pažnje i susretljivosti jest dašak svježeg zraka u zagušenom prostoru svagdašnjice koji pritišće žalost i utučenost.’

‘Svaka vjernost treba da prođe kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti.

Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti kroz sav život.’

‘Lako je biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.’

Opširnije...

Uz misijsku nedjelju - 18. 10. 2020.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Svake godine, treću nedjelju u listopadu, Katolička crkva slavi MISIJSKI DAN. U povodu toga donosimo zanimljiv tekst vlč. Odilona kako ga svi zovemo, koji je rođen u afričkoj državi Benin. Mnogi ga znaju jer je kao bogoslov bio u Varaždinu, a sada je duhovnik na Hrvatskom Katoličkom Sveučilištu u Zagrebu.

 PARADOKS SIROMAŠTVA

Misijska nedjelja slavi se predzadnje nedjelje u listopadu. I u tom duhu Afrika ostaje zemlja koja privlači pažnju mnogih. Razne se crkvene pa i društvene inicijative zauzimaju za bolji život njezinih stanovnika. No činjenica je da mnogi postanu svjesni njezina bogatstva tek kada imaju priliku svojim nogama dodirnuti afričko tlo. Koliko god pokušavaju svojim ljudskim riječima izreći dojmove, opet daju jasno do znanja da ne mogu reći sve. U razgovoru s mnogima od takvih „sret­nika", često nam se dogodilo da uspijemo jedni drugima izreći taj doživljaj tek u tihom pogledu očiju punih suza radosnica i zahvalnica Bogu što smo bili sudionici te milosti. Da, milo­sti. Samo tako čovjek može opisati svoj doživljaj Afrike koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pred tom činjenicom možemo se pitati u čemu se nalazi ta privlačna tajna tog „siromaš­nog" kontinenta. Siromaštvo? Jednostavnost? Priroda? Radost unatoč svemu? Gostoljubivost? Toplina srca? Sve to skupa, a opet više od toga. Njihovo je siromaštvo ispunjeno bogatstvom duha i nade. Njihova je jednostavnost govor samoga Boga koji se činio jednostavnim i malenim. Njihov odnos prema prirodi poziv je da ne zaboravimo da smo zaista zemljani i da ćemo se zemlji vratiti. Njihova radost usred naizgled ugašenih nada u materijalno dobro pokazuje koliko čovjek nadilazi sve što je prolazno i daje čovjekova veličina u tome da jednostavno bude čovjek čovjeku. Njihova gostoljubivost govori o čežnji svih ljudi u dubini srca da budu pomireni i združeni u bratskom zagrljaju. Toplina njihova srca govori nam da svatko od nas ima itekako što pružiti drugome, bez obzira na naše razlike, naš društveni status. Zato svi koji su bili u Africi, barem pedesetak mojih pri­jatelja Hrvata - nisu se potpuno vratili. Ostavili su tamo dio sebe i nose sa sobom dio afričkog naroda koji ih nikada neće zaboraviti.

Unatoč tom bogatstvu duha, ostaje i dalje problem materijal­nog siromaštva. Ako želimo opisati to stanje, onda je dovoljno ovdje citirati Phila Bosmansa: „Biti siromašan. Ne znaš što je to?! Siromašan poput milijuna u siromašnim zemljama. Ne znaš što je to?! Onda razori svoju kuću pa sagradi kolibicu od lima, eternita, blata ili ljepenke. Bez spavaće sobe i bez kućnog bara. Fotelje i naslonjače zamijeni daskama i sanducima. Makni automobil, televizor, radio. Isključi struju, telefon, plin i vodu. Novine i stereouređaj, hladnjak, zamrzivač - sve to više ne dolazi u obzir. Više nema ni lijepih haljina. Kad oboliš, nitko ti neće dovesti liječnika. Neće biti ni ljekarne ni bolnice. Kad postaneš takav siromah, hoćeš li ljubiti one koji svime obiluju, ali ne žele dijeliti? Naučit ćeš mrziti bogataše. Bojim se da se to događa u mnogim zemljama." Usuđujem se zaključiti da u našem svijetu postoje tri vrste ljudi. Jedni koji obiluju, drugi koji oskudijevaju i treći koji pokušavaju svojim zalaganjem pomiriti ta dva svijeta.

Vjerujem da se nalazite u trećoj vrsti ljudi. Hvala vam na svemu što činite oko sebe da olakšate život onima koji oskudijevaju. A Bog koji vidi u skrovitosti, neka vam uzvrati stostruko!

Odilon Gbenoukpo Singbo, EVANĐEOSKE MRVICE ZA UNUTARNJU EKOLOGIJU, str. 235-237

KLANJANJE 16. 09. 2020.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Pozdravljam te moj Isuse i klanjam Ti se, Tebi koji si gospodar svega stvorenja, koji držiš u svojoj ruci ovu zemlju i čitavi svemir, koji si i mene pozvao u život. Klečim do Tvojih nogu poput one grešnice na zdencu, kojoj si punudio žive vode. I ja Ti dolazim u ovim tihim večernjim satima ŽEDNA TE VODE. Dolazim Ti, da Ti poklonim svoje srce i sve što se u njemu krije, meni znano i neznano. Toliki su te tražili da bi te se dotakli kad si hodao ovom zemljom.

Sveti Jeronim (437. - 419/420.) spomendan 30. rujna

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Ove godine, upravo 30. rujna navršava se 1600. godišnjica smrti sv. Jeronima, svećenika i crkvenog naučitelja. U povodu toga dobro se prisjetiti u kratkim crtama njegova plodna života.

Sveti Jeronim se rodio između god. 340. i 345. u gradu Stridonu, koji se nalazio na granici Dalmacije i Panonije. Gdje je to točno bilo, sve do danas u znanosti nije jasno; neki misle da je Stridon bio tamo negdje oko današnjega Tomislavgrada, neki da je oko Štrigove. Bio je sin kršćanskih roditelja, no krštenje je primio kasnije, u Rimu, gdje je proveo neko vrijeme, možda od 358. do 364. god., nadopunjavajući svoj studij retorike.

Jeronim je bio veoma nadaren dečko, ali teške naravi, nediscipliniran, obijestan. Posjedovao je živahnu inteligenciju, dobro pamćenje te izvanredno osjetljiv, strastven, nepovjerljiv i ljubomoran karakter.

Na studij je, kako smo vidjeli, pošao u Rim. I tada se u njegovu životu očituju dvije težnje. S jedne strane rado zalazi u katakombe i u crkve svetih mučenika - što je dobro - a s druge strane zalazi u lakoumno i grješno društvo - što je zlo. Kod Jeronima je pobijedio dobri duh i on se uz milost izgradio u sveca.

Jeronim se oduševio za asketski ideal. U to vrijeme već marno proučava Sveto pismo. No kako je bio teška karaktera, došlo je do sukoba i mala se zajednica raspala. Jeronim je nadvladao tu kušnju te pošao na Istok, tamo gdje je cvao pustinjački i monaški život.

Jeronimu je boravak na Istoku omogućio da u Antiohiji još više produbi svoje biblijske nauke i usavrši se u hebrejskom jeziku.

Jedan je san, koji je upravo dramatski opisao, Jeronima dobrano potresao. On sam pripovijeda: "Za vrijeme jednoga napada groznice bio sam u duhu predveden pred sudačku stolicu Svevišnjega. Osjetio sam tako snažno svjetlo da se nisam usudio podići oči. Bio sam upitan o svojoj vjeri, a odgovorio sam da sam kršćanin. Glas je pak onoga što je sjedio na stolici odvratio da lažem, jer sam ciceronijanac, a ne kršćanin. Gdje je tvoje blago ondje ti je i srce."

U međuvremenu je papa Damaz u dogovoru s carem sazvao novi sabor. Jeronim je na tom saboru bio kao pratilac svoga biskupa Paulina. A onda se sa svojim dragocjenim knjigama i rukopisima vratio opet u Rim. Papa Damaz povjerio mu je reviziju latinskoga prijevoda Evanđelja, takozvane Itale. No Jeronim je stvorio novi latinski prijevod cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je preko 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost.

Kad je umro papa Damaz Jeronim je otputovao opet na Istok. Došli su u Betlehem, gdje je Jeronim osnovao jedan muški samostan, koji je sam vodio. I sada mu još ostalo preko 30 godina plodnoga književnoga rada. Dao se na prevođenje svetih knjiga s hebrejskog izvornika, a onda na pisanje komentara pojedinim knjigama. Ti su komentari veoma vrijedni zbog mnoštva povijesnih i arheoloških podataka.

Zadnje su Jeronimove godine bile u sjeni mnogih patnja. Zdravlje mu se pogoršalo, a počeo ga sve više ostavljati i vid. Iscrpljen, slijep i osamljen, Jeronim je nakon tolikih borbi što ih je vodio cijeli život, 30. rujna 419. ili 420. napokon našao svoj mir u Gospodinu. Sam je o sebi zapisao: "Bio je ujedno filozof, retor, gramatik i dijalektik te kao poznavalac hebrejskog, grčkog i latinskog trojezičan."

Jeronimova ljubav prema Svetom Pismu, ljubav prema Crkvi i nepokolebljivo nastojanje oko pravovjernosti zaslužuju poštovanje. A svoje slabosti iskupio je pokorničkim životom i mnogim patnjama.

Crkva s pravom ubraja Jeronima među četvoricu velikih zapadnih svetih Otaca. Svakako je među njima on ipak najosebujnija ličnost.

Činjenica oslabljena vida u Svetog Jeronima je razlogom što je štovan kao zaštitnik od sljepoće i ostalih bolesti očiju.

Kratko izvješće sa Skupštine FSR-a 1. 9. 2020.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Skupštini je prisustvovalo 20-etak braće i sestara, te naš duhovnik fra Franjo Jesenović. Prije Skupštine nastavili smo skupljati doprinos za više razine za 2020. godinu. Na početku Skupštine molili smo Časoslov. Podijeljeni su informativni listići za sljedeće razdoblje i data su pojašnjenja (9.9. – FSR animira klanjanje poslije večernje mise; 15.9. – svjedočenje brata Alena o 8-dnevnom hodočašću Majci Božjoj Trsatskoj; 17.9. -  slavimo Rane sv.Franje, a u 18:30 je misna nakana za svu pokojnu braću i sestre iz FSR-a; sljedeća Skupština je na blagdan sv.Franje 4.10. poslije večernje svete mise). U molitvi svaki dan prikažimo jednu deseticu krunice za naša bratstva.

Sveti Matej Apostol i Evanđelist (+42. ) - blagdan 21. rujna

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

O sv. Mateju, u puku veoma popularnom svecu, osim onoga u Evanđelju ne znamo mnogo. Važan je izvještaj crkvenog povjesničara Euzebija koji kaže da je Matej prije svog polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima te im je, prije nego ih ostavi, napisao Evanđelje u njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik, kojim su tada Židovi u Palestini govorili. Izvornik Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Najstarija svjedočanstva i predaja Crkve pretpostavljaju da je prijevod u potpunosti vjeran izvorniku.

Matej je pisao svoje evanđelje za Židove u Palestini koji su bili dobro upućeni u Sveto pismo Staroga zavjeta. Njima je htio dokazati da je Isus Bogom obećani Mesija te da se u njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejino. I tako redom.

Iako se o Evanđelju sv. Mateja može mnogo pisati, o njegovu životnome putu poslije razlaza apostola ne znamo gotovo ništa. Ne zna se točno kamo je pošao naviještati Radosnu vijest, a ne zna se ni za mjesto ni vrijeme njegove smrti. Pa ipak je sigurno da se od god. 954. njegove relikvije nalaze u Salernu. Kako su onamo dospjele, nije poznato. Papa sv. Grgur VII. je 18. rujna 1080. napisao pismo nadbiskupu u Salernu, sv. Alfanu, u kojem mu čestita zbog pronalaska tijela sv. Mateja. To pismo smatraju povijesno zajamčenim dokumentom. Pobožni puk iz Kampanije u salernitanskoj katedrali još i danas časti relikvije prvog evanđelista.

Sveti Oci uporno ističu tri značajke svetosti sv. Mateja:
1. spremnost i radost, s kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv;
2. njegovu velikodušnost: ostavio je sve priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje;
3. njegovu poniznost, kojom se naziva "carinikom" i "grješnikom", opisujući gnjev farizeja zbog toga što se Isus svratio k njemu "grješniku".

Matejevo je Evanđelje neka vrsta katekizma o Kraljevstvu. To je pogotovo po svojoj strukturi - rasporedu - od pet velikih govora: Govor na gori (gl. 5-7), govor o misiji (gl. 10), govor o usporedbama (gl. 13), crkveni govor (gl. 18) i eshatološki govor (gl. 24-25). Matejevo je evanđelje građeno na tih 5 velikih govora i prema tome daje nam pouke kako se ulazi u Božje kraljevstvo, kako se ide u ostvarivanje misije, kako se ponaša u Crkvi, da nas napokon suoči s posljednjim ciljem i svršetkom vremenâ. U tom je smislu to Evanđelje sustavno, sređeno te služi solidnoj katehetskoj pouci.

Evanđelje se sv. Mateja naziva i "crkvenim" evanđeljem. A to je zato što, opisujući pet velikih govora, opisuje i pet velikih koraka u oblikovanju Božjega kraljevstva, pokazujući na taj način naročit interes za unutarnji život Crkve. Dok, na primjer, sv. Luka svojim Evanđeljem želi povezati evanđeosko iskustvo s poviješću svijeta, dotle je sv. Matej zainteresiran nadasve da izgrađuje kršćanina unutar zajednice. U tom smislu glavna mu je briga razvijanje dimenzije crkvenosti. To se očituje u nekim zgodama što ih on jedini navodi, nadasve onima u 14. glavi i dalje.

Kao primjer za potvrdu netom rečenoga možemo navesti zgodu kako Petar hoda po vodi, koju spominje jedino Matej. A ona mu služi da čitatelja malo-pomalo dovede do obećanja primata baš tome Petru (gl. 16-18). Jedini Matej od evanđelista govori o "sagradit ću Crkvu svoju" i o vlasti vezanja i odrješivanja. Matej je, dakle, nadasve zainteresiran ovom temom: onim što Crkva čini i onim što će se događati u crkvenoj zajednici. U tom je smislu i po prisutnosti onih elemenata koje drugi evanđelisti nemaju Matejevo evanđelje nazvano "crkvenim".

Želimo li još više ući u mentalitet Mateja, pisca prvog Evanđelja, onda je dobro promotriti njegovu posljednju stranicu u kojoj je opisano kako Isus šalje apostole u svijet. Ta je stranica ključ čitavoga Matejeva evanđelja jer prikazuje uskrsno otajstvo, moć Krista koji je umro i uskrsnuo, njegovu moć u Crkvi. "Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta" (Mt 28,18-20). Tu je, doista, vrhunski trenutak Isusova života. U tom je životu Crkve najutješnija istina: "Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta."

Gospa od Svete Krunice blagdan 7. listopada

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Ovaj  Marijanski blagdan je spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima 7. listopada 1571. godine kod Lepanta.  Sveti papa Pio V. pozvao je vjernike katolike da mole krunicu te tako pospješe zagovor Blažene Djevce Marije. Pobjedu je pripisao Marijinoj pomoći.

Kad je Sveti Dominik postao kanonikom katedralnoga kaptola u Osmi, nalazeći se na putovanju kroz južnu Francusku, jedna nevolja zgrabila ga je za srce. I odluči se iz tišine svoga gotovo samostanskog života stupiti na bojno polje, na kojem se vodila duhovna borba između raznih naučavanja. Njihovi su nosioci bili katari, koji su u materijalnim stvorovima gledali izrod zloga boga ili zloduha, dok su Crkvu zbog lošeg života mnogih njezinih službenika mrzili kao skrovište sotone. Pa budući da su ti katari raznih boja - kao albigenzi i valdenzi - provodili izvanredan, upravo fanatičan religiozan život, jasno je da je to djelovalo na srca jednostavnih ljudi koji nisu bili dosta sposobni uočiti krivi teološki nauk što se iza svega toga krio.

Nova krivovjerna naučavanja stadoše se silno širiti pa zaprijetiše jedinstvu i postojanju Katoličke Crkve, i to ne samo u južnoj Francuskoj, već i u sjevernoj Italiji, Porajnju i Podunavlju: posvuda gdje je građanski život postojao sve više svjestan svoje ekonomske i kulturne moći. I dok je Zapad na tu krizu i napetost nastojao odgovoriti krvavim križarskim ratovima protiv albigenza i valdenza - da zlo suzbije silom - Sveti Dominik je sa skupinom istomišljenika stupio također u borbu, ali posve drukčije i sretnije naravi, borbu propovijedanja, naviještanja, dokazivanja. Snažni, dobro obrazloženi i utemeljeni dokazi iznašani u propovijedima i javnim raspravama tjerali su krivovjerce u škripac, mnogi se od njih vratiše pravoj vjeri. Kao pomoć u suzbijanja krivovjerja ukazala se Majka Božja Svetom Dominiku i dala mu molitvu Krunicu. Svojim zagovorom je Nebeska Majka pomagala Svetog Dominika u suzbijanju krivovjerja. Sveti  Dominik je osnovao zajednicu duhovnih boraca - Red propovjednika - koji će studijem i propovijedima izlagati istine katoličke vjere i braniti je protiv svih napadaja i prigovora tadašnjih heretika.

Rane svetog Franje

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Crkva i Franjevački Red u četvrtak, 17. rujna slave blagdan Rana sv. Franje, časteći uspomenu događaja s brda La Verne gdje je sveti Franjo, kao prvi poznati stigmatik u povijesti, na svoje tijelo primio pet svetih Rana Isusovih.

Serafskim se plamenom želja uznosio u Boga i suosjećajnom se nježnošću preoblikovao u Onoga koji se iz ljubavi dao raspeti. Dok se jednoga jutra oko blagdana Uzvišenja svetoga Križa moli na jednom obronku gore, ugledao je Serafa koji je imao šest vatrenih, sjajnih krila, kako se spušta s neba. Kad se munjevitim letom u zraku spustio do mjesta koje bijaše blizu čovjeka Božjeg, među krilima se pokazao lik propeta čovjeka koji je imao ispružene ruke u obliku križa i noge pribijene na križ. Dva mu krila bijahu izdignuta iznad glave, dva su bila raširena za let, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je to ugledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunila žalost pomiješana s radošću. Radovao se, doduše, ljubaznom pogledu kojim ga je Krist gledao u obličju Serafa, ali prikovanost na križ mu je mačem suosjećanja bola probadala dušu. Promatrajući neshvatljivo viđenje, bio je vrlo zadivljen. Znao je da se bol muke nikako ne podudara s besmrtnošću serafskoga duha. Po Božjoj je objavi shvatio da mu je to viđenje pružila Božja providnost da ga promatra da bi kao Kristov prijatelj unaprijed spoznao kako se ima sav preoblikovati u obličje Krista propetoga, ali ne po mučeničkoj smrti tijela nego po požaru duše. Kad je čudesnoga viđenja nestalo, u njegovu je srcu ostao čudesan žar što ga je i u njegovo tijelo utisnuo čudesni lik znakova.

Odmah su se, naime, počeli pokazivati znakovi čavala na rukama i nogama kao što ih je malo prije vidio na liku propetoga čovjeka. Vidjelo se kako su ruke i noge u samoj sredini probijene čavlima. Glave su se čavala pokazivale na dlanovima ruku i na gornjem dijelu stopala, a vršci su im se nalazili na protivnoj strani. Glave su čavala na rukama i nogama bile okrugle i crne, a šiljci bijahu dulji, zavinuti i kao sabijeni. Izlazeći iz samoga tijela, stršili su izvan tijela. I desni mu je bok bio kopljem proboden i prekriven crvenom ranom. Iz njega je često istjecala sveta krv, koja je ostavljala trag na tunici i gaćama.

Kristov je sluga uvidio da se rane koje su tako vidljivo utisnute neće moći pred povjerljivom braćom sakrivati, a jer se bojao otkriti tajnu Gospodnju, našao se u velikoj stisci i neodlučnosti: da li treba da rekne što je vidio ili da to prešuti. Zato je pozvao nekolicinu braće i, izražavajući se općenitim riječima, iznio je pred njih sumnju i zatražio savjet. A jedan između braće, koji bijaše prosvijetljen po milosti i po imenu, razabravši da je vidio nešto čudesno i da je zbog toga vrlo zbunjen, rekao je svetom čovjeku: "Znaj, brate, da su ti gdjekada otkrivene božanske tajne ne samo poradi tebe nego i poradi drugih. Čini mi se da se opravdano treba bojati da bi mogao biti suđen kao krivac zbog sakrivanja talenta, ako prikriješ ono što će biti na korist mnogima." Ta je riječ svetoga čovjeka ganula, premda je inače običavao kazati: „Moja tajna pripada meni.“ Ipak je tada s velikim strahom ispripovijedao tijek viđenja i nadodao kako je onaj, koji mu se ukazao, nešto rekao što ne bi nikada, dok bude živ, mogao otkriti nijednom čovjeku.

Zaista treba vjerovati da su riječi onoga svetog Serafa koji se čudesno ukazao na križu bile tako otajstvene da ih nije možda slobodno govoriti ljudima.

(Iz životopisa sv. Franje što ga je napisao sv. Bonaventura)

PREPUSTI SE DODIRU TIŠINE I LJEPOTE

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Predragi čitatelju, poklanjam ti ove trenutke sabranosti u ljepoti koja nas okružuje sa svih strana. Jesi li jutros otvorio prozore svoje sobe da uđe svježi zrak? Jesi li otvorio vrata i prozore svoje duše, da u nju uđe Život? Kod mene je svanulo još jedno suncem okupano jesensko jutro. A kod Tebe? Jesi li se ikada probudio u zoru ranoga jesenskog  jutra, kad sunce izlazi da pomiluje sva stvorenja i kad je tako nisko, da ga možeš srcem dodirnuti? Jesi li ikada hodao po jutarnjoj rosi, koju miluju zrake sunca? Jesi li primijetio da za vrijeme izlaska sunca, ptice visoko lete?

Opširnije...

KAD BUDEŠ ODLAZIO S OVOG SVIJETA

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Kad budeš odlazio s ove zemlje, kad budeš umirao, ostavit ćeš i djecu i prijatelje i kuću i imanje. Ostavit ćeš i radio, televiziju, auto, sve u banci, sve ćeš tu ostaviti, ići ćeš samo ti. Čak i svoje materijalno tijelo ćeš ostaviti tu u grobu, a ići ćeš ti kao osoba, kao duhovna duša, ti kao intelekt, savjest, ti kao karakter, ti kao sloboda, jer bit duha je sloboda, ti kao odgovornost, ti kao sposobnost, spolnost, vjera, nada, ljubav, to si ti. To ti ostaje i s tim ideš. Sve što si imao, to ne nosiš nikamo, to ostaje ovdje za druge. A sve što si bio, što si postao čestit, dobar, plemenit, to ide s tobom. Ali, nažalost, ako si bio zločest, nehuman, ako si ubijao, krao, i to ide s tobom, ne da ti da ideš u život. I ono što je u životu najvažnije nakon Boga, to si ti.

I pazi, čovječe, samo da sebe ne izgubiš. I pusti neka sve propadne, ali ti moraš sve preživjeti. Što te briga što ljudi misle! Misli što Stvoritelj misli o tebi, što tvoja savjest kaže o tebi, što ti kažeš o sebi.

Izvor: Facebook stranica “Tomislav Ivančić”