Lokacija:
Franjevačka 1
Koprivnica 48000
Tel:  048/642-160

SVETA KATARINA ALEKSANDRIJSKA

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo naročito okrutno u Egiptu. O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim osobama. Tako je opisana i mučenička smrt Katarine, kršćanske djevice visokog položaja, veoma inteligentnoj i lijepoj. Upravitelj rimskih afričkih provincija Maksimin zaljubio se u Katarinu te je odlučio rastaviti se od svoje žene i oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.

No Katarina, služeći se savršenom govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i izvan grada joj je dao odrubiti glavu. Prema predaji, anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još i danas.

U srednjem vijeku sv. Katarinu su osobito slavili studenti filozofije. Tako su i isusovci, koji su u Zagrebu otvorili gimnaziju, koja je kasnije prerasla u sveučilište, uz svoj kolegij sagradili krasnu baroknu crkvu sv. Katarine, koja je biser sakralne umjetnosti. Ta se crkva naziva akademskom, a u njoj se već dugom tradicijom do dana današnjega veoma svečano slavi blagdan sv. Katarine. Svetu Katarinu Aleksandrijsku svojom zaštitnicom drže filozofi, teolozi, branitelji vjere, nastavnici, studenti, izdavači knjiga.

Zaštitnica je viših škola i knjižnica. Zbog ljepote i čestitosti postala je uzorom i zaštitnicom djevojaka. Zatvorenici je zazivaju jer je i sama bila zatočena.

Kao jedna od četrnaest svetih zaštitnika u prvom redu je zaštitnica za bolesti jezika. Zaštitnicom je bolesnika i bolnica od nesretnih slučajeva, osobito od pobačaja ili komplikacija tijekom poroda.vljavanju crkve sv. Katarine u Zagrebu daju studenti koji se ondje skupljaju svake subote uvečer da pjesmom i molitvom slave Boga. Crkva je slavi i spominje 25. studenoga.

CRTICA NAKON SUSRETA 60+ (7. 11. 2018.)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

60+17.11.2018(10).jpg „Gladna nahraniti, dvoumna savjetovati, žedna napojiti, neuka poučiti, siromaha odjenuti, grješnika opomenutu…“ samo su neka od djela milosrđa koja smo razmatrali na susretu 60+ održanom 7. studenoga 2018. godine u župnoj dvorani.

 

Crtica nakon susreta 60+ (10. 10. 2018.)

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

60+10.10.3.jpg Ovogodišnji ciklus susreta 60+ započeli smo 10. listopada. Tema listopadskog susreta bila je proslava imendana. Kao i svaki susret, i ovaj, započeli smo molitvom koju je predvodio pater Marijan. U župnoj dvorani okupili smo se kako bismo izmijenili naše običaje vezane uz proslavu imendana. Razgovarali smo o tome po kome smo dobili ime, je li ime važno i određuje li čovjekov život, tko su bile osobe po kojima smo dobili ime, kada slavimo svoj imendan, što nas posebno raduje tog dana.

SVETA CECILIJA, djevica i mučenica

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sveta Cecilija je jedna od najznačajnijih svetaca ranoga kršćanstva. Dvije su činjenice sigurne vezane uz život sv. Cecilije: prva je naziv bazilike Sv. Cecilije, koji datira sigurno iz vremena prije Milanskoga edikta, dakle, prije 313. godine. Blagdan se svetice slavio u njezinoj bazilici u Trastevereu - rimskoj četvrti - već godine 545. Druga je činjenica da je bila pokopana u Kalistovim katakombama i to na počasnom mjestu, uz takozvanu "Kriptu papa". Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Koncem XVI. stoljeća sarkofag je sv. Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata. Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija pogleda i položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da je svetičino tijelo najprije ondje počivalo.

U legendarnom opisu mučeništva sv. Cecilije, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala djevičanstvo i podnijela mučeništvo. Cecilija je bila iz patricijske obitelji, ali je odgojena u kršćanskom duhu te je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Svoje djevičanstvo je zavjetovala Bogu, ali prema odredbi njezine obitelji udala se za rimskog plemića Valerijana, koji je poštivao njezinu odluku te se obratio na kršćanstvo i podnio mučeničku smrt.

Cecilija je bila osuđena na smrt da joj se odrubi glava. Svoj je imetak ostavila siromasima, a kuću Crkvi te je na tom mjestu izgrađena bazilika u Trastevereu.

Smatralo se da je Cecilija za svog života bila tako bliska nebu da je mogla čuti anđeosko pjevanje. Govorilo se da može svirati na svakom glazbalu. Zato se časti kao zaštitnica glazbe i glazbenika. Na slikama se obično pojavljuje slušajući glazbu, pjevajući ili svirajući na kakvu glazbalu. Posebna su joj oznaka orgulje. Njezin spomendan slavimo 22. studenoga.

TRENUCI SABRANOSTI ZA TEBE, KADA SI UMORAN I VIŠE NEZNAŠ KAKO DALJE

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Sjeti se odakle si došao na ovu Zemlju? Tko te je pozvao u Život, tko je baš tebe htio, tko je htio da postojiš? Kamo i kome ćeš se vratiti? Koji je tvoj smisao života ovdje na Zemlji? IMATI ILI BITI? Osjećaš li da te Nečija ruka drži na svom dlanu, da je Nečiji pogled upućen uvijek tebi? Ako te nešto sputava da budeš radostan, voljen, slobodan, dragocjen.... ostavi taj teret VANI.

Zajednica Vjera i Svjetlo, u nedelju 11. 11. 2018, posjetili Karlovac.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

ViS11.11(16).jpg Pod geslom: Idemo k Josipu, posjetimo fra Krunu! Zajednica Vjera i Svjetlo, u nedelju 11.11.2018, posjetili smo u Karlovac. Krenuli smo od crkve Sv. Antuna uz molitvu i pjesmu. Oko 10 sati stigli smo u Karlovac. Tamo nas je radosno dočekao fra Kruno prvi duhovnik i jedan od osnivača zajednice Vjera i Svjelto u Koprivnici. Fra Kruno nas je lijepo primio i ugostio.

 

S Isusom u tišini i radosti svoga srca

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Isuse, pozdravljam te u tišini i radosti svoga srca. Pozvao si me večeras i evo me. Brate i sestro, jesi li ikada Isusu pružio ruku? Je li on za tebe čovjek s kojim možeš pričati ili je negdje daleko? Je li ti ikad Isus rekao: Ajde dotakni moje rane! Pogledaj, ja sam! Onaj isti uskrsli. Moje tijelo i moja krv su dio tebe. Jesi li ti odlučio da dođeš na ovaj svijet ili sam te ja poslao? Otkrij me. Tu sam, stojim ispred tebe sakriven u ovom komadiću kruha, tu sam u tebi po svetoj pričesti koju si primila i stojim pred vratima tvoga srca i kucam ti. Hoćeš li mi otvoriti večaras svoje srce, da uđem, da te dotaknem, da pričam s tobom i onda pođem s tobom tvojoj kući. Hoćeš li mi otvoriti, pita Isus tebe i mene sada. Čeka tvoj odgovor.

Sveti Martin, prvi svetac koji nije mučenik

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Na današnji dan, 11. studenog slavimo sv. Martina biskupa kojeg mnogi znaju samo kao "vinskog biskupa" Naučimo nešto daleko važnije o njemu!

Sveti Martin rođen je oko 316. u Sabariji, današnjoj Mađarskoj. Njegov otac Talijan doselio se tu kao rimski časnik. Martin je svoj kršćanski odgoj stekao u očevu zavičajnom gradu Paviji. Po očevoj želji postao je vojnik i časnik.

Otac sasvim sigurno nije očekivao da mu sina povijest neće pamtiti po ratnim podvizima, već po djelu milosrđa, koje je postalo simbolom kršćanske ljubavi prema siromasima. Evo toga slavnog događaja:

Neke hladne zimske večeri časnik Martin, nakon dužnosti ophodnje, vraćao se u svoj vojnički tabor, sjeverno od Pariza. Odjednom se uz rub ceste stvorio neki siromah u dronjcima, koji je drhtao od hladnoće i zamoli ga za milostinju. Martin kod sebe nije imao ni novca ni što drugo da mu dade. Tada mu na pamet dođe misao; uzeo je svoj širok časnički ogrtač, mačem odsjekao polovicu i podao promrzlu siromahu.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Legenda pripovijeda da je sljedeće noći ugledao Isusa koji je bio odjeven u polovicu njegova ogrtača. I čuo je kako je Isus govorio anđelima: “Martin koji je tek na putu da bude pokršten, odjenuo me ovim ogrtačem.” Tim je riječima Isus zapravo ponovio onu svoju nama iz Evanđelja poznatu pouku: “Što učinite jednom od moje najmanje braće, to činite meni.”

Kratko po tom doživljaju Martin napušta vojničku službu, vraća se kući i nakon priprave dao se pokrstiti. Oduševila ga je ta vjera koja je živjela i vršila ljubav. I Martina je uporno progonila jedna misao: želja da bude misionar u svojoj domovini, da se bori protiv poganstva i krivovjerja. Kao prvo, obratio je na kršćanstvo svoju majku. Biskup Hilarije zaredio ga je za svećenika. Također mu je poklonio kuću koju je Martin pretvorio u samostan, želeći život provesti u samoći i molitvi. No, 371. godine preminuo je sveti Hilarije, a grad Tours nije pronašao nikoga boljega tko bi ga mogao naslijediti osim Martina.

I tako je Martin: vojnik iz prisile, redovnik po odabiru, morao radi dužnosti postati biskup. Bio je sjajan pastir. Kao veliki evangelizator, obraćao je na kršćanstvo barbarska galska plemena, umirivao krivovjerce i opirao se civilnoj vlasti koja se htjela uplesti u upravljanje Crkvom.

Jako su ga voljeli siromasi i nevoljnici kojima je uvijek bio bliz; nešto manje plemići i onaj dio klera koji su – ljubeći bezbrižan život – strogog biskupa smatrali malo odveć zahtjevnim, jer je tražio uzoran život i obrazovanje primjerno službi. Zbog toga je bio izložen klevetama i netrpeljivosti.

Nikada nije zaboravio redovnički život, svoju prvu ljubav. Nakon najstarijeg europskog samostana u Ligugeu, utemeljio je još jedan u Marmoutieru, svega nekoliko kilometara od Toursa, koji će postati prvim središtem redovničkoga života u Francuskoj.

Sveti i skromni biskup umro je 8. studenoga 397. godine.

Zaštitnik je Francuske, vojnika, konjanika, siromašnih, prosjaka, putnika i vinogradara.

Sveti Ivan XXIII. papa, (1881.-1963.) spomendan 11. listopada - nastavak

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Papinska sluižba - nastavak

No, pokazat će se da su se prevarili. Od samoga početka svoga pontifikata papa Ivan XXIII. unosi velike promjene u Vatikanu. Papa se spušta među ljude i svima želi biti blizu. Treći kat Apostolske palače privatno je područje pape. Ivan je pustio kamere u to područje. Takvo se što do sada još nije dogodilo, i nisu svi time bili oduševljeni. To je bila potpuna promjena imidža, od aristokratskog, hijerarhijskog Pija, do pape koji se volio nazivati seljakom.

Opširnije...

Vjera i svjetlo - 28. 10. 2018.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

ViS-28.10.2018(11).jpg Opet smo se okupili 28. listopada u 17 sati u župi Sv. Antuna. I ovog puta sa nama je bio velečasni Leonardo Šardi. Tema mjeseca je bila posjet Marije svojoj rođakinji Elizabeti. Kratko izlaganje je imao velečasni Šardi. Govorio je kako je Mariji bilo u trudnoći posjeti Elizabetu tamo ostati i pomagati joj.

 

Sveti Ivan XXIII. papa (1881.-1963.) spomendan 11. listopada

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Angelo Giuseppe Roncalli rodio se 25.studenoga 1881. godine u malom planinskom selu Sotto il Monte kod Bergama, u seljačkoj obitelji. Angelo je bio četvrto dijete od trinaestero djece, koliko su imali njegovi roditelji. U desetoj godini osjetio je poziv da služi Bogu, te odlazi u sjemenište u Bergamu. U Rimu je 10. kolovoza 1904. godine zaređen za svećenika. U međuvremenu od 30. studenog 1901. do 30. studenog 1902. godine služi vojni rok.

Opširnije...