Hodočašće u Međugorje
Galerija slika
Hodočašće u Međugorje 2009
Naša je župa ove
godine hodočastila u Međugorje Kraljici Mira, 23. do 25.
listopada. Organizator je bio župnik fra Slavko, a sudjelovalo
je pedesetak župljana Kozari Boka, Petruševca i Velike Gorice.
Sudionici su usput posjetili Dubrovnik i Lokrum, a u Međugorju
su osim sudjelovanja u programu u crkvi sv. Jakova, svetim
misama i klanjanju, molili križni put na brdu Križevac te se uz
molitvu meditaciju uspeli na brdo ukazanje.
Već tradicionalno listopadsko hodočašće
počelo je polaskom u petak, 23. listopada u 22 sata s
parkirališta ispred crkve. U subotu prije podne posjetili su
sudionici najprije Dubrovnik. Nakon razgledanja gradskih
znamenitosti, posebno zidina, jedna je skupina ostala u gradu, a
drugi su se iz stare gradske luke brodicom uputili na otok
Lokrum koji se nalazi nedaleko od Dubrovnika.
Otok Lokrum je prirodni rezervat na koji se
od drevnih vremena donose biljke iz cijelog svijeta. Zbog
iznimnih prirodnih ljepota, otok je 1964. godine proglašen
nacionalnim parkom. Na otoku se nalazi i crkvica posvećena
Bogorodici, koju je prema tradiciji dao sagraditi engleski kralj
Rikard Lavljeg Srca 1192. godine. Vraćajući se iz Palestine s
treće križarske vojne, jedne je olujne noći u listopadu kralj
doživio brodolom. Zavjetovao se da će, kad opet stupi na čvrsto
tlo, sagraditi crkvu posvećenu Bogorodici. Osim toga atrakcija
otoka je Benediktinski samostan utemeljen 1023. godine te
Lugareva kuća koja se nalazi na samoj obali uz luku.
U ranim popodnevnim satima putnici su krenuli
u Međugorje. Usput su sa zanimanjem promatrali Neretvanske
plantaže mandarina. Nakon smještaja u Međugorju, okrijepili su
se domaćim kruhom i pitom ispod peke što su pripremile sestra i
nećakinje s. Vlatke, koja je također bila na hodočašću. U 18
sati sudjelovali su u svetoj misi u crkvi sv. Jakova, a od 21 do
22 sata u programu klanjanja uz molitvu i pjevanje na hrvatskom
i više stranih jezika. Nakon toga je nekoliko najizdržljivijih
još posjetilo mjesto ukazanja na Podbrdu.
U nedjelju, nakon doručka u 7 sati,
hodočasnici su slavili svetu misu u crkvi u 8 sati, a potom
pošli na Križevac moleći križni put. Križevac je brdo iznad
Međugorja, visoko 520 metara, na kojem su župljani još 15.
ožujka 1934. godine podigli 8,56 metara visok križ od armiranog
betona. Na križu piše: "Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda,
u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice
Muke Isusove". U samo križište ugrađene su moći Isusovog križa
dobivene iz Rima.
Nakon ručka u jednom od međugorskih restorana,
hodočasnici su u 14 sati pošli na Podbrdo, strmom stazom do
mjesta Gospina ukazanja, gdje je povodom 20. godišnjice ukazanja
postavljen kip Kraljice Mira. Ondje su se zadržali u meditaciji
i tihoj molitvi, a zajednički su izmolili krunicu.
U
poslijepodnevnim satima krenuli su prema Zagrebu. Na izlasku iz
Međugorja posjetili su usput etno-selo Heceg, koje je izgrađeno
na oko 40000 kvadratnih metara. Uz kamene ulice sela smještene
su suvenirnice, muzej, amfiteatar s višenamjenskom dvoranom,
kapelica, mlinica, štale s domaćim životinjama, te vrt i
vinograd. Put do Zagreba prošao je u pjesmi, zabavi i smijehu
već umornih ali veselih i zadovoljnih hodočasnika. Pred našu
crkvu stigli su u nedjelju, 25. listopada oko 23 sata.
Marijana Lovrić
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
13 M u
Međugorju
U Međugorje, Mariji Majci Božjoj, kraljici
mira krenulo je 8 Marija, 5 Mira i ostali župljani Kozari Boka
pod budnim okom patra Slavka i s. Vlatke. Vesela ekipa
hodočasnika prvo je posjetila kišom okupan Dubrovnik, a zatim
pošla na izlet brodom na otok Lokrum poznat po svojoj rajskoj
flori i fauni i „Mrtvom moru“ usred otoka. Lokrum je poznat i po
legendi koja kaže da su otok prokleli njegovi prvi vlasnici
benediktinci kad ih je vlast Dubrovačke republike protjerala s
otoka. Noć prije odlaska s Lokruma kružili su otokom sa
svijećama okrenutim naopako, proklinjući sve buduće vlasnike. Po
legendi prokletstvo se može skinuti samo tako da se pokupi sav
vosak koji je potekao te noći. (Ne vjerujemo u takve priče, ali
su zanimljive).
S našim dolaskom u Međugorje kiša je stala
nakon 10 dana padanja. Kratki predah u pansionu i ukusan zalogaj
gospođe Jasne Markota, sestre naše časne, koja nam je pripremila
sve same domaće specijalitete. A onda svatko u svojim
razmišljanjima i molitvama sudjelujemo u svetoj misi i klanjanju
u župnoj crkvi sv. Jakova.
Te noći sa subote na nedjelju vrijeme se pomiče unazad, pa smo mi umjesto na spavanje krenuli na brdo Ukazanja, iznad Bijakovičkog zaseoka Podbrdo. Strmom stazom po mraku nas 12 najraspoloženijih s pjesmom i molitvom iskoristili smo taj jedan sat kao nikada do sada. Bilo je to novo iskustvo, nezaboravan noćni susret s kipom Kraljice Mira. „Majko, hvala ti...“
Nekoliko sati spavanja,
a onda nakon doručka i jutarnje svete mise krećemo na brdo
Križevac. Dan je bio prekrasan, mnogo vjernika, tako da smo se
na postajama križnog puta susretali s Mađarima, Nijemcima,
Talijanima… ali svi s jednakom molitvom i pjesmom. Nakon ručka
odlazak na Brdo ukazanja, za neke po drugi put, te kod brončanih
reljefa radosnih i žalosnih otajstava molimo krunicu. „Majko,
evo nas još jednom...“ Posebna pohvala Mari M. najstarijoj i
najizdržljivijoj hodočasnici! A gospodinu Kovaču sretan 70.
rođendan!
Prije odlaska za Zagreb s. Vlatka ima za nas
malo iznenađenje, vodi nas u Etno-selo Herceg koje nam pruža
ugođaj hercegovačkog ambijenta utjelovljujući način i kulturu
života nekad i sad.
Umorni ali napunjenih srca vjere i ljubavi
vraćamo se u Kozari Bok. „Majko, hvala ti...“
Jedna Mira
