| Sve je počelo u prijateljskom duhu. Fratrov
zamjenik ministranata Marko Raić, ministrant nas
je putem fotografirao. Putovanje tramvajem je bilo
zanimljivo od Elke do Mihaljevca gdje smo presjeli
na autobus za Bliznec, a onda smo počeli pohod na
vrh. Nitko zapravo nije bio ni svjestan da se
uspinjemo kroz šumske putove na vrh. Svi smo
mislili da ćemo se lijepo provesti i jesmo ali uz
malo više muke. Bilo je puno posjetitelja koji su
nas, a i mi njih, pozdravljali. Nakon prvih 200
metara smo sjeli u klupe i po prvi put gablecovali
ono što smo ponijeli od kuće. Ima puno ljudi koji
su vrh svladavali težom tehnikom – biciklom.
Njihov znoj se prelijevao niz njihove obraze. Ima
i onih životinjskih posjetitelja kao što su
npr.psi. No, da ne odugovlačim, mi nastavljamo s
putem prema cilju. Fra Matej nam je govorio kako
je on dok je bio u samostanu na Kaptolu, da je on
išao svake subote na Sljeme u pohod na vrh. On
poznaje svaki put do vha, a nas je poveo
„najlakšim“, ali ne i najkraćim. Nakon 700 metara
nadmorske visie pripremali smo se za vrh jer više
nećemo stajati, sad nam je cilj samo vrh. Kako sve
više idemo, tako su nam sve noge teže i teže. No,
kada smo došli do kraja puta, preostalo nam je
samo još nekih 400 metara cestom i evo nas na
vrhu! Čaroban je osjećaj biti na vrhu, da si
najveći! Pogled je fantastičan! Posjetili smo i
jednu gostionicu gdje smo pili čaj. Autobusom smo
se spustili iz Sljeme do Mihaljevca i onda smo se
vratili kućama tramvjem. I tako je završio naš
pohod na vrh Sljemena koji iznosi 1031 m nadmorske
visine iznad bijelog Zagreb grada! Petar Božanović, 7.a |
| Tko je ministrant? | 12. šašavih ministranata |