Na prvu nedjelju Došašća, 28. studenoga 2010. godine , na misi u 9 sati
našoj župskoj zajednici predstavili su se prvopričesnici, a u 11
sati krizmanici. Ukupno 64 prvopričesnika i 86 krizmanika započelo
je svoje došašće u znaku iščekivanja dolaska - silaska Duha Svetoga
po sakramentima Euharistije i Sv. Potvrde. Prvopričesnici su
dolazili i primali Mali molitvenik kao poticaj da je u vrijeme
priprave vrijedno stjecati znanja o vjeri, ali i znak križa na čelu
da u ime toga znaka započeto svako važno djelo uspješno i završava.
Danas je za sve prvopričesnike i njihove roditelje važno djelo i
potrebno je podržati ih molitvom da roditelji budu prvi učitelji
svojoj djeci, svojim primjerom. Krizmanici, nešto svjesniji onoga
što primaju, sročili su svoje molbe u kojima je vidljiva želja
nadvladati sve prijemljivosti ovoga svijeta i društva, ali i molitva
da tu njihovu želju podrži cijela župna zajednica. Euharistijsko
slavlje kao i čin predstavljanja predvodio je župnik fra Slavko
Milić. 4.prosinca.2010.
Susret s roditeljima – novo iskustvo
U srijedu, 24. studenoga 2010. godine u 19.30 sati, održan je susret
roditelja ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika. Ovaj susret
organiziran je kako bi zajedno s roditeljima razmišljali o vremenu
pred kojim se nalazimo, a to je Došašće.
U temu „Hod kroz Došašće“ uvela nas je meditacija „Božji dolazak“
nakon koje je uvodno izlaganje imao župnik fra Slavko Milić. Župnik
fra Slavko je, u svom razmišljanju, izdvojio i likove preko kojih
nam dolazi poruka došašća: Pripravite put Gospodinu koji dolazi
spasiti nas, poravnajte staze svoga života, stranputice kojima
lutate, otvorite svoje srce, jer sam Bog hita da nas spasi. Četiri
nedjelje – tjedna došašća slušamo poruku Božju preko proroka Miheja
i Ivana Krstitelja, te Marije i Josipa koji spremno odgovaraju na
poziv i prepuštaju se djelovanju Boga koji unosi radost. Došašće nas
poziva, ne samo na promišljanje o svojim stavovima i životnim
opredjeljenjima, nego na radost zbog dolaska Spasitelja. Božić je,
stoga zaista blagdan nas kršćana katolika onda kada je naše srce
ispunjeno radošću. Ona će biti potpuna tek onda kada primimo Isusa u
svoje srce i u potpunosti se predamo Njemu. To ćemo doživjeti kroz
svakodnevni hod uz Isusa, živeći Evanđelje života.
Nakon razmišljanja fra Slavka, roditelji su nastavili rad u manjim
skupinama kroz izmjenu iskustava i razgovor. U završnom izviješću,
pojedini predstavnici skupina iznijeli su kako su ovi susreti u
manjim skupinama dobri i korisni za izmjenu iskustava, no bolje bi
bilo razdvojiti roditelje prvopričesnika i krizmanika jer se radi o
različitoj dobi kako roditelja tako i učenika. Vrijedno je iskustvo
roditelja koji sve obveze raspodijele tako da važno mjesto daju
molitvi i nedjeljnoj svetoj misi. Te vrijednosti svojim primjerom
prenose svojoj djeci. Zatim je važan zaključak bio da djeca nisu
sama, u dobi u kojoj se nalaze, dovoljno svjesna što znači
udaljavati se od crkve i Boga, te im u tome trebaju pomoći roditelji
kako svojim primjerom tako i roditeljskim autoritetom. Možda ne
treba zanemariti i dio roditelja koji su jasno iznijeli svoj stav da
njima crkva i sakramenti nemaju neko značenje u životu, te zato
smatraju i svako okupljanje u svrhu priprave za sakramente
nepotrebno i suvišno. Zapravo, u utrci s vremenom i borbi za
egzistenciju ne vide smisla u prihvaćanju Isusa Krista i života po
Evanđelju.
Vjerujemo da je i ovaj susret potaknuo na razmišljanje barem
nekolicinu roditelja da započnu svoje došašće - pripravu za stvarni
Isusov dolazak za koji ne znamo ni dana ni časa kada će se zbiti. I
ovo došašće životno proživljeno donijet će radost Božića u naše srce
i naše obitelji.
