Ilok – Župa sv. Ivana Kapistrana

Objavljeno od franjevac na

Trg sv. Ivana Kapistrana 3, 32236 Ilok, Hrvatska

(032) 590 073

(032) 590 078

(032) 590 028

E-mail: franjevci.ilok@gmail.com

U plodnome Srijemu, na obroncima Fruške gore i nad plavim Dunavom, u najistočnijem dijelu Republike Hrvatske, smjestio se Ilok (5 km²). Mjesto ima oko 5 350 stanovnika, od toga je oko 3 500 katolika. Većinu stanovništva tvore Hrvati, a zatim Slovaci, koji su većinom evangelici. Uz starosjedioce Hrvate većinu stanovništva čine doseljenici iz Bosne i Hercegovine, te Žumberčani koji su po vjeri grkokatolici. Ilok je poznat po naprednom vinogradarstvu i dobrim vinima, a razvijene su i sve grane poljoprivrede za potrebe stanovništva. U gradu postoje radne organizacije: Tvornica trikotaže Iteks, Agrokomerc, Razvitak i dr., gdje Iločani zarađuju kruh.

Ne znamo točno kada je čovjek stupio na područje Srijema, ali nalazi nam svjedoče da je već u mlađe kameno doba ovdje. U bakreno doba imamo na području današnje tvrđave značajno naselje vinkovačke kulture. U vrijeme Rimljana ovdje je konjička utvrda Cuccium, a o životu toga vremena svjedoče nam mnogi nalazi. Za vrijeme seobe naroda uništena je utvrda i ne znamo što se zbivalo na ovom području. U srednjem vijeku spominje se tvrđava Ujlaky, Vilak, Willak, kao i vlasnici koji su se mijenjali: Mohor, Čak, Kont, a kasnije uzimaju naziv iločki.

Ilok najveći procvat doživljava za vrijeme Nikole Iločkog, koji je obnašao razne časti u kraljevstvu: bio je ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda sedmogradski, a od 1471. i kralj Bosne. Umro je 1477. i pokopan je u iločkoj franjevačkoj crkvi. Nasljednik mu je sin Lovro (+ oko 1525.).

Nije nam poznato kada Ilok dobiva prve privilegije grada. Prvi za koje znamo su iz 1453., dok je najpoznatiji Statut grada Iloka koji je 13. prosinca 1525. potvrdio kralj Ludovik II.

Autor likovne opreme statuta i grba grada Iloka je poznati minijaturist toga vremena Julije Klović (+1578.).

Za upoznavanje prilika toga vremena važni su i popisi čudesa koja su se dogodila na grobu sv. Ivana Kapistrana, koji su sačuvani u kodeksima. Najpoznatiji je Pariški kodeks iz 1460. godine.

Turci su zauzeli grad 1526. te ovdje imaju stalnu posadu, a neko vrijeme i sjedište sandžakata za Srijem. Ilok je oslobođen 1688., a o turskoj vladavini svjedoče nam spomenici: Turbe – grob uglednog Turčina i Hamam – turska kupelj sa sačuvanim arabeskama.

Papa Inocent XI Odescalchi (+1689.) pokrenuo je Svetu ligu i dao je caru Leopoldu 336.000 forinti kao pomoć u borbi protiv Turaka. Car za uzvrat poklanja 1697. Liviju Odescalchi (+1713.) dvorac i posjede u Srijemu. Nakon oslobođenja od Turaka u Ilok iz Olova dolaze franjevci. Ilok postaje jako trgovačko i kulturno središte sve do pred početak rata 1941. godine. Tada proživljava teške dane i umire svaki napredak. Oslobođen je 4. prosinca 1944. i tada počinje doba izgradnje i obnove.

Kršćanstvo se u Srijemu javlja u vrijeme Rimljana. Postojale su biskupije u Mitrovici, Beogradu, Osijeku i Vinkovcima. U ovim su krajevima održavani i crkveni sabori od 351. do 359. godine, na kojima je osuđeno Arijevo krivovjerje (Isus je kao Sin Božji samo sličan Bogu, a nije pravi Bog!). Iz prvih kršćanskih vremena u ovim se krajevima spominje oko 200 mučenika i svetaca (Anastazija, Bazila, Demetrije, Irenej, Polion i dr.).

Seobom Slavena dolaze i naši narodi, koji vremenom primaju kršćanstvo. Širi se i benediktinski red, koji pospješuje naprednu zemljoradnju, graditeljstvo, umjetnost i dr. Prema nekim mišljenjima ovdje su djelovala i sv. braća Ćiril i Metod. Posljednji, Ćiril, bio bi i pokopan u Moroviću. Znamo da u 15.st. ovdje djeluje i franjevac sv. Jakov Markijski propovijedajući protiv bogumilstva.

U srednjem vijeku spominje se u Iloku više crkava: župna crkva sv. Petra (prema temeljima u današnjem parku pred crkvom dugačka je 60 m, a široka 17,5 m), sv. Jelene, sv. Ladislava s bolnicom, sv. Ane sa samostanom redovnika augustinaca, sv. Klare sa samostanom sestara klarisa, i sv. Stjepana.

Godine 1972. pod osnovnom školom u tvrđavi otkriveni su temelji gotičke apside jedne od spomenutih crkava.

Prema nekim izvorima ovdje je stolovao i srijemski biskup. Župa i svećenik Jakob spominju se u popisima od 1332. do 1335.

 

Franjevačka crkva

Franjevci su u Iloku sigurno od 1343. godine. Godine 1349. vojvoda Ugrin gradi u gotičkom stilu današnju crkvu koja je bila posvećena Majci Božjoj na nebo uzetoj. Vjerojatno je tada izgrađeno i zapadno krilo samostana. Nikola Iločki 1454. obnavlja crkvu i samostan dogradivši na sjevernoj strani kapelu (danas kapela BDM). Poslije smrti sv. Ivana Kapistrana, crkva postaje pretijesna pa je Nikola Iločki 1468. produžuje prema istoku te dobiva današnju dužinu. Toranj je bio na pročelju crkve.

Franjevci i narod bježe pred Turcima u šumu Pakledin. Turci su od franjevačke crkve načinili štalu, a druge su crkve zapustili. Tada se zameo i svaki trag tijelu sv. Ivana Kapistrana. I u ta teška vremena franjevci djeluju u ovim krajevima te su mnogi završili i mučeničkom smrću. Nakon oslobođenja od Turaka franjevci se vraćaju iz Olova (Bosna) u Ilok.

Na kapitulu provincije 1700. odlučeno je da zaštitnik crkve bude sv. Ivan Kapistran.

Godine 1706. o. Grgur Gabrić (+1707.) popravlja crkvu i gradi toranj, koji je bio na južnoj strani. Daljnju obnovu crkve i samostana nastavlja Iločanin o.Petar Pastirović (+1738.). Tada je nadograđeno sjeverno i istočno krilo samostana. Kuga koja je zavladala 1738. godine usmrtila je 286 stanovnika i 17 redovnika, a sljedeće je godine potres oštetio crkvu i toranj. Crkva je opet obnovljena 1761., a od 1801. do 1806. gradi se novi toranj, treći po redu, iza apside, tako da se iz donjega grada može vidjeti na sat. Prijašnji je toranj srušen jer je bio jako trošan.

U samostanu je već početkom 18.st. bio smješten novicijat, tijekom 18. i 19.st. ovdje se izmjenjuju filozofsko i bogoslovno učilište.

Zadnja velika obnova crkve bila je od 1907. do 1912 u neogotičkom stilu, pod vodstvom arhitekta Hermana Bolea (+1926.), a brigom Iločanina, povjesničara i pjesnika o.Mladena Barbarića (+1936.). Sadašnji toranj izgrađen je 1913., a nova zvona postavljena su 1927. godine. Obnovljenu crkvu posvetio je 12. rujna 1921. biskup đakovački Antun Akšamović.

U Drugom svjetskom ratu crkva je oštećena pa je za vrijeme gvardijana o. Anđela Novaka (+1954.) popravljena. Uz 500. godišnjicu smrti sv. Ivana Kapistrana (1956.) obnovljen je i samostan, a u naše vrijeme mnogo se radi na očuvanju ovog spomenika kulture.