Klanjec – Župa Navještenja BDM

Objavljeno od franjevac na

Trg Antuna Mihanovića 11, 49290 Klanjec, Hrvatska

(049) 550 032

(049) 550 032

E-mail: fra.klanjec@ofm.hr

Velebno zdanje Franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije dali su podići 1630. godine Sigismund i Nikola Erdödy.

Klanječka crkva jedan je od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj, a ujedno je i mauzolej obitelji Erdödy.

Crkva Navještenja BDM u Klanjcu – glavni ulaz:

Mi grofovi, Sigismund Erdödy od Monyorókeréka, Moslavine i nasljedni grof županije varaždinske, ban kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, svetoga carskog i kraljevskog Veličanstva savjetnik, komornik i vrhovni kapetan Kupske krajine i rečenog kraljevstva Slavonije i Nikola Erdödy od istoga Monyorókeréka, doživotni knez spomenute Moslavine, komornik navedenog carskog i kraljevskog Veličanstva i kapetan izvjesnog banskog konjaništva i vojske. Izjavljujemo i priznajemo ovim pismom, obećajemo da ćemo svojom vlastitom brigom i radom na čast serafskoga sv. Franje izvesti i izgraditi samostan u našem gradu Klanjcu ispod grada Cesargrada istoga Reda Manje braće opservanata i predat ćemo ga kao što smo obećali i dajemo ga snagom ovog pisma. Dano u tvrđavi našoj Cesargradu na blagdan sv. Blaža biskupa, godine Gospodnje 1630. ( darovnica od 3. veljače 1630.)

I obećanje održaše. Sagradiše samostan i crkvu bosanskim franjevcima iz Radakova, koje je kršćanska ljubav dovela u ove krajeve, kako bi bili na duhovnu pomoć svom protjeranom i izbjeglom narodu.Gradnja samostana i crkve, na mjestu nekadašnjeg groblja s kapelicom svetog Leonarda, odredit će na različite načine povijest ovog mjesta.Gradnja najstarijeg samostanskog krila, podno kapelice sv. Leonarda i tadašnjeg groblja, započela je 1632. godine. i dovršena je 1661. Na to će se krilo nadovezati ono bočno, čija će gradnja trajati do 1667. godine. Istovremeno s gradnjom samostana započela je i gradnja današnje crkve.

Samostanska crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu posvećena je 19. rujna 1655., a posvetio ju je i izvorni dokument izdao zagrebački biskup Petar Petratić.

Monumentalno zdanje franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina bilo je podignuto sredstvima obitelji Erdödy, koji su izdašno pomagali ne samo gradnju nego su i omogućili franjevcima nezavisnost, obdarivši samostan posjedima. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. U 17. stoljeću u samostanu djeluje velik broj redovnika, mladomisnika i braće laika, uglavnom majstora stolara i kovača, potrebnih za uređenje prostora.

Iz 17. stoljeća su i dragocjeni sarkofazi bana Sigismunda Erdödyja (1639.), koji je bio položen u kripti svetišta i varaždinskog župana Emerika Erdödyja (1690.) Sarkofazi su rad bečkih majstora koji su radili za kuću Habsburgovaca i izvedeni su u stilu ranobaroknog vremena.

Sarkofag Sigismunda Erdödyja lijevan je od kositra, bogato ukrašen graviranim tekstom i ornamentima. Stoji na četiri noge koje su ukrašene pozlaćenim palmama i bobicama, a bočne strane krase oslikane anđeoske glave s pozlaćenim krilima.

Emerik Erdödy pokopan je 1690. godine ispod kapele sv. Antuna Padovanskog. Prednju stranu njegova sarkofaga ukrašava njegov grb, a bočne strane ukrašene su lavljim glavama s karikama u žvalama. Sarkofag počiva na četiri jelena razgranatih rogovlja s po sedam parožaka, dok sredinu podupiru dva orla. Takav neobičan način ukrašavanja najvjerojatnije proizlazi iz grba obitelji Erdödy na kojem se nalazi jelen koji se propinje iz polukotača.

Sarkofazi dokazuju društveni status obitelji Erdödy u Habsburškoj Monarhiji, a nakon restauracije u Beču, koju je omogućilo Ministarstvo kulture RH, izloženi su rekonstrukciji kripte u podrumu samostana.

Teško je zamisliti što su osjećali franjevci i njihov puk u Klanjcu, kad su 1716. godine, bespomoćno stajali na zgarištu svoje crkve.

«Počnimo iznova» rekao je sveti Franjo svojoj braći, misleći prvenstveno na dušu, a upravo su na dušu svog naroda mislili i klanječki redovnici kad su nakon fatalnog požara odlučili ostati i iz zgarišta podignuti ovo sveto mjesto.

Rukopis sastavljen oko 1767. tvrdi: Obnovljen je zakratko doprinosima obitelji Erdödy i po drugim dobročiniteljima.

Svotom od 783 forinti plaćeni su tek zidovi, najpotrebniji materijal i ono najvažnije da se samostanske zgrade osposobe za stanovanje, a crkva za službu Božju. Tako već 1770. braća franjevci pripremaju materijal za gradnju novog samostana i uz pomoć Ivana Nepomuka Erdödyja izgradiše 1773. samostan koji još i danas stoji.

U obnovi samostana sačuvan je izvorni oblik i organizacija unutrašnjeg prostora iz 17. st., odnosno ranobaroknoga razdoblja. U crkvi nastaju bitne promjene inventara jer su stari oltari stradali u požaru ili bili dotrajali. U samostanu se ponovno okupljaju franjevački umjetnici. Osim kranjskih umjetnika iz ljubljanskog kruga, dolaze i majstori prekoalpskog kruga, franjevci iz Tirola.

U području Hrvatskog zagorja, znanog i kao «ostatak ostataka Hrvatskog kraljevstva» od svojih početaka u 17. stoljeću, barok će ostaviti svoje tragove. Crkva u Klanjcu tako slovi kao jedan od najsačuvanijih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj.

Godine 1859. postavljen je, a 26. kolovoza 1860. blagoslovljen današnji veliki oltar, kojeg su izradili braća Tomo i Franjo Fantoni, Talijani iz Genove. Oltarnu sliku Navještenja naslikao je Karlo Dietrich, slikar iz Graza.

Još prije 1789. godine, od kada samostan postaje i župom, klanječki se franjevci bave i dušobrižničkim radom. Služe narode propovijedanjem, poučavanjem u vjeri i ispovijedanjem.

U to zlatno doba u samostanu živi više od 20 redovnika. Za njihove potrebe održava se studij filozofije i teologije. Nastaju brojna umjetnička djela, a po glazbenoj ostavštini koju čuva samostanski arhiv vidi se da je s naročitom pažnjom njegovana glazba. Uz latinske pjesme, klanječki redovnici njeguju i hrvatsku popijevku. Iako je vjerojatno da su sve knjige koje je samostan posjedovao izgorjele u požaru 1716. godine, danas samostanska knjižnica ima jedan od najbogatijih knjižnih fondova. Upravo su se iz ovog prostora među puk širile najnaprednije ideje onog doba. Peter Fortunat Horvat prvog je rujna 1841. izabran za prvog učitelja pučke škole otvorene u samostanu. Od redovnika laika mještani su učili mnoge praktične vještine, od sadnje plemenite vinove loze do bavljenja pčelarstvom. Duhovno okružje koje su od svog dolaska u Klanjec stvarali franjevci, bio je početak koji je Klanjec pretvarao u grad kulture. Od 1988. pa sve do danas traje posljednja obnova samostana u Klanjcu. S mnogo odricanja, ovo velebno zdanje, koje cijeli ovaj grad čini posebnim i prepoznatljivim, polako dobiva izgled kakav zaslužuje.

Ovaj kratak povratak u povijest bio je samo podsjetnik da vraćati se u prošlost često znači otkriti da su sve prave ljudske vrijednosti djelo smješka dobrote i plemenitosti dara. Potvrda humanosti i ljubavi. Takva djela iz prošlosti nikada ne prolaze i ne mogu nestati. Ova crkva i ovaj samostan takvo su djelo.