Našice – Župa sv. Antuna Padovanskog

Objavljeno od franjevac na

Kralja Tomislava 1, 31500 Našice, Hrvatska

(031) 613 205

(031) 613 295

E-mail: ofm.nasice@ofm.hr

http://novi.zupa-nasice1.hr/

Našice se prvi puta spominju u povelji kralja Andrije II. pod imenom Nekche pod konac 1229. godine, a ime su dobile po rječici Našici. (Cod. dipl. III, 320-324). Franjevci u Abine Našice dolaze između 1275. i 1285. godine. Pripadali su Zagrebačkoj kustodiji i Ugarskoj provinciji sv. Marije. Najprije je to bila mala postojbina da bi u 14. stoljeću prerasla u samostan u kojem su se održavali i provincijski kapituli (1321.).

U srednjem vijeku franjevci su organizirali rad škole za duhovnu i svjetovnu mladež. Najprije je tu bio novicijat, a zatim i studij filozofije i teologije. Sve su one bile u službi pripravljanja mladih franjevaca za svećeništvo.

Turci su 1532. godine osvojili Našice, no franjevci su i dalje u samostanu. Uskoro su ga prepustili članovima Bosne Srebrene, koje su Turci 1596. godine protjerali jer su podržavali ustanike. Godine 1600. u samostanu stanuju Turci, a crkva je bez krova. Tek 1620. samostan je ponovno otvoren, obnovljena su crkva i samostan. Kad su Turci 1687. napustili Našice, spalili su samostansku crkvu. Ostali su samo goli zidovi, a spašena je slika svetoga Antuna naslikana 1685., koju i danas imamo na glavnom oltaru.

Odlaskom Turaka trebalo je obnoviti samostan i crkvu. Obnovljena je stara gotička crkva, a svečano je posvećena 14. rujna 1707. po zagrebačkom biskupu Martinu Brajkoviću. Svaka nova obnova utjecala je na unošenje baroknih elemenata. Između 1763. – 1765. crkva je barokizirana i samostan barokno uređen. Podignuto je pet baroknih oltara; po ljepoti se ističe oltar sv. Križa podignut 1772. darežljivošću grofa Josipa Pejačevića. Sav inventar: glavni oltar, oltari u lađi, oratorij, orgulje, korske klupe, klecala, baroknog su i rokoko stila.

Tijekom 18. stoljeća smanjen je broj župa kojima su franjevci upravljali. Godine 1785. samostanska je crkva proglašena župnom, a već 1789. godine, kraljevskim dekretom, našički samostan postaje javnim bogoštovnim objektom.

U 19. st. franjevački samostan više u svojoj sredini nema školstvo, ali je zato osnivač raznih vjerskih bratovština i organizacija s ciljem očuvanja nacionalne svijesti. Franjevci su bili jedini nosioci duhovnih, društvenih i kulturnih događanja sve do 20. stoljeća kada uz njih građanstvo postupno preuzima tu ulogu.

U vrijeme 1. svjetskog rata (1918.) sve aktivnosti prestaju, a crkva ostaje bez crkvenih zvona koja su pretopljena u topove, ali su u povodu obilježavanja tisuću godina Hrvatskog kraljevstva 1925. godine nabavljena nova. Pred 2. svjetski rat franjevci organiziraju mnoge katoličke bratovštine i akcije, a u ratu su oštećeni i samostan i crkva, koja je 1963. godine obnovljena.

Crkva i samostan ponovno su stradali 20. rujna 1991. godine tijekom Domovinskog rata, kada je izgorio toranj s crkvenim zvonima i veliki dio krovišta crkve i samostana. Sve je brzo obnovljeno i nabavljena su i nova zvona koja je 25. listopada 1992. blagoslovio kardinal Franjo Kuharić.

Sam grad Našice imao je prema popisu stanovništva 2001. godine 8173 stanovnika. Od toga je (prema blagoslovu kuća) imao oko 6350 stanovnika.

Biskupovim Dekretima od 29. lipnja 2004. ustanovljene su dvije nove župe: župa Našice II – Markovac. Toj župi pripadaju filijale Vukojevci, Jelisavac, Breznica i Lađanska. Zatim župa Našice III – Velimirovac. Toj župi pripadaju filijale Lila, Lipine, Klokočevci, Ribnjak, te mjesto Pribiševci iz đurđenovačke župe.