Osijek – Tvrđa – Samostan sv. Križa

Objavljeno od franjevac na

Trg V. Lisinskog 3, 31000 Osijek, Hrvatska

(031) 208 177

https://www.franjevci.com/

Franjevci u osječkoj Tvrđi više od tri stoljeća s gradom i njegovim stanovnicima ispisuju konture događanja iz kojih se prepoznaje povijest grada u kojemu žive. Te su povijesne crtice ostale zabilježene u vrijednim dokumentima, knjigama i tiskovinama. Dio te povijesne baštine i danas se čuva u samome samostanu, a dio je rasut u raznim crkvenim i svjetovnim ustanovama.

Samostanska kronika, danas nažalost zagubljena, dijelom je objavljivana u raznim tiskovinama pa njezin sadržaj nije u potpunosti nestao. Dokumenti se danas čuvaju u samostanskom arhivu u Osijeku i provincijskom arhivu u Zagrebu. Podaci sadržani u njima, upotpunjeni podacima iz samostanske kronike objavljivanim u raznim tiskovinama, svojim povijesnim crticama danas daju tek naslutiti cjeloviti lik kojega bismo jednostavno mogli nazvati poviješću franjevaca, njihovoga samostana i njihovoga života i djelovanja u Osijeku.

 

Odluka vrijedna spomena

Odlukom Definitorija od 23. Srpnja 1958. osječki franjevci blagdan Gospe Osječke slave 25. Ožujka na blagdan Navještenja. Taj je blagdan izabran jer je u 18. Stoljeću toga dana postojao i potpun oprost za sve one koji su došli u samostansku crkvu sv. Križa i počastili Gospu. Gotovo istodobno, u dogovoru s osječkim franjevcima, bosanski ili đakovački i srijemski biskup Stjepan Bäuerlein odredio je za grad Osijek i osječke župe “da se svečanom devetnicom na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (8. Prosinca) slavi Judska, tj. Osječka Gospa”. Stoga u crkvu sv. Križa svake večeri na određeni dan devetnice vjernici iz pojedine župe dolaze častiti Gospu Osječku koja se nalazi na velikom, glavnom, oltaru. Gotički kip Blažene Djevice Marije izvorno potječe iz koprivničke franjevačke crkve. Krajem 17. Stoljeća dopuštenjem koprivničkog poglavara kip je postavljen na Marijin oltar u Máriagyűdu, mađarskom prošteništu. Za vrijeme Rákóczijeve bune (1703. – 1711.) kip je donesen u Osijek radi sigurnosnih razloga. Osječki franjevci postavili su kip na oltar Blažene Djevice Marije u tadašnju drvenu crkvu. Sa smirivanjem stanja u Mađarskoj franjevci iz Siklósa, koji su Gospu sklonili u Osijek, željeli su kip odnijeti natrag u Máriagyűd. Ali na zahtjev vjernika koji su Gospi hodočastili kip je ostao u gradu uz Dravu kao osobita utjeha vjernicima Osijeka i Slavonije. Izgradnjom nove, današnje, samostanske crkve sv. Križa gospin kip postavljen je na oltar Blažene Djevice Marije u sjevernom zidu lađe (danas oltar sv. Josipa). Godine 1752. Franjevci su preuredili veliki oltar te postavili današnju vitrinu. O. Ivan Velikanović je u prosincu te godine svečano prenio kip Judske Gospe na glavni oltar gdje se i danas nalazi.

 

Značenje Generalnog studija prvog stupnja u franjevačkom redu

Osijek početkom 18. Stoljeća postaje najznačajnije središte Slavonije. U cjelokupnom ubrzanom razvoju sudjeluju i franjevci. Budući da su u franjevačkom samostanu u Tvrđi postojali uvjeti generalni komesar franjevačkoga reda dodijelio je 22. Siječnja 1735. Osječkim franjevcima pravo osnivanja teološkoga studija pod nazivom Generalni studij prvog stupnja u franjevačkom redu. Odluka nije bila neobična jer je studij za redovnike otvaran gdje su postojale samostanske biblioteke koje su sadržavale velik broj knjiga ili gdje je bila potreba za redovnicima. U Osijeku su oba uvjeta zadovoljena baš u vrijeme kada je u Rimu generalski komesar franjevačkog reda izdao, privolom pape, diplomu kojom se velika bosansko franjevačka pokrajina Bosna srebrena podijelila na tri manje pokrajine: ugarsku, bosansko-slavonsku i dalmatinsku. U takvim prilikama aktivnost osječkih franjevaca bila je višestruko značajna ne samo za Osijek i Slavoniju nego i za novonastalu bosansko-slavonsku pokrajinu. Naime, osjetila se snažna potreba za širenjem pismenosti u vrijeme kada školovanje u cijeloj Austrijskoj Carevini, kojoj je pripadala i Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, nije obvezno te mnogi mladići koji se odlučuju za školovanje završavaju Generalni studij prvog stupnja te razvijaju franjevački red. Ti su mladi redovnici u potonjem razdoblju pridonijeli poboljšanju prosvjetnog, kulturnog i pastoralnog rada na cjelokupnom prostoru.