Vukovar – Župa sv. Filipa i Jakova apostola

Objavljeno od franjevac na

Od 14. stoljeća franjevci pišu svoju povijesnu prisutnost na prostorima Slavonije i Srijema. Nažalost, u razdoblju turske okupacije ovih krajeva, uništena je sva povijesna dokumentacija o njihovu djelovanju. Ponešto se ipak pronađe u raznim dokumentima Franjevačkog Reda i u vatikanskim arhivima. No, zasigurno znamo da su franjevci Provincije Bosne Srebrene jedini vjerovjesnici, biskupi, župnici i čuvari katoličke vjere na područjima pod Turcima.

Usprkos svim turskim zulumima, uspjeli su sa svojim narodom živjeti i graditi crkve i samostane, koji su često bili spaljivani i rušeni. Mnogi su mučenički ispovjedili svoju vjeru ili brigu za svoj vjernički narod. U Vukovaru znamo da su vodili vjersku brigu o njegovim žiteljima katolicima, ali nisu imali stalne nastambe. Godine 1643. podigli su franjevci u Vukovaru crkvu da bude središte vukovarske župe; ali i nadalje stanuju u susjednim Lazama, a tek od 1688. godine stalno borave u gradu Vukovaru.

– 1695. godine poimence se spominje vukovarski župnik fra Martin iz Nijemaca; pripadao je bratstvu samostana u Baču s druge strane Dunava.

– 1704. godine stradao je od Rakocyjevih ustanika samostan u Baču, pa gvardijan fra Antun Oršić s dijelom bratstva seli u Vukovar, tako da se vukovarsko franjevačko bratstvo do 1715. godine naziva “bački samostan sv. Marije u Vukovaru”.

– 1708. godine franjevci u Vukovaru upravljaju ne samo župom u Vukovaru. Oni pastoriziraju župe u Otoku, Drenovcima i Županji; u Vukovaru tada grade drvenu crkvu , koju na izričitu želju gvardijana Antuna Oršića posvećuju na “čast Bogu i Svetim apostolima Filipu i Jakovu”.

– 1723. godine vukovarski franjevci ne podliježu više nadleštvu samostana u Baču; počinju graditi novi samostan i zidanu crkvu svetih apostola Filipa i Jakova.

– 1732. godine blagoslovio je novu crkvu njezin graditelj fra Marko Dragojević, a 1738. godine posvetio ju je pomoćni pečuški biskup Sigismund Berenyi.

– 1734. godine vukovarski franjevci upravljaju župama u Tordincima, Jankovcima i Sotinu, dok je Nuštar filijala vukovarske župe.

– 1736. godine franjevci su osnovali školu za mušku i žensku djecu u gradu; u njoj su predavali i latinski jezik; njihova školska djelatnost prestaje izvan samostana 1863. godine, a u samostanu je od 1733. do 1783. godine djelovao visoki studij filozofije te od 1803. do 1885. godine visoki studij teologije; u prvoj su među ostalima predavali Vukovarci fra Antun Tomašević, filozofski pisac, i fra Josip Janković, crkveni pravnik.

– 1754. godine fra Josip Janković pribavio je za vukovarsku crkvu tijelo sv. Bone mučenika.

– 1803. godine umro je u Vukovaru fra Ivan Velikanović, Brođanin, dramski pisac, autor nabožnih djela, prevodilac i sastavljač teoloških spisa i povijesnih zapisa; priznati je slavonski književnik pretpreporodnog razdoblja.

– 1896/97. temeljito je obnovljena i proširena crkva. Baroknom dijelu crkve dograđen je novi dio u klasicističkom stilu po nacrtima bečkog arhitekta Richarda Jordana. Tom dogradnjom vukovarska crkva postaje treća po dužini u Hrvatskoj – duga je 60 metara.

– 24. svibnja 1899. godine obnovljenu crkvu posvetio je đakovački pomoćni biskup Anđelko Voršak

– 1911. godine crkva je uspješno oslikana freskoslikama po mariborskoj Zorattijevoj školi. Slikanje cijele crkve trajalo je samo četiri mjeseca.

– 1924. godine nabavljena su tri nova zvona u ljubljanskoj ljevaonici. Jedno od zvona darovala je posljednja vukovarska grofica Sofija Eltz.

– 1991. godine crkva i samostan su teško stradali u srpskoj agresiji na grad Vukovar i Hrvatsku. Franjevci su ostali svome puku u gradu tijekom srpske opsade grada Vukovara. S vukovarskim hrvatskim pukom bili su deportirani i mučeni u srpskim logorima.

– 1995. godine tijelo svetog Bone, zaštitnika grada Vukovara, spaljeno je srpskom mržnjom na sve hrvatsko i katoličko u kripti crkve sv. Filipa i Jakova.

– 1997/98. godine franjevci se među prvima vraćaju u porušeni samostan i crkvu u Vukovaru.

– 2000. godine crkva i samostan su dobili novi krov i tri nova zvona izlivena u Innsbruck-u.

– 2004. godine franjevci se vraćaju iz privremenog smještaja u gradu u svoj samostan

 

Kako je jedna od prvotnih zadaća franjevačkog bratstva pastoralno služenje od samoga dolaska franjevaca u ove krajeve, bila im je povjerena navjestiteljska i pastoralna služba. Ni u najtežim dalekim a niti u posljednjim teškim povijesnim okolnostima, nisu napuštali svoj narod, nego su trpjeli, ginuli, bili prognani i ponovno se vraćali sa svojim narodom na zgarišta kuća, svetišta i grada Vukovara. Župskim i gradskim zaštitnicima, svetima Filipu i Jakovu, ostaju vjerni usprkos nedaćama prouzročenim raspamećenošću čovjeka s Istoka: i onog turskog i novovjekog srpskog.
Unutar grada su kapele: sv. Roka uz bivši grofovski dvorac, kapela Uzašašća Gospodinova na groblju u novom Vukovaru i kapela Žalosne Gospe na katoličkom groblju u starom Vukovaru, te kapelica bl. Alojzija Stepinca na Mitnici. Uskoro će se blagosloviti i kapelica u bolnici. Župa danas broji oko 3.500 – 4.000 vjernika.