Zagreb – Kaptol – Samostan sv. Franje Asiškog

Objavljeno od franjevac na

Kaptol 9, 10000 Zagreb, Hrvatska

(01) 4898 333

(01) 4811 125

(01) 4814 826

Samostan sv. Franje – Matična kuća

U sjeni zagrebačke katedrale, među kanoničkim kurijama na Kaptolu, stoji franjevački samostan, jedan od najstarijih u Hrvatskoj. Prema nepotvrđenoj tradiciji njegov je osnutak vezan uz boravak sv. Franje u našim krajevima. Franjevci su se, najvjerojatnije, nastanili u Zagrebu prije provale Tatara (1242), i to možda u bivšem samostanu benediktinaca. Po odlasku Tatara izgradili su novu crkvu, ranogotičku, propovjedničku, jednobrodnu, dvoransku s dugim korom, kako to razotkriva svetište današnje crkve.

Zagrebački je samostan najprije pripadao Ugarskoj provinciji sv. Marije i bio središte Zagrebačke kustodije kojoj su potkraj 14. st. pa do sredine 16. st. bili pribrojeni samostani u Zagrebu, Virovitici, Našicama, Požegi, Kostajnici i u mjestu “Gurbonich”, današnjem Kloštru Podravskom. Sredinom 17. st. taj samostan postaje središnji u “Ilirskoj kustodiji sv. Ladislava, kralja”, uspostavIjenoj 1655. a uskoro i središnji u istoimenoj provinciji. Potkraj 19. st. opet je on sjedište tzv. Komisarijata Provincije sv. Ladislava (1897-1899), a od 1900. sjedište provincijala Hrvatske franjevačke provincije.

– 1529. samostan je teško oštećen u građanskom ratu između pristaša Ferdinanda Habsburgovca i Ivana Zapolje; nakon što je obnovljen, franjevci u njemu borave kraće vrijeme; napuštaju ga poslije 1560. zbog malog broja redovnika.

– 1607. bivši provincijal provincije sv. Marije Franjo Drašković vraća franjevce u samostan u kojem su u međuvremenu kanonici držali školu i udomili franjevce Bosansko-hrvatske provincije. Između 1607. i 1620. Eufrozina Pälffy je omogućila obnovu crkve: unutar gotičkih zidova jednobrodne crkve Drašković je dao postaviti niz pregradnih stijena preoblikovavši crkvu na ranobarokni način.

– 1613. u samostanu djeluje škola moralnog bogoslovlja; profesor je Bartol Kašić, kasniji makarski biskup; 1630-tih godina djeluje filozofska škola.

– 1645. stradala je u požaru, koji je zahvatio cijeli grad, crkva sa samostanom. Pomoću Elizabete Muskon-Erdödy obnovljen je 1649. samostan, a crkva je ponovno nadsvođena, možda na povišenim zidovima; Emerik Erdödy je dao pozlatiti glavni oltar.

– 1655. franjevci preuzimaju pastoralnu brigu o sestrama klarisama, sve do 1782.

– 1656. prvi kustod “Ilirske kustodije sv. Ladislava, kralja” i zatim njezin prvi provincijal (1661) Timotej Međurečki srušio je stari samostan, tj. njegov južni trakt. U novom je samostanu sagrađena kapela sv. Franje. Darežljivošću Franje Keglevića 1669. završen je taj dio samostana, a zatim su građena preostala dva krila. Radovi su trajali dugo, jer ih je 1674. zaustavio novi požar. Istočno krilo uz Kaptol podigao je 1696. kanonik i kninski naslovni biskup Stjepan Dojčić, o čemu govori i natpis na pročelju samostana. Biskup Martin Borković posvetio je 1683. obnovljenu crkvu i kapelu sv. Franje, ukrašenu doprinosom Helene Ručić, rod. Patačić.

– 1670. teološka je škola prihvatila program fakultetske nastave, prva u kontinentalnoj Hrvatskoj; udružena s filozofskom školom proglašena je generalnim učilištem 2. razreda, a 1700. ishodio je provincijal Aleksa Buzjaković kod uprave Franjevačkog reda naslov učilišta 1. razreda. Å kole je dokinuo 1783. Josip II.

– 1706. brat ranarnik preuzima brigu o bolesnicima, a od 1742. i brat ljekarnik, i to sve do 1784. godine.

– 1708. Andrija Sebastijan Wallenstein iz Ljubljane započeo je, a 1718. Francesco Santagrazia završio postavljanje orgulja. Sadašnje orgulje Johanna Kaufmanna iz Beča postavio je 1931. Franc Jenko, a 1983. obnovio ih je Francesco Zanin iz Udina.

– 1731. samostan i crkva ponovno su oštećeni od požara; rastalila su se i zvona; obnovljeni su u pet sljedećih godina.

– 1745. osnovana je uz oltar sv. Petra Alkantarskog istoimena bratovština; bila je to “Bratovština kreposti i pokore”, kako stoji na slici sveca iz 1771 ; uz ovu bratovštinu još je od 1642. djelatna Bratovština franjevačkog pojasa, te Bratovštine sv. Antuna i sv. Mihovila; u 18. st. proširio se osobito kult Gospe žalosne, vezan uz oltar i Bogorodičin lik.

– 1787. braća su preselila u bivši kapucinski samostan na Gradecu za vrijeme rata s Turcima (1787- 1790). U samostanu je od 1797. do 1802, pa opet 1806. bila vojna bolnica.

– 1880. potres je oštetio crkvu i samostan. Nakon nužnih popravaka (1882) Herman Bollé zacrtao je cjelovitu obnovu crkve i njezino preuređenje u stilu obnovljene gotike. Najprije je 1885. podignut toranj, a 1896-1902. preuređena crkva.

– 1912. pa sve do 1945. u Zagrebu se uređuje glasilo Trećega reda “Glasnik sv. Franje”; isto biva s “Dušobrižnikom” (1919-1920) i “Anđelom čuvarom” (1920-1945) .

– 1936. započeta je gradnja tzv. Franjevačke dvorane, danas kazališta “Komedija”.

– 1944. su, 22. veljače, avionske bombe oštetile crkvu i zapadni dio samostana. Obnova je trajala do 1952.

– 1960. Ivo Dulčić uprizorio je na vitrajima crkve “Pjesmu stvorova” sv. Franje; crkva je

– 1967. preuređena u skladu s propisima liturgijske obnove Drugoga vatikanskog sabora.

 

Franjevci na Kaptolu duboko su ugrađeni u crkveni život Zagreba. Njihova crkva je vjeronaučni centar za sve uzraste, napose srednjoškolce i studente, mjesto katekumenata i zborište franjevačkih seminara za evangelizaciju. Samostan je boravište i naših sjemeništaraca (1951-1964, opet od 1981) te mladih franjevaca koji studiraju na teološkom fakultetu u Zagrebu. Također, franjevački samostan uređuje mjesečnik “Brat Franjo” (od 1982) te vode istoimenu provincijsku izdavačku biblioteku. Od 1900. godine ovdje je smještena i uprava provincije u kojoj boravi provincijal.