Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Drugi dan Međunarodnog kongresa za odgojitelje u posvećenom životu koji se od 7. do 11. travnja odvija u Rimu u organizaciji Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, započeo je molitvom. U nastavku je predavanje održala s. Claudia Peña y Lillo, FSP, na temu "U njemu izabrani, pozvani, otkupljeni (Ef 1,4-7)", a govorila je o pedagogiji formacije. Prikazala je razvoj pedagogije formacije kroz povijesne faze, počevši od one predkoncilske koja je bila asketsko-tradicionalna. Unutar ove faze razvila su se dva modela formacije. Jedan je bio model savršenstva u kojem se pogrešno poistovjećivalo svetost sa savršenstvom, a nije se vodilo računa o kulturalnim, strukturalnim ili ambijentalnim različitostima. Drugi je model bio model zajedničkoga obdržavanja, u kojem se težilo savršenstvu cijele skupine, pri čemu se očekivalo da čitava skupina bude uniformna. To je dovodilo do brojnih formalizama. Druga je faza bila antropološka, a razvijala se naročito nakon II. vatikanskog sabora. U njoj je poseban naglasak stavljan na humanističke i psihološke teorije, što je bila reakcija na prethodnu fazu. U ovoj fazi postojala su dva modela formacije. Jedan je bio model samoostvarenja u kojem je u središtu bila osoba, no često se kroz ovaj model dolazilo do samodostatnosti, gdje se iz središta zanimanja izgubio Isus, a ni odnos prema drugome i drugima nije više imao značenja. Drugi je model bio onaj koji se ostvarivao kroz prihvaćanje sebe, no u njemu se došlo do toga da više nije bilo ciljeva koje bi valjalo dostići, jer je osoba prihvatila sebe takvu kakva jest, bez potrebe za promjenom. Treća je faza došla do izražaja krajem 20. st., a obično se naziva ideološko-klasičnom. Jedan od njezinih modela, onaj mistično-kontemplativni, bio je reakcija ne prethodne faze te je ponovno naglasio potrebu za sigurnošću i za jasnim strukturama, što je dovelo do oponašanja monastičkih struktura življenja i formacije i u novim zajednicama. Drugi model, prilično različit od prvoga, model je opcije za siromahe i potrebite. U njemu se formacija događala na mjestu gdje se susreću ljudi u potrebi, a život je postao još manje strukturiran, sve do raspršenosti. Četvrta faza, ona koju bi danas trebalo naglasiti, jest faza krize i novog početka. To je model integracije i ponovnog uglavljenja u Kristu. Riječ je o modelu s biblijskim i teološko-antropološkim temeljem koji se nalazi u Fil 2,6-11. Formacija je tako shvaćena kao proces koji obuhvaća cijelu osobu i čitav život. U središtu je formacije Krist, a osoba je pozvana graditi i razgrađivati, sastavljati i uvijek iznova preslagivati svoj život oko Krista. U takvu modelu važna je odlika prijemčivost, gdje osoba slobodno dozvoljava da bude formirana. To je mnogo više od poučljivosti, jer podrazumijeva slobodu, intelekt, odgovornost koji se žive svakoga dana.

Drugo prijepodnevno predavanje održao je bibličar, p. Ricardo Volo, CMF, na temu "Još ne razumijete (Mk 8,21)", a i on je  govorio o poučljivosti i prijemčivosti, ali na temelju osobito Markova evanđelja, nastojeći izdvojiti stil formacije koji je Isus imao sa svojim učenicima. On je naglasio da najprije valja načiniti egzegezu vlastita života, to jest naučiti tumačiti vlastitu povijest i sadašnjost, iščitavati vlastiti život na biblijsko-mudrosni način, gdje svoje mjesto ima i um i srce, što omogućava rast i dozrijevanje kao osoba i kao djece Božje. Nije riječ o osobnoj introspekciji, nego o kontemplaciji koja započinje od Boga. Isusov se glavni formativni model očituje u učeništvu. U učenicima prepoznajemo osobe koje su preobražene u susretu s Isusom. Pritom se Isus služi raznolikim sredstvima: okolnostima, događajima, susretima s različitim osobama. Na taj je način svakodnevica ozračje i sredstvo formacije kroz cijeli ljudski život. Predavač je osobito istaknuo Petrov formativni put, na kojem se uočava više ključnih etapa. Petar tako priznaje Isusa kao Mesiju, ali se odmah nađe i opomenut kad ne prihvaća Isusov put prema Jeruzalemu. Tu je vidljiva i vjera i teškoća koja je s njome povezana. U njegovu zatajenju vidi se da je ljubav važnija od grijeha ili ljudskih slabosti. Prijemćivost omogućuje osobi da i u svojim slabostima dozvoli da bude formirana i to kroz zajedništvo života. Isusovi učenici u svome učitelju prepoznaju dosljednost života. On poučava primjerom, svojim životom objavljuje Boga i pravu narav čovjeka. Na taj način i odgojitelj za posvećeni život mora biti autentičan, mora dozvoliti da ga Božja riječ oblikuje, te početi pokazivati, objavljivati Boga. Život učenika prije svega je život nasljedovanja, a to znači da nije statična stvarnost, nego hod. Na tom hodu nisu važne etape, ni ciljevi koje valja postići, nego je važan život. Valja živjeti s Isusom, biti s njime. To je jedini ispravan stav. Tako formativni projekt postaje Isus. On poziva Dvanaestoricu da čine ono što on čini, i to čine kao skupina, kao zajednica koja je postala živa parabola Isusove poruke. Isus, usto, ne zaboravlja brinuti se i o vremenu odmora i promišljanja, jer nakon što se apostoli vrate iz poslanja, šalje ih da odmore, da promisle. Brine se da postoje trenuci zajedništva među njima. Kad mu učenici počinju pripovijedati što su sve učinili, njega ne zanimaju neposredni učinci, nego kako se to iskustvo uključilo u život učenika. Učenici su uz Isusa naučili izići iz svojih sigurnosti i okrenuti se prema onima na rubu, prema potlačenima i siromašnima koji su povlašteni naslovnici kraljevstva Božjega, ali postaju i sredstvo odgoja učenika. Učenici su pozvani osjećati kao Isus da bi djelovali kao Isus. Isus se sažalio nad mnoštvom koje nije imalo ništa za jesti i rekao učenicima da im oni daju jesti. On od učenika traži ono što se čini nemogućim, otvara pred njima izazov na koji oni mogu odgovoriti samo ako imaju isto sažaljenje, iste osjećaje, istu brigu za čovjeka. Konačno, zaključio je p. Volo, uskrsli Isus ide pred učenicima u Galileju, da bi ondje nastavili hoditi. Zato je Markovo evanđelje u svom izvornom obliku nedovršeno. Nastavak je život učenikâ.

Poslijepodnevni dio Kongresa nastavljen je u različitim jezičnim i tematskim skupinama, u kojima su sudionici mogli iznijeti i vlastita iskustva u formaciji. Teme su izabrane tako da dotiču sve aktualnosti posvećenog i apostolskog života. Na kraju dana izneseni su rezultati rada u skupinama, a dan je završen zajedničkom molitvom.

Back to top