Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Prošlo je nekoliko mjeseci otkako je izašao iz tiska "Nekrologij", spomenica na braću koja su živjela na današnjem prostoru Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Već se njime služe neka bratstva naših samostana.

Naslovio sam "Veliki nekrologij"jer je sama knjiga velikog formata, im 930 stranica. Veliki je jer je nastao iz brojnih nekrologija naših samostana, a i provincija u kojima su braća živjela i djelovala.

Ovaj značajni pothvat izveo je fra Robert Perišić kroz osam godina marljivog rada. U samom je uvodu naznačio postupak svoga posla pa se može vidjeti kako ga je stvarao. Dao nam je i informaciju da je odredbu vođenja nekrologija u našem Redu dao u svojoj okružnici generalni ministar fra Kajetan iz Laurina 15. veljače 1744. godine. Dotada su se u franjevačkim samostanima vodili popisi preminule braće uglavnom po zauzetosti pojedine braće.

Sama knjiga ima nekoliko priloga: Uvodna riječ provincijalnog ministra fra Željka Železnjaka, Predgovor fra Rajka Gelemanovića, Uvod autora fra Roberta Perišića. Značajan je i Mali rječnik i tumač pojmova po kojemu se bolje razumiju djelatnosti braće. Posebno su vrijedna dva priloga: Kazalo po imenima i Kazalo po prezimenima. Upravo se po njima lakše možemo poslužiti Nekrologijom ako bismo željeli vidjeti kada je koji brat umro, odnosno neke informacije o pojedinom bratu. Fra Robert je objasnio i zašto je stavio prilog o zagrebačkim klarisama: njihov je gornjogradski samostan u Zagrebu na neki način pripadao Provinciji sv. Ladislava. Svi ti prilozi dopunjaju ovaj Nekrologij i pomažu da se njime možemo lakše poslužiti.

Glavni dio knjige je sam Nekrologij koji na 700 stranica po mjesecima niže imena pokojne braće, njih 4682. Grafički je pregledan, mogu se odmah vidjeti imena braće, koja su masnim slovima istaknuta, te godina i mjesto smrti. O nekom bratu ne donose se informacije o djelatnostima, tek se imena navode, o nekima se spominju samo neke aktivnosti, o nekima su pak brojne i zanimljive informacije. Čini mi se da se u posljednje vrijeme donose i neke nepotrebne i preopširne informacije za ovakvu vrstu knjige, a i opis braće i njihovih djelatnosti zna biti nerealan, gotovo idealiziran. Nekrologij nas iznenađuje ne samo brojnim djelatnostima braće, nego kratkim vijekom življenja, a opet često ispunjenim brojnim i značajnim djelovanjem.

Zapazio sam u našem sigetskom bratstvu, čitamo Nekrologij svakog dana neposredno prije objeda, veliku pozornost spram imena braće te iznenađenja kako su kratko živjela, a bavila su se brojnim djelatnostima, odlikovala se brojnim krepostima i djelima ljubavi. Poradi kratkoće vremena ne čitaju se sva imena nego samo nekoliko posljednjih ili poznatijih. Dobro bi bilo da pojedini brat tijekom dana iščita sva imena čime bi se obogatio novim spoznanjima, a možda bi doživio neko nadahnuće za vlastiti život i djelovanje.

Ovaj Nekrologij je značajan doprinos za poznavanje naše franjevačke prisutnosti na ovim prostorima, njene povijesti i djelatnost braće. U kratkim informacijama otkriva se bogatstvo u samoj našoj braći i djelovanjima kojima su se bavila. Moramo biti ponosni na baštinu koju su nam ostavila naša braća u nekoliko posljednjih stoljeća. Zato Nekrologij treba češće listati i čitati.

Ne smijemo zaboraviti ni naš vjernički doprinos: moliti za našu pokojnu braću da uđu u općinstvo svetih. S pravom čitanje imena završavamo s molitvom.

 

fra Rajko Gelemanović

 

Uvod autora

Pred vama se nalazi nadopunjeni i obnovljeni Nekrologij Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Prošlo je skoro osam godina od kada me je provincijska uprava zadužila da ga pripremim. Prihvaćajući s poštovanjem i zahvalnošću ovaj važan posao, mislio sam da ću ga moći brzo i završiti. No ušavši u problematiku naših dosadašnjih Nekrologija, uočio sam brojne pogreške u smislu krivih podataka, netočno napisanih ili transkribiranih imena ili prezimena, pa do toga da su neka braća bila zapisana i po pet puta, samo svaki put na drugom datumu. Želeći ispraviti pogreške, morao sam posegnuti ponajprije za Nekrologijem koji je s braćom novacima 1998. godine na Trsatu uredio fra Matija Koren. Zatim sam slučajno naišao na Nekrologij požeškog samostana koji je u Cerniku 1965. godine prepisao fra Nedjeljko Slišković. Zapazivši mnoštvo meni do tada nepoznatih podataka, zainteresirao sam se za izvor iz kojega je prepisan. Otkrio sam da je fra Nedjeljku kao predložak služio Nekrologij kojega je fra Jeronim Rek napisao u prvoj polovini XX. stoljeća. Napokon sam i ja našao okosnicu na kojoj sam mogao početi s ozbiljnijim radom. Počevši se obilno služiti ovim izvorom, otkrio sam da su i ovom vrsnom piscu promakle neke pogreške, da se kod njega mogu naći dvostruki zapisi i sl. Zamolio sam provincijalnog ministra fra Željka Železnjaka da mi dopusti na neko vrijeme posuditi sve Nekrologije naših samostana kako bi ih mogao usporediti. Bilo ih je ukupno 32. Uz njih sam se služio i drugom literaturom, što je vidljivo iz popisa na kraju knjige. Budući da je naša Hrvatska franjevačka provincija 1900. godine nastala ujedinjavanjem dijelova triju Provincija: Sv. Ladislava sa sjedištem u Zagrebu, Sv. Ivana Kapistranskog sa sjedištem u Budimu i Sv. Križa sa sjedištem u Ljubljani, trebalo je pomiriti različite tradicije i načine vođenja Nekrologija. Nastojao sam jedinstvenim popisom objediniti svu braću koja su živjela i djelovala na prostoru naše današnje Provincije. Zasigurno, ovaj posao nije dovršen niti sada te će se i u ovom Nekrologiju pronaći pogrešaka, iako se nadam da višestrukih upisa više nema. Pri odabiru datuma smrti kod više puta upisane braće odlučio sam se za onaj datum koji je naveden u Nekrologiju samostana u kojem je dotični brat umro.

Sjećam se reakcija na spomenuti Nekrologij fra Matije Korena i upita jednog brata: "Kako je moguće da u jednoj provinciji bude toliko onih uz čije ime piše otac provincije?" Zamolio sam fra Vjekoslava Lazića da o tome upita braću austrijske Provincije, što je on spremno i učinio. Odgovor nismo dugo čekali, a objašnjenje možete vidjeti na kraju ove knjige u malom Rječniku pojmova i izraza. On je uglavnom preuzet iz virovitičkog Nekrologija te nadopunjen informacijama braće iz Austrije.

Gotovo svi stariji Nekrologiji Kapistranske provincije imaju na početku umetnutu okružnicu generalnog ministra fra Kajetana iz Laurina od 15. veljače 1744. kojim se obvezuje svaki samostan da redovito bilježi i nadopunjuje podatke o pokojnoj braći. Odlučio sam to pismo staviti na početak i ovog Nekrologija, pa sam zamolio fra Krunoslava Kocijana da ga prevede s latinskog jezika, što je on rado i učinio. 

Cijeli je Nekrologij više puta lektoriran i korigiran. Prvo je to učinila prof. Ksenija Zdjelar iz Virovitice, potom fra Rajko Gelemanović i na koncu fra Ratko Radišić.

Način bilježenja podataka o svakom pojedinom bratu preuzet je djelomično iz Nekrologijâ Kapistranske provincije, djelomično iz Ladislavske, jer je na ovaj način tekst pregledniji i jednostavniji za čitati. Dosadašnju tablicu u koju su se upisivali podaci uklonio sam radi dobivanja većeg prostora za naknadno dopunjavanje.

Podebljanim slovima otisnuto je redovničko ime i prezime, odnosno mjesto porijekla onoga čije prezime nije poznato. U sredini je običnim slovima navedeno krsno ime, kada je poznato.

Nakon nabrajanja službi koje je dotični brat obavljao nalazi se podatak o životnoj dobi i godinama redovničkog života, odnosno svećeništva, ako je poznato.

Ako je neki brat umro boraveći izvan samostana kojemu je pripadao (naprimjer, zbog putovanja ili liječenja) kao mjesto smrti navodi se samostan kojemu je pripadao, a među podacima spominje se mjesto preminuća.

Za znamenitiju braću hrvatskog porijekla koja su bila namještena u nekom od samostana izvan granica naše današnje Provincije navodi se kao mjesto smrti samostan kojemu su pripadala.

U popisu su ostavljena imena pokojne braće onih samostana koji su ukinuti, jer i ta braća zaslužuju da ih se spominjemo u molitvi.

Braći koja su vršila biskupsku službu ostavio sam prije imena naslov preuzvišeni radi veće uočljivosti. Ostavio sam i spomen nekih pisanih djela koja su braća objavila i navode se u starim Nekrologijima.

Možda je najprijepornije zadržavanje oznake razlikovanja braće i otaca. Vodio sam se Nekrologijima drugih provincija koji su već objavljeni tiskom, a i savjetima pojedine braće.

Za neku braću navode se podaci o okolnostima smrti i o svetosti života. Te podatke nisam izbacio, jer ih smatram važnima. Naišao sam i na one koji nose naslov Sluga Božji, Časni sluga Božji i Blaženi.

Neke bilješke o životu i smrti pojedine braće zvuče pomalo nestvarno i čudesno. Smijemo vjerovati da je Bog - Gospodar života čudesnim znakovima popratio odlazak pojedine naše svete braće s ovoga svijeta u njegov zagrljaj. Svjesno sam sačuvao te zapise, da bih ostao vjeran piscima i da nam ta braća budu primjer i poticaj.

Na koncu zahvaljujem Bogu koji mi je dopustio dovršiti ovo djelo. Od srca zahvaljujem svima koji su na bilo koji način sudjelovali u mom radu i pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

Zahvaljujem i svakom bratu čije je ime upisano u ovoj knjizi, a i onima čija će imena tek biti upisana. Ona govore o životu posvećenom Bogu i predanom u službi bratu čovjeku. Svako ime predstavlja osobu koja je ostavila traga u našem narodu i obogatila našu dugu franjevačku prisutnost u ovim krajevima.

Izražavam iskrenu želju i molitvu da i moje ime, kad dođem pred lice Gospodnje, bude dostojno naći svoje mjesto među imena ove braće, jer ova knjiga govori i o našoj upisanosti u Knjigu života. Amen.

U Zagrebu na Sigetu, na svetkovinu Navještenja Gospodinova, 25. ožujka 2014.

fra Robert Perišić

Back to top