Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

U sklopu svečane proslave mjesnoga blagdana Magdalenja, odnosno zaštitnice mjesne crkve sv. Marije Magdalene, u Donjem Kraljevcu, filijali donjomeđimurske župe Draškovec, u nedjelju 27. srpnja 2014. godine, otkriveno je spomen-poprsje domaćem sinu franjevcu fra Kajetanu Kuhancu, rođenome prije 153 godine, 30. siječnja 1861. godine u tome mjestu, a preminulome prije 74 godine, 1. studenoga 1940. godine u Iloku.

Misno slavlje u mjesnoj crkvi predvodio je fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Matijom Vonićem. Na kraju mise provincijalni ministar je zahvalio župniku vlč. Voniću na inicijativi podizanja spomen-poprsja fra Kajetanu Kuhancu.

Nakon mise na prigodnoj svečanosti poprsje, koje je izrađeno od ivanečkog kamena u radionici kipara Slavka Bunića, otkrili su darovatelji, obitelj Christianus Arnold i Agneza r. Slaviček iz Draškovca. Poprsje je postavljeno u novouređenom perivoju oko mjesne crkve, u kojem će se, po riječima župnika Vonića, nastaviti podizati spomen-obilježja velikanima ovoga mjesta koje je tijekom prošlosti dalo čak polovicu od ukupno 32 duhovna zvanja rodom iz župe Draškovec, među kojima je šestero redovnika i isto toliko redovnica rođenih u Donjem Kraljevcu. Župnik je zaželio da spomen na brojna duhovna zvanja koja je dalo to mjesto, bude poticaj da u župi izraste koje novo duhovno zvanje.

Franjevački brat fra Kajetan Kuhanec rodio se 30. siječnja 1861. u Međimurju, u mjestu Donji Kraljevec, župa Draškovec. Rođen je u obitelji Lovre i Marije rođene Kuhanec. Na krštenju je dobio ime Blaž. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Kraljevcu, a nakon toga završio je tri razreda Obrtničke škole u Zagrebu. Upravo će mu ovo školovanje u Obrtničkoj školi pomoći da se afirmira u novoosnovanoj Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda kao vrstan drvorezbar i graditelj oltara. U Franjevački red ulazi 19. siječnja 1883. u Zagrebu, u sjedištu tadašnje Provincije sv. Ladislava, oblačenjem redovničkog habita. Prilikom primanja u Red dobio je ime fra Kajetan. Prve redovničke zavjete položio je 1886. godine u Čakovcu, a svečane redovničke zavjete 21. lipnja 1891. u Varaždinu.

Kao redovnički brat fra Kajetan bio je na različitim službama u Provinciji i na različitim mjestima. U njegovu Osobniku koji se čuva u Arhivu Hrvatske franjevačke provincije u Zagrebu navodi se da je službovao u Zagrebu, zatim četiri godine u Čakovcu, tri godine u Varaždinu, potom deset godina opet u Zagrebu, nakon toga jedanaest godina na Trsatu, opet u Varaždinu osamnaest godina, i naposljetku u Iloku od 1936. do svoje smrti 1940. godine. Obavljao je različite službe, od kojih se kao prva uvijek navodi da je bio drvorezbar, nakon tog navodi se kako je bio podrumar, knjigoveža, da se dobro razumio u urarstvo, elektriku, fiziku, kemiju, mehaniku kao i da je izrađivao bačve i bavio se vinogradarstvom.

Fra Kajetan Kuhanec svakako je ostao zapažen po svojim drvorezbarskim radovima. Među njegove najpoznatije i najuspjelije uratke ubraja se izrada velikog drvenog oltara u crkvi sv. Franje na Kaptolu nakon velikog potresa iz 1880. godine. Fra Kajetan je kao sposoban i vješt stolar prema nacrtima Hermana Bollea 1898. godine počeo izrađivati novi, neogotički oltar za crkvu sv. Franje. Radio je pod neprestanim nadzorom samoga Bollea, koji je često navraćao u samostan, nadgledao radove i savjetovao se s fra Kajetanom oko izrade novog oltara. Oltar je završen 1900. godine za gvardijanata fra Vendelina Vošnjaka, koji je iste godine postao prvi provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, te je u tom svojstvu 16. prosinca iste godine blagoslovio novi oltar. Nadbiskup Juraj Posilović posvetiti će oltar i novoobnovljenu crkvu 5. srpnja 1902. godine. Glavni oltar crkve sv. Franje kojega je izradio fra Kajetan Kuhanec prema nacrtima Hermana Bollea uklonjen je iz crkve 1967. godine prilikom nove liturgijske reforme nakon Drugog vatikanskog koncila.

Nakon što je izradio oltar za crkvu sv. Franje fra Kajetanu Kuhancu je 1901. godine Herman Bolle povjerio da izradi oltar za crkvu sv. Ivana Krstitelja u Novom Čiću. Prilikom izrade ovoga oltara fra Kajetan je surađivao s profesorom Obrtničke škole u Zagrebu Hektorom Eckhelom. Novi oltar je dovršen 1902. godine u radionici Franjevačkog samostana na Kaptolu, a posvećenje oltara bilo je 11. srpnja iste godine. Godine 1900. izradio je oltare za Stuflesserove kipove Srca Isusova i Srca Marijina za samostansku crkvu sv. Antuna Padovanskog u Kostajnici. Između ostalog izradio je i oltar za filijalnu kapelu u Opatovcu, franjevačke župe sv. Petra apostola u Cerniku. Hrvatska povjesničarka umjetnosti Olga Maruševski napisala je više radova o Bolleovim umjetničkim i arhitektonskim zahvatima na hrvatskim sakralnim prostorima, te je u jednom tekstu zabilježila slijedeće: Za franjevačke su crkve po njegovim (Bolleovim, op. a) nacrtima radili majstori i učenici, stolari i rezbari, među njima i franjevac Kajetan Kuhanec.

Osim oltara fra Kajetan izradio je, tijekom svog boravka, na Trsatu 1908. godine police od tikovine za novu knjižnicu franjevačkog samostana koje su i danas u svojoj prvotnoj funkciji. Također je prilikom Bolleove obnove iločke franjevačke crkve izrezbario ukrase na oltaru sv. Antuna Padovanskog, a 1910. godine izradio i klupe za crkvu.

Fra Kajetan Kuhanec posljednje godine svoga života proveo je u Iloku gdje je umro 1. studenog 1940. godine od, kako piše u Osobniku, staračke nemoći. Pokopan je u franjevačkoj grobnici u Iloku.

Back to top