Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Proslava 50. obljetnice ponovne uspostave vukovarske župe Sv. Josipa radnika u Borovom naselju i blagoslov gradilišta nove crkve sv. Josipa radnika bio je u petak 1. svibnja uistinu veličanstven i posebno dirljiv događaj koji je okupio blizu tisuću vjernika. Misno slavlje na otvorenom na gradilištu nove crkve u naselju Borovo-Bata predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Suslavilo je dvadesetak svećenika među kojima provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, dekan vukovarski Pavao Kolarević, domaći župnik fra Vjenceslav Janjić te prijašnji župnici, fra Flavijan Šolc i fra Ante Perković. Na kraju mise nadbiskup Hranić blagoslovio je gradilište nove crkve posvećena sv. Josipu radniku, za koju je kamen temeljac u svom pohodu Osijeku 2003. blagoslovio sv. Ivan Pavao II.

Tim događajem, ostvario se san o kojem 77 godina sanjaju vjernici župe sv. Josipa radnika u naselju Borovo-Bata, jer su konačno, nakon trećeg pokušaja, ishodili gotovo svu potrebnu dokumentaciju za gradnju svoje crkvu. Naglasili su to u pozdravnom govoru i župnik Janjić i dogradonačelnik Vukovara Marijan Pavliček, član Ekonomskog vijeća.

Govoreći o povijesti te župe nadbiskup Hranić je naglasio da je Borovo naselje 1938. godine postalo samostalna filijala Župe Sv. Filipa i Jakova. Vlasnik tvornice Bata dodijelio joj je zemljište za izgradnju crkve te je godine 1942. ta filijala uzdignuta na rang samostalne župe. Drugi svjetski rat onemogućio je njezino djelovanje, no, 1965. godine ponovno je uzdignuta na rang župe. Zahvaljujući tadašnjem župniku fra Flavijanu Šolcu, unatoč svim poniženjima koje su proživljavali kao vjernici katolici, sagrađena je crkva Gospe Fatimske. U Domovinskom ratu porušenu, opet su je za vrijeme župnika fra Ante Perkovića novu izgradili i sada se u njoj okupljaju vjernici i slave liturgijska slavlja.

Svjestan velike nezaposlenosti u Hrvatskoj, napose u Slavoniji i Vukovarskom dekanatu, nadbiskup je u svojoj homiliji posvijestio da čovjek, stvoren na sliku Božju, obdaren voljom i razumom ima potrebu raditi i svojim se stvaralaštvom ostvarivati. „Lišiti čovjeka mogućnosti da radi znači poniziti ga, gaziti sliku Božju, lišiti ga njegova dostojanstva, samostalnosti, slobode; lišiti ga mogućnosti da radi i stvara znači podvrgnuti ga trpljenju i patnji...„ rekao je među ostalim nadbiskup te posvjestio kako u Josipu i u Isusu u stolarskoj radionici prepoznajemo sklad rada, molitve, ostvarenje ljudske potrebe za život; sklad između čovjeka, rada i obiteljskog zajedništva, između rada i odmora, zarade i neprolaznih vrijednosti; sklad služenja Bogu i općem dobru. Ustvrdio je kako „nemogućnost raditi i ostvarivati se kao čovjek, stavljanje prirodnih bogatstava toga kraja u službu pojedinačnih interesa, pojedinaca i krupnog kapitala, vrijeđa i ponižava taj grad, njegove građane, cijelu Slavoniju i čitavo hrvatsko društvo, a jednako tako i neprilagođeni program te fakultetsko obrazovanje koje ne vodi računa o konkretnim mogućnostima za rad, ne potiče i ne promiče stvaralaštvo, poduzetništvo i stvarne potrebe razvoja toga kraja“. Nazočnim predstavnicima vlasti zahvalio je što vode računa da se to ne dogodi. Zavapivši, na kraju je sve pozvao: „Znajmo dizati glas na dobrobit ovoga kraja, ovoga grada, koji je toliko stradao i stradavao, jer Slavonija je toliko pretrpjela, i sada je ostavljen pomalo na rubu našega društva“. Ustvrdivši kako se čovjek ne školuje zato da ne bi morao raditi, nego da bi mogao bolje i kvalitetnije raditi, jer svojim radom slavi Boga, mladima je poručio da se ne zadovoljavaju minimalizmom i osrednjošću, nego maksimalno koriste mogućnosti koje su im ponuđene te odgovorno i savjesno pristupaju radnom mjestu i obvezama koje ono stavlja preda nj. Stavljajući za primjer sv. Josipa, koji je i radom i osluškivanjem otajstava slavio Boga, zamolio je da ne zaboravimo nedjelju kao dan svetkovanja i odmora, dan koji je važan za čuvanje dostojanstva ljudske osobe, obiteljskog zajedništva - smisla ljudskog života.

 

Posebnu zahvalu uputio je sadašnjem župniku Janjiću, što je proveo natječaj za idejno rješenje, prionuo izradi potrebne dokumentaciju te poželio da proslavom 50. obljetnicu ponovne uspostave župe istodobno simbolički označe početak izgradnje nove crkve - za sada područne crkve župe – s perspektivom da ona jednoga dana, ukoliko se naselje proširi postane i župnom crkvom te se uz crkvu dograde i drugi za život župe potrebni prostori. Kako je tim euharistijskim slavljem o. Janjić proslavio i svojih 40 godina svećeništva, nadbiskup mu je čestitao taj jubilej te zahvalio za njegovih 50 godina novinarskog djelovanja. Znakoviti su bili i prinosni darovi;  kruh, vino, voda i hostije, pečat, kronika i matice župe te za nadbiskupa borovske cipele, koje su na oltar u svečanim narodnim nošnjama donosili djeca i mladi te osmeročlana obitelj Džaja. Slavlje je pjesmom uveličao župni zbor.

Svjesni kako je nedavno rat ostavio duboke rane, želja je Nadbiskupije i domaćih vjernika, da to mjesto, u čijoj se blizini nalazi i pravoslavna crkva, bude mjesto ekumenskog susreta dviju nacija i vjera. Radi njihova zbližavanja, a i tolike potrebite planiraju osnovati i pučku kuhinju.

Za taj veliki događaj župa se pripremala duhovnom obnovom, koju su od 27. do 30. travnja predvodili: fra Marin Grbešić, odgojitelj postulanata u Samoboru, fra Darko Sudarić iz Požege te prijašnji župnici, o. Perković i o. Šolc.

Prije Domovinskog rata u toj je župi živjelo 7500 Hrvata katolika. Nakon pada Vukovara, objekti su stradali, nesrpsko stanovništvo protjerano, mnogi ubijeni, velik broj zatočenih među kojima i svećenici. Dosada se vratilo i tu živi 4500, Hrvata katolika, no ohrabruje to da su tu gotovo sve kuće obnovljene.       

Brankica Lukačević

Back to top