Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Hvaljeni Isus i Marija, dragi čitatelji! Došao je dan koji smo čekali i kojemu smo se radovali još u postulaturi i sjemeništu – hodočašće u Asiz! Kako se približavao dan polaska, tako je raslo i naše uzbuđenje prije putovanja. Dan prije polaska počela su dolaziti braća iz novcijata iz Livna, s Humca i s Visovca, s kojima smo se srdačno pozdravili, te poslije druženja pošli na počinak.

"Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!“ Uistinu lijepo je opet vidjeti braću koju smo upoznali na susretu novaka u Samoboru. Sutra rano u jutro započeli smo naš put na kojem su nam se ubrzo pridružila braća iz novicijata iz Slovenije te smo mogli u miru iznijeti naš stol Južnoslavenske konferencije, s kojega smo zajedno jeli (plastični stol na rasklapanje).

 Fra Marko R.: "Na putovanju u Asiz najljepše mi je bilo u autobusu. Bili smo razgovorljivi, raspjevani, druželjubivi, ali i pobožni. Komentirali smo što smo vidjeli i ono što ćemo vidjeti, svi smo bili bliski jedni drugima tako da se u autobusu osjetilo pravo zajedništvo nas novaka."

Dok smo se približavali Asizu, mi koji smo po prvi puta dolazili u njega, radoznalo smo gledali kada će se vidjeti. I eno ga! Grad na gori, sav u kamenu, obasjan suncem, kao da bliješti, tako da mi je odmah u glavi došao biblijski izraz bijeli „grad na gori". Smjestili smo se kod sestara franjevki "Marijine misionarke", odmah iza Bazilike svete Marije Anđeoske - "Porcijunkule". Tako da nas je većina odmah otišla posjetiti baziliku.

Fra Ivan B.: "Drugi mi je puta u Asizu pa nisam očekivao da će me nešto jako iznenaditi. Kada ono odmah na početku crkva kod naših sestara gdje smo odsjeli me iznenadila  svojom ljepotom kao i njihov vrt pun maslina."

Praćeni lijepim vremenom, u 16:00 sati stigli smo u Crkvu svetog Damjana, gdje smo obilazili mjesta u kojima je Franjo čuo Božji glas kako mu govori: "Idi i popravi moju Crkvu" te mjesto gdje  je sveta Klara živjela s ostalim sestrama. Na tom je mjestu dva dana prije smrti dobila potvrdu svoga pravila.

Fra Vjeran L.: "Sveti Damjan mjesto je koje niti jednoga čovjeka koji se trudi nasljedovati Krista Franjinim primjerom ne može ostaviti ravnodušnim. Boravak ondje, sa saznanjem da je Raspeti Krist na tome mjestu Franji uputio poruku što želi od njega, budi preispitivanje o vjernom vršenju njegovog plana u životu."

Svaki dan je jedna novicijatska zajednica animirala misu i molitve. Ovaj prvi dan to smo bili mi, ćirilometodska provincija. Misu u Crkvi svetog Damjana predvodio je fra Bernardin s nekoliko poticajnih misli; "Nije tako važan govor u molitvi, nego želja za samim Bogom i raspoloživost srca." Poslije večere bilo je povečerje i druženje.

Srijedu samo započeli s obilaskom Rivotorta. Značenje tog imena je krivudavi potok. Mjesto je to s malenim kolibicama gdje su prva braća boravila. Nastavili smo put prema Rietskoj dolini. Uzlazeći prema Grecciu bilo je nemoguće ne diviti se prekrasnom pogledu na dolinu. Božićnu misu je predvodio fra Marko Ešegović; "U srcima gdje se Krist nije rodio treba da se dogodi Božić. Betlehem se događa srcu."

Pošli smo u Fonte Colombo (prijevod: studenac golubova).

Fra Josip P.: "Stopama sv. Franje, u Asizu i ostalim mjestima najviše su me se dojmila samotišta, posebno Fonte Colombo koji odiše velikom tišinom, mirom i prirodom. Baš kao da je tamo Franjo zahvaćao vodu iz zdenca. Poziva i nas da mu se pridružimo i zahvatimo vodu na izvoru.“

Fra Andreo M.: "Najviše me se dojmio Fonte Colombo  jer je tamo pravni početak reda i  jer je tamo bilo najmanje turista, pa smo mogli biti u tišini."

 

Četvrtak do podne smo posvetili "Porcijunkuli," mjestima gdje se Franjo bacao u trnje i mjestu gdje je izdahnuo blagoslivljajući svu braću koja jesu i koja će doći. Na samome mjestu gdje se Red rodio, gdje je Franji objavljena volja Božja, imali smo milost slaviti svetu misu koje je predvodio fra Jure; "Ovdje je Franjo našao ono blago i našao Isusa. Njega slušaj!"

Fra Antonio N.: "Porcijunkula, mala crkva koja me dojmila iz razloga što od nje kreće pohod reda. Ovdje su se okupljala prva braća i tu je Franjo našao ono što je želio. Ići i propovijedati evanđelje svijetu. Ono je srce franjevaštva."

Poslije ručka oko dvadesetak novaka pješice se zaputilo prema Carceriju, predvođeni fra Pepijem, a hod prema samotištu je trajalo dobra dva sata.

Fra Luka B.: "Veoma mi se svidjelo samotište Carceri  jer je to mjesto mirne, spokojne molitve, gdje se čovjek može povući u samoću, na molitvu ili jednostavno promatrati Božja djela, njegove umjetnine u prirodi. Zanimljivo je kako je Franjo bježao od ljudi po takvim mjestima, ali je uvijek silazio među ljude i u svijet, kao i Isus."

Uistinu mjesto gdje se čuje samo zvuk vjetra i pjev ptica, tu je i osjećaj da sjediš u spilji gdje su prva braća molila jako bogat. Zatim smo se uputili uživati u zalasku sunca nad Crkvom svetog Damjana uz adoraciju Kristu u presvetom oltarskom sakramentu. Malo je reći da je bilo lijepo!

 

Petak smo posvetili samom Asizu! Kad bih ga opisivao, ne bih mogao opisati sva mjesta, ali Sacro Convento iznutra je neopisiv. Imali smo milost slaviti sv. misu na grobu našega serafskog oca Franje, koju je obogatio fra Ivan Landeka sa par bogatih misli; "Isus nas uči kako moliti. Prvo zahvaljujmo na svemu što nam daje, onda ga molimo. Molimo ovdje za naše obitelji, za naše franjevačke obitelji, naše svećenike i ostale."

Fra Pavle I.: "Uz sva mjesta koja smo posjetili, u meni još uvijek živi uspomena na veličanstvenu baziliku sv. Franje i moja prisutnost na njegovom grobu. Kleknuo sam i počeo moliti, razmišljajući o životu ovoga sveca, čiji život i primjer nasljedujem. Bio sam obuhvaćen posebnom radošću, ali i nekom nostalgijom, kao da sam kod kuće. Bila mi je to prilika probuditi neke pozaspale stvari u životu, preporoditi moj prvotni zanos i radost. Zato mi ovo mjesto ostavlja poseban trag u sjećanju."  

Cijeli dan smo imali slobodan za samostalni obilazak Asiza. Što za razgledavanje i molitvu, što za pokoji suvenir. Grad u kojem se nalaze tolika svetišta, ali gdje se nalaze i tisuće hodočasnika, tako da je teško naći vremena za sabranost. Grad koji se uzduž i poprijeko pređe za četrdesetak minuta.

 

U subotu smo se oprostili od Asiza i pošli na visoku La Vernu. Kada smo došli odmah se osjetila razlika u klimi iako je samo jedan i pol sat vožnje udaljena od Asiza. Fratri su nas srdačno dočekali te smo imali cijeli dan ispred sebe.

Fra Mislav L.: "Jako me se dojmila La Verna. Osim procesije i samoga mjesta gdje je Franjo spavao, iznenadila me posebna idila samostana pred sam suton. Kažem idila jer je kao u filmu, siromašan samostan od kamena, priroda i cvrkut ptica, tišina i bez turista."

La Verna je mjesto koje daje pogled na cijelu dolinu, mjesto molitve i osluškivanja. Ono što svakome pada u oči je sama procesija do kapele gdje je Franjo primio stigme. Misu je obogatio fra Pepi; "Budimo radikalni, budimo potpuno Kristovi i ne bojmo se."

Na putu smo imali nekoliko imendana, tako da je bilo prilike i za zapjevati pokoju lijepu pjesmu. Naši slavljenici su bili fra Marko (čak dva Marka), fra Jure i fra Vjeran. Uistinu imali smo svega: mira, pjesme, veselja, molitve, bratske ljubavi, itd. Nedjeljnu misu u kapeli stigmatizacije predvodio je fra Diego, poslije koje smo krenuli kući. Put do Padove bio je ispunjen molitvom, ali još više druženjem, smijehom i pjesmom.

Fra Josip R.: "Najljepše putovanje do sada. Ispunjeno bratstvom, zajedništvom, pričom, smijehom, pjesmom i molitvom."

Stigli smo u dom "sveca svega svijeta", Antuna Padovanskog. Pomolili smo se za sve one koje nosimo u srcima i divili se prekrasnoj bazilici. Dok smo pješačili prema svetištu svetog Leopolda Bogdana Mandića, nije bilo čovjeka na ulici koji se nije iznenadio kada nas je vidio. Četrdesetak fratara je velika i lijepa pojava. Kratko nakon što smo se odmorili u svetištu kod groba "našeg" sveca u molitvi, nastavili smo put kući.

 

Što reći? Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše, tako da smo oko osam sati stigli na Trsat, gdje smo se sutra oprostili s ostalom braćom, bogatiji za obilje novih doživljaja, riječi, prijateljstava i drugoga. Svakako je malo što riječi mogu opisati, ali želimo zahvaliti svima. Hvala našim provincijama koje su nam omogućile ovo putovanje. Hvala svima na njihovim molitvama, hvala braći u svim samostanima, hvala svim ljudima koji su nas pratili molitvom, a mi smo sve vas pratili molitvama. Hvala našim magistrima i vozaču Mirkecu. Od srca, mir i dobro žele vam braća novaci s Trsata.

Back to top