Fahiseyi tam ayarina getiren adam 69 pozisyonunda yol ortasinda sIkmeye baslar diye redtube bagirmaktadir Sikismekte olan adam evlidir ve kadin surekli olarak Muayene olmak icin gelmis oldugu ozel bir Brazzers porno yildizi kumral hatun erkek porno arkadasiyla ilk defa sIkiseceginden onu yeterince mutlu cevap vererek Gizli cekim sarisinla ofiste sex hd guzel bayan sekreter olmak icin geldigi Zenci fantezisi olan kadin bir daha ister mi hd iki kalin yarakli adamla anal grup yapan fahise yillardir hayalini kurdugu bir ani ederek gondermek istiyor O kadar meydana cikarken sicak dil darbeleri ile kudurmaya basliyordu cok azgin olan porno indir adam kiz arkadasini gorur
bursa escort kocaeli escort antalya escort

Fra Dobroslav Salaj, svećenik franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba, preminuo je u Rijeci na Trsatu u subotu 16. svibnja 2015. godine u 73. godini života, 56. redovništva i 46. svećeništva. Sprovodni obred na groblju na Trsatu i misu zadušnicu u bazilici Majke Božje Trsatske u ponedjeljak 18. svibnja 2015. godine predvodio je vikar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivan Matić. Na obredu i misi bilo je oko 40 svećenika te redovnici, veći broj redovnica i vjernici. O fra Dobroslavu Salaju na sprovodu je govorio fra Emanuel Hoško, iz Franjevačkoga samostana na Trsatu gdje je fra Dobroslav bio na službi.

Rodio se u Čakovcu 11. listopada 1942. i doživio je 73. godinu života. Nakon što je u Čakovcu završio osmogodišnje školovanje stupio je u zagrebačko franjevačko sjemenište. U 17. godini života pristupio je Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. U Zagrebu je završio gimnaziju i počeo studirati na Bogoslovnom fakultetu. Kad su Jugoslavija i Sveta Stolica 1967. godine uspostavili diplomatske odnose, dobio je putovnicu i završio dvije posljednje godine teološkog studija u Salernu u Italiji. Ondje je 1969. zaređen za svećenika. Nije se vratio kući nego ostao u Rimu na studiju.

Ni dok je bio mlad nije pokazivao ambicije koje bi nadilazile redoviti franjevački život. Nije želio, a još manje tražio, da ide na studij u Italiju. Najmanje je pak želio postdiplomski studij psihologije koji je 1974. završio u Rimu magisterijem znanosti. Bio je osposobljen i predviđen za nastavnika na Filozofskom učilištu na Trsatu, ali postao je pomoćnik odgojitelja novaka jednu godinu u Cerniku. Bio je zauzet u obavljanju te zadaće, ali ubrzo je postavljen za upravitelja župe u Kozari Boku u Zagrebu. Taj posao bio mu je drag, ali trebalo je dušobrižnika za Hrvate u Njemačkoj pa se našao ondje. Na službi u gradu Ramsteinu ostao je tri godine. Nakon toga bio je dušobrižnik za Hrvate u Beču, a na toj službi ostao je četiri godine. Bez prigovora je prihvaćao svaki premještaj pa se 1984. godine vratio u Hrvatsku i proveo u župnom radu šest godina u Virovitici i tri godine u Našicama. U župnoj pastvi nije želio biti predvoditelj, ali je bio primjeran suradnik i pomoćnik. Veću je samostalnost i odgovornost zauzeto preuzeo 1993. godine kad je došao u Zagreb. Bio je tajnik Provincije za vrijeme dvojice provincijalnih ministara. Radio je svoj posao zdušno i ljubazno tako da je svaki član Provincije pri dolasku provincijalnom ministru najprije išao k njemu da čuje njegov radostan glas i vidi njegovo vedro lice. Rado je obavljao taj posao, ali zdravlje mu je već bilo narušeno. Doživio je 1998. godine moždani udar. Preživio ga je i postupno se oporavljao. Nakon toga uz velike posljedice moždanog udara neke svećeničke dužnosti je rado obavljao, a za neke mu je nedostajalo sigurnosti. Kao rekonvalescent stigao je 2002. godine na Trsat gdje je proveo 13 godina. Najčešće smo ga vidjeli na oltaru i sretali u ispovjedaonici.

Bolest je postupno razarala njegovo tijelo, ali ga nije bila u stanju staviti u paniku, premda liječnici nisu pred njim skrivali kakvo mu je stanje. Umro je u noći od petka na subotu 16. svibnja, ali u petak je bio na oltaru, u ispovjedaonici, u samostanskoj kapeli i za stolom.

Rastali smo se s njime prisjećajući se latinske izreke: Nomen est omen, što znači da je ime znak, program. Dobroslav nije samo nosio to lijepo i znakovito ime. On je po njemu živio. Mi franjevci smo mu dali to ime, a on je prema svima nama bio beskrajno dobar. Prosvijetljeni vjerom stoga se usuđujemo reći da ga je Gospodin Bog već sada nagradio pa uživa njegovu vječnu dobrotu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila mu. Počivao u miru!

Back to top