Oporuka svete Klare

Objavljeno od franjevac na

U ime Gospodnje. Amen.

Među drugim dobročinstvima koja smo primile i svaki dan primamo od Oca milosrđa i za koja smo dužne zahvaljivati slavnomu Ocu Kristovu, jest dobročinstvo našeg poziva i, koliko je ono savršenije i veće, toliko smo više dužne. Stoga apostol veli: upoznaj svoj poziv. Sin je Božji postao za nas put što nam ga je riječju i primjerom pokazao, a naš nas je preblaženi otac, pravi njegov ljubitelj i nasljedovatelj, poučio.

Moramo, dakle, predrage sestre, razmisliti o svim danim nam dobročinstvima Božjim, ali među ostalima, kojima se je udostojao po ljubljenom našem blaženom ocu Franji među nama djelovati, ne samo o onima dok smo bile u bijednoj taštini svijeta. Zaista, naime, dok on sam još nije imao ni drugova ni braće, gotovo odmah nakon svoga obraćenja, kadno je zidao crkvu Svetog Damjana, kad je, posve obuzet božanskom utjehom, bio primoran sasvim napustiti svijet, prorokovao je o nama velikim veseljem i rasvjetljenjem Duha, što je Gospodin kasnije ispunio.

Popevši se, naime, u to vrijeme na zid spomenute crkve, govorio je jakim glasom na francuskom jeziku nekim siromasima koji su se upravo tu našli: Dođite i pomozite mi u ovoj gradnji samostana Sv. Damjana, jer će tu prebivati gospođe čiji će glasovit život i sveto ponašanje proslaviti našeg nebeskog Oca po čitavoj svetoj Crkvi.

U ovome možemo vidjeti veliku dobrotu Božju nad nama, koji se je u svojem preobilnom milosrđu i ljubavi udostojao po svojem svecu to govoriti i o našem pozivu.

A nije naš preblaženi otac Franjo prorokovao samo o nama, nego i o drugima koje će doći u sveti poziv u koji je pozvao nas.

Kolikim, dakle, moram i kolikim nastojanjem duha i tijela moramo držati zapovijedi Boga i našeg oca da, pomoću Božjom, umnogostručimo talenat! Jer nas je sam Gospodin postavio kao uzor za primjer i ogledalo ne samo drugim ljudima nego i našim sestrama koje će Gospodin pozvati u naš poziv, da i one budu ljudima u svijetu za ogledalo i primjer. Kad nas je, dakle, Gospodin pozvao na tako velike stvari da se na nas mogu ugledati one koje će biti drugima ogledalo i primjer, dužne smo mnogo blagoslivljati i hvaliti Boga i još više se poticati da u Gospodinu činimo dobro. Stoga, ako budemo živjele na spomenut način, ostavit ćemo plemenit primjer drugima te ćemo veoma kratkim naporom postići nagradu vječnog blaženstva. Nakon što se je svevišnji nebeski Otac po svojem milosrđu i milosti udostojao prosvijetliti moje srce da, po primjeru i nauku preblaženoga oca našega Franje, činim pokoru, malo poslije njegova obraćenja, s malobrojnim sestrama koje mi Bog bijaše dao malo nakon mojeg obraćenja, dragovoljno sam njemu obećala poslušnost, kako nam je Gospodin podao po njegovom čudesnom životu i nauku. A kad je blaženi Franjo opazio da se mi, krhke i slabe po tijelu, ipak ne odričemo nikakve tjeskobe, siromaštva, napora, nevolja ili zapostavljanja i prezira od strane svijeta, nego da smo, štoviše, po primjeru svetaca i njegove braće, smatrale to velikom ugodnošću, ganut samilošću prema nama, zadužio je sebe i svoj Red da će o nama kao i o svojoj braći voditi marljivu brigu i posebnu skrb.

Tako smo, po volji Božjoj i preblaženoga oca našega Franje, pošle prebivati kod crkve Svetog Damjana, gdje nas je Gospodin, po svojem milosrđu i milosti, u kratko vrijeme umnožio, da se ispuni što je Gospodin po svome svecu prorekao. A prije smo stanovale, premda malo, na drugome mjestu.

Zatim nam je napisao Oblik života i, ponajpače, da ustrajemo u svetom siromaštvu. I nije se zadovoljio da nas za svoga života potiče mnogim nagovorima i primjerima na ljubav prema presvetom siromaštvu i njegovu obdržavanju, nego nam je napisao mnoge spise da ne bismo poslije njegove smrti skrenule od njega, kao što Sin Božji dok je živio na svijetu nije nikad htio da odstupi od svetog siromaštva. I preblaženi naš otac Franjo, slijedeći njegove stope, dok je živio, nije ni najmanje odstupao od svetog siromaštva koje je izabrao za sebe i za svoju braću.

Razmišljajući, dakle, o previsokom našem pozivu i o zapovijedi tolikog oca, ja Klara, službenica Kristova i siromašnih sestara samostana Svetog Damjana i biljčica svetog oca; i razmišljajući o krhkosti ostalih, koje smo se bojali u nama, poslije preminuća našeg svetog oca Franje, koji je bio poslije Boga naš jedini stup i čvrstoća, ponovno smo se i ponovno obvezale našoj Gospođi presvetoj siromaštini, da poslije moje smrti podnipošto neće od nje odstupiti one sestre koje jesu i koje će doći.

Pa kao što sam ja uvijek nastojala voditi brigu da obdržavam i činim da se obdržava sveto siromaštvo koje smo obećale Gospodinu i ocu našemu blaženom Franji, tako su dužne uz pomoć Božju do kraja obdržavati i činiti da se obdržava sveto siromaštvo one koje mene naslijede u službi.

Pače sam se poskrbila od gospodina pape Inocenta, u vrijeme kojega smo započele, i od ostalih njegovih nasljednika, da se njihovim povlasticama učvrsti naš zavjet presvetog siromaštva koje smo Gospodinu i blaženom našem ocu obećale, da ne bismo ikad od njega odstupile.

Radi toga prigibam koljena te duhom i tijelom prignuta preporučujem svetoj rimskoj Crkvi, vrhovnom svećeniku, a naročito gospodinu kardinalu koji je dodijeljen Redu Manje braće i nama, sve svoje sestre koje su sada i koje će doći, da bi, za ljubav prema onom Bogu koji je siromah bio položen u jasle, siromah živio u svijetu i gol visio na križu, uvijek svome malenome stadu, što ga je Bog Otac porodio u svojoj Crkvi riječju i primjerom preblaženoga oca našega svetoga Franje nasljedovanjem siromaštva i poniznosti njegova ljubljenog Sina i slavne Djevice njegove majke, učinio da obdržavaju sveto siromaštvo koje smo obećale Bogu i preblaženom ocu našemu svetom Franji, i da se udostoji uvijek podržavati ih i sačuvati. Pa kao što nam je Gospodin dao blaženoga oca našega Franju za utemeljitelja, saditelja i pomagača u službi Kristu i u onom što smo Gospodinu i blaženom našem ocu obećale, koji je također, dok je živio, nastojao da riječju i djelom uvijek obrađuje i uzgaja nas, svoju biljčicu, tako preporučujem i ostavljam na brizi svoje sestre, koje su sada i koje će doći, nasljedniku preblaženoga oca našega Franje i čitavome Redu, da nam budu na pomoći u napredovanju u službi Bogu, a osobito u obdržavanju presvetog siromaštva.

Ako bi se pak dogodilo, u koje vrijeme, da spomenute sestre napuste spomenuto mjesto te se presele na drugo, uza sve to su dužne nakon moje smrti, na kojem god mjestu bile, obdržavati spomenuti oblik siromaštva što smo ga obećale Gospodinu i preblaženom ocu našemu Franji.

Neka vodi brigu i neka se poskrbi, koliko ona koja bude u službi toliko i ostale sestre, da ne bi na spomenutom mjestu pribavile ili primile zemlje, osim koliko krajnja nužda traži za vrt da se uzgaja povrće. Ako bi radi pristojnosti i zbog udaljenosti samostana ustrebalo imati izvan ograda vrta još nešto zemlje, neka se ne dopusti da se stekne ili primi više od onoga što traži krajnja nužda. I ta zemlja nek se uopće ne obrađuje niti sije, nego neka uvijek ostane kruta i neobrađena.

Opominjem i potičem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, koje su sada i koje će doći, da uvijek nastoje slijediti put svete jednostavnosti, poniznosti, siromaštva i časnog svetog ponašanja, kako smo poučene od Krista i od preblaženog oca našega Franje u početku našega zajedništva.

Po tim krepostima, ne po našim zaslugama nego po samom milosrđu i milosti darovatelja, sam je Otac milosrđa raširio miomiris dobra glasa među one koji su daleko i koji su blizu. A iz ljubavi Kristove ljubeći se među sobom, pokažite na vani onu ljubav koju imate unutra, da tim primjerom izazvane sestre uvijek rastu u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.

Također molim onu koja bude u službi sestara da nastoji prednjačiti krepostima i svetim ponašanjem više negoli službom, zato da njezine sestre, izazvane njezinim primjerom, slušaju ne samo po službi nego s ljubavlju. Neka bude skrbna i razborita prema svim sestrama kao dobra majka prema svojim kćerima, a osobito da im od milostinja što Gospodin dade nastoji pribaviti svakoj pojedinoj prema potrebi. I neka bude blaga i jednostavna, da joj sa sigurnošću mogu očitovati svoje potrebe, i da joj se mogu pouzdano uteći svakoga časa kako im se bude svidjelo, kako za sebe tako i za druge.

A podložne sestre neka se sjete da su se radi Boga odrekle svoje volje. Stoga hoću da budu podložne svojoj majci, kako su dragovoljno obećale Gospodinu, da bi njihova majka lakše nosila svaki teret službe, i da joj se ono što je dosadno i gorko, po njihovu svetom ponašanju, pretvori u sladost.

A budući da je tijesan put i staza i uska vrata, po kojima se ide i ulazi u život, malo je onih koji njima hode i kroz njih ulaze. Pa ako ih je nešto koji njima povremeno hodaju, malo ih je koji ustraju na njima. A blaženi oni kojima je dano hodati njima i ustrajati do kraja.

Čuvajmo se, ako smo stupile na put Gospodnji, da podnipošto za neko vrijeme ne odstupimo od njega, da ne nanesemo nepravdu tolikom Gospodinu i njegovoj majci Djevici, ocu našemu blaženom Franji, slavnoj i također vojujućoj Crkvi. Jer je pisano: Prokleti oni koji odstupaju od zapovijedi tvojih.

Radi svega toga prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našeg Isusa Krista da sam Gospodin, po zagovoru slavne Djevice svete Marije, majke njegove, preblaženoga oca našega Franje i svih svetaca, koji je dao dobar početak dade porast i, također, ustrajnost do kraja. Amen.

Ovaj spis, da bi se bolje obdržavao, ostavljam vama, svojim predragim i ljubljenim sestrama, koje su sada i koje će doći, kao znak blagoslova Gospodnjeg, preblaženoga oca našega Franje i blagoslova od mene, vaše majke i službenice.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *