Biblioteka Krunica i život

"Moja svagdanja krunica" Fra Danijel Hekić

Predgovor

Ako je istina da o Majci Božjoj nikada nije dovoljno govoriti i pisati, također je istina da nikada nije pretjerano postojano zahtijevati i poticati kršćane da uzljube i časte Majku Božju i da je evanđeoskim životom nasljeduju kako dolikuje.

"Vi ljubite Isusovu Majku... Potičem Vas da ustrajete u toj svojoj pobožnosti koja Vas, ako je ispravno shvatite i živite, zasigurno, vodi tome da sve više proničete u otajstvo Krista, našega Spasitelja" (Ivan Pavao II).

Drugi vatikanski sabor s pravom naziva Mariju "Majkom Crkve", to jest majkom svekolikoga Krista. Stoga nam je dužnost prema njoj njegovati najveću pobožnost u skladu s načinom što ga je nepogrešivo Crkveno učiteljstvo oduvijek predlagalo vjernicima i što ga je Pavao VI ponovno istaknuo u predivnoj apostolskoj pobudnici Marialis cultus (Marijansko štovanje) u vezi s pobožnošću prema Majci Božjoj.

Čitanje i promišljanje tog izuzetno vrijednog dokumenta odmah je uvjerilo pisca ove knjižice da preko marijanskih časopisa, apostolata ispovijedi i duhovnog vodstva mora svijetu uputiti poziv za plodonosnijom molitvom svagdanje krunice.

U vezi s time predlažem tri različita oblika Zdravomarije. Oni odgovaraju otajstvima o kojima molitelji trebaju razmatrati:

1. Zdravomariju, koja se redovito moli u Crkvi, za radosna otajstva;

2. Zdravomariju, od Žalosne Gospe, čiji se tekst pripisuje crkvenom naučitelju sv. Bonaventuri, moli se kada molitelji razmatraju žalosna otajstva;

3. Zdravomariju slavnu, što ju je sastavio dolje potpisani pisac po uzorku na žalosnu svetog Bonaventure, moli se kada molitelji razmatraju slavna otajstva.

Svrha je tih triju različitih oblika Zdravomarije da se, što je moguće plodonosnije, usredotoči pozornost molitelja na otajstva, bilo da ih doista mole bilo pak da o njima samo razmišljaju. Ti su oblici, naime, kadri obogatiti zanos ljubavi i vjerničke pobožnosti.

Krunica je evanđeoska molitva. "Iz evanđelja crpi predmet otajstava i poglavite svoje oblike. Nadahnjuje se na Evanđelju kako bi vjernicima ponudila stav s kojim je moraju moliti, započinjući od radosna Anđelova pozdrava i Marijina "da". U skladnoj susljednosti Zdravomarija, krunica ponovno moliteljima predlaže temeljno otajstvo evanđelja - Utjelovljenje Riječi - promatrajući ga u presudnome trenutku Navještaja naviještena Mariji".

"Krunica urednom susljednošću promatra glavne spasiteljske događaje koji su se ispunili u Kristu: od djevičanskoga začeća i otajstava djetinjstva do najviših trenutaka Uskrsa (Muke i Uskrsnuća), od učinaka što ih je Uskrs proizveo u Crkvi koja se rađala na dan Duhova, i u Djevici Mariji na dan kada je ona bila tijelom i dušom uznesena u nebesku Domovinu.”

"Trostruka razdioba krunice na radosna, žalosna i slavna otajstva odražava temeljni nacrt iskonskog navještaja vjere i ponovno uprisutnjuje Kristovo otajstvo u svijetu, otajstvo u kojemu ga je ugledao sv. Pavao i opisao u glasovitom 'hvalospjevu' Poslanice Filipljanima: poniženje, smrt, uzvišenje" (Fil 2, 6-11).

"Druga je bitna sastavnica krunice razmatranje. Po svojoj prirodi molitva krunice zahtijeva smireni ritam i, rekli bismo, misaono 'oklijevanje', što u molitelja pospješuje razmatranje otajstava Gospodinova života, kako ih je moguće spoznati kroz srce One koja je bila najbliža Gospodinu.”

"Ponizni su se i maleni po krunici (proklijaloj mladici na stoljetnome stablu kršćanske liturgije, pravom 'Djevičinu psaltiru') pridruživali u pjesmu hvale i u sveopću prošnju Crkve" (Pavao VI).

Krunica je molitva u najužoj vezi s Marijom koja je sjedinjena s Kristom u njegovu spasiteljskom poslanju.

Krunica je istodobno molitva Mariji, našoj najboljoj posrednici kod Sina.

Ona je, napokon, molitva što je na poseban način molimo zajedno s Marijom, baš onako kako su zajedno s njome molili apostoli u blagovalištu Posljednje večere kada su se pripravljali na primitak Duha Svetoga" (Ivan Pavao II).

Potaknut željom da pomogne svojoj braći u vjeri kako bi svakim trenutkom otkupljenje što ga je Isus izvršio za spasenje svih ljudi u njima postajalo sve djelotvornije, pisac bi ovoga djelca o krunici htio biti ponizna jeka toga snažnog glasa Crkve koja je majčinski zabrinuta za vječno spasenje svoje djece.

O. Danijel Hekić, OFM